PRIČA ZA FILM

SKLONILI GA IZ REPREZENTACIJE, A ON BIO VERAN SRBIJI DO EPSKOG SKANDALA SA HRVATIMA! Otišao na drugi kraj planete i pokorio svet, sada mu je sin u centru pažnje

Foto: KARIM JAAFAR / AFP / Profimedia

Poznavaoci rukometa na ovim prostorima dobro se sećaju Danijela Šarića. Nekadašnji golman reprezentacija Srbije i Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Katara ostavio je dubok trag u svetu rukometa, a sada je istim putem krenuo i njegov sin Filip.

On je u pobedi Barselone protiv Kjelcea (30:28) upisao prvu odbranu u Ligi šampiona, te je "zapalio" rukometnu javnost.

Filip ima tek 20 godina i rođen je u Madridu pošto mu je u to vreme otac branio u Španiji, a nastupa za Bosnu i Hercegovinu.

Pošto se našao u centru pažnje javnosti mnogi su se setili karijere njegovog oca koja je bila više nego burna.

Danijel Šarić je rođen u Doboju i iz Sloge je prešao u banjalučki Borac, pa zatim i Crvenu zvezdu. Odatle je otišao u Sintelon, pa Španiju gde je ostavio dubok trag u Barseloni. Karijeru je završio u Kataru, a tokom iste promenio je čak tri reprezentacije!

On je nastupao za Jugoslaviju, odnosno Srbiju i Crnu Goru, ali je izostavljen sa spiska za Olimpijske igre 2000. godine kada su naš nacionalni tim predstavljali Arpad Šterbik i Dejan Perić. Ostao je deo reprezentacije, ali je posle skandala i pokušaja nameštanja sa Hrvatskom odlučio da promeni nacionalni tim.

 - Nemam problem da pričam o tome. Uvek sam se vodio sportskim segmentom i nikad nisam imao oraha u džepu, tako da mogu reći šta je bilo. Neodlazak na dva velika takmičenja, od kojih jedne Olimpijske igre, a jedno prvenstvo u Francuskoj 2000. godine pred odlazak u Sidnej, skinuli su me sa spiska bukvalno preko noći, iz razloga koje ja naravno znam. To mi je jako žao, to moram reći. Posle sam se vratio da branim na Evropskom i Svetskom prvenstvu samo da im dokažem da su pogrešili što su me skinuli sa spiska. Imali smo jednu situaciju u Švajcarskoj koja je izlazila iz sportskih granica, i tada sam definitivno doneo odluku da u takvim stvarima ne želim da učestvujem i nisam hteo više da igram. Posle mene se povukao i Arpad Šterbik, jer ni on nije hteo da bude u tom krugu - rekao je jednom prilikom Šarić za "Mozzart sport".

Posle toga, 2011. godine Šarić je prešao u redove Bosne i Hercegovine i žestoko se pokajao.

- Pazite, ja sam u najvećem usponu svoje karijere, 2011. godine, čistog srca došao da igram za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Mogu reći da sam tu odluku napravio srcem, a ne glavom, a drugi ljudi koji su tada bili u reprezentaciji su se vodili glavom, a ne srcem. Možda je to najbolje objašnjenje. Moj interes je bio samo sport. Mladi igrači. Plan je bio da napravimo tri rukometna centra, Sarajevo, Tuzla i Banjaluka. Međutim, ljudi u Savezu su se tada prepali za svoje stolice i vrlo brzo sam otišao. Otišao sam iz reprezentacije zbog toga što nismo bili na istim talasnim dužinama. Nema problema, ja ne želim nikome ni da smetam ni da zauzimam mesto. Ako ne osetiš moju ljudsku energiju, onda mi ne treba da sedimo za istim stolom, a kamoli da radimo zajedno. To je sve normalno, ja nemam ništa protiv što taj neko ima kontra razmišljanje, ali ja sam osetio da tu nema neke budućnosti i nisam hteo da gubim vreme - govorio je o tom periodu karijere Šarić.

Na kraju je dočekao medalju u reprezentaciji, ali - Katara!

Uzeo je zlato na Azijskim igrama, tri zlata na šampionatu Azije, a najveći uspeh mu je bio srebro na Svetskom prvenstvu 2015. godine. Za Katar su pored njega tada igrali Eldar Memišević, Goran Stojanović, Žarko Marković, Jovo Damjanović, Rafael Kapote, Borha Vidal, Betran Roan...

- Otišao sam da igram za Katar iz dva razloga. To ću jasno i glasno reći. Igranje za Svetsko prvenstvo i odlazak na Olimpijske igre i finansijski aspekt. Ja to ne krijem, ali ako nema sporta, na kraju neće biti ni finansija. Ljudi su 2014. godine došli kod mene u Barselonu, dali su mi projekat koji je sportski, i koji sa sobom nosi i finansije. Ja sam se opredelio da branim za reprezentaciju Katara u tom periodu. Pazite, ja sam bio prvi igrač u Evropi i svetu sa kojim su oni pričali. Bio sam polazna tačka velikog projekta, jer sam im predložio da bi za trenera mogli da dovedu Valera Riveru, koji je jedan od najboljih. Oni su ga potom i doveli. Sklapali smo mozaik jednog lepog projekta koji je bio uspešan i drago mi je što se tako završilo - otvoreno je pričao o tom periodu života Danijel Šarić.

 BONUS VIDEO:

This browser does not support the video element.

01:38
Rukometna reprezentacija Rumunije strahuje zbog haosa iz Bukurešta, traže pojačane mere bezbednosti tokom boravka na KiM! Izvor: Kurir televizija