"Dobar dan, gospođo, samo želim vašem mužu da kažem da ima još jedno dete" Rekla je žena sa detetom u naručju, a onda je nestala
Na vrata porodice Nurković iz Sarajeva pre 30 godina zakucala je žena s malom devojčicom u rukama. Njena rečenica je sve prisutne šokirala: "Dobar dan, gospođo. Ništa mi ne treba od vas, samo želim vašem mužu da kažem da ima još jedno dete."
Ova izjava će zauvek promeniti živote svih u toj kući.
- Tata je u tridesetim godinama saznao da ima rak, lečio se gde god je mogao u bivšoj SFRJ, pokušavao i u inostranstvu. Moja mama je uvek putovala s njim zbog lečenja, tako da su me uglavnom odgajali baka i deka. Kada je već bilo jasno da je tata na samrti, neka žena nam se pojavila na vratima. Sa sobom je imala detence. Rekla je tati da ima ćerku za koju nije znao, ali da misli da treba da je vidi dok je živ. Pokupila se i otišla. To je bio šok i za njega i za moju majku. Kada sam imao četiri godine, moj otac je umro, a sa njim i ta tajna.Majka je ćutala sve dok nisam postao punoletan - rekao je poznati fotograf iz BiH Eldar Nurković za Blic.
Tajna zabranjene ljubavi
Četiri godine kasnije, otac porodice Nurković, na samrti, odlučuje da prizna supruzi da devojčica nije bila greška i da njihov sin Eldar ima rođenu sestru.
- Tek kada sam napunio 18 godina, mama mi je rekla da imam polusestru i da ukoliko želim da je vidim, mogu da je potražim. Ispostavilo se da moja sestrica nije bila plod veze za jednu noć već dete prave ljubavi. Otac je imao dugogodišnju vezu iz prošlosti, ali bili su različite nacionalnosti i roditelji te devojke nisu odobravali njihovu vezu. To je bila zabranjena ljubav i od početka je bila osuđena na neuspeh. Kada je ta ljubav pukla, moj otac je upoznao moju majku i rodio sam se ja - rekao je.
Potraga za Milenom
Eldar je tražio svoju sestru Milenu koristeći društvene mreže. Tri godine je pokušavao da je pronađe, a nakon mnogo neuspelih pokušaja, stigao je do prave adrese. Na kraju je uspostavio kontakt i saznao da je Milena dugo krila istinu o svom bratu.
- Želeo sam da je pronađem. Nisam imao mnogo informacija koje bi me do nje dovele. Znao sam samo ime i prezime stare ljubavi mog oca. Od nekih ljudi koji su sa njim bili bliski saznao sam da je Srpkinja i da je živela u Mostaru. Kada sam napokon došao do adrese, saznao sam da su zbog rata otišli u Srbiju, a možda i negde dalje. Opet sam se nalazio na samom početku.
Sve te godine sam razmišljao kako bih voleo da je pronađem, da je upoznam, da popunim tu ogromnu prazninu u životu koji je bio pun nekih gubitaka.
- Moja sestra nije znala da postojim. Pretraživao sam imenike, zvao mnoge brojeve telefona. Preko najrazličitijih ljudi sam pokušao saznati bilo kakvu informaciju. Saznao sam da se zove Milena. Razmišljao sam da postoji mogućnost da se sestra udala i promenila prezime. To je već bila gotovo nikakva šansa da je nađem. Izgubio sam svaku nadu. Onda su se pojavile društvene mreže - rekao je za Blic.
- Tri godine sam je tražio na Fejsbuku, bezuspešno. Tokom treće godine traženja pronašao sam nekoliko devojaka pod istim imenom. Svakoj toj devojci sam poslao poruku, koja je imala krajnje neobičan sadržaj: "Zdravo, zovem se Eldar Nurković, živim u Sarajevu i postoji mogućnost da sam ja tvoj brat".
- Razni odgovori su stizali od tih devojaka koje sam pitao, ali jedna je konačno delovala kao da bi mogla biti moja sestra. Ona je znala samo ime i prezime mog oca. Njena mama joj je pričala da je njen otac umro veoma mlad, i to je bilo sve. Kada joj je stigla moja poruka, zvala je mamu i pokazala joj. Nakon toga je njena mama istrčala i zaključala se u kupatilo. Dugo nije htela da otvori vrata, sve se pretvorilo u šok. Kada je otvorila vrata, rekla je: „Jeste, to je tvoj brat”, na šta joj je sestra odgovorila kako ne može da veruje da je to krila 28 godina, iako joj je nebrojeno puta govorila da želi da ima brata. Milena dugo nije pričala sa svojom majkom zato što je krila istinu od nje.
Prvi susret
Prvi susret između Eldara i Milene bio je emotivan. Nakon što su se prvi put čuli, Milena je došla iz Banjaluke u Sarajevo.
- Prvi susret sa sestrom je bio veoma emotivan. Dva dana nakon što smo se prvi put čuli, sela je u autobus u Banjaluci i došla u Sarajevo. Na autobuskoj stanici smo se prvi put sreli. Kada je izašla iz autobusa, odmah smo se zagrlili. Sedam dana je boravila kod mene. Nismo se odvajali jedno od drugog. Bio je čudan osećaj.
Znaš da imaš nekoga ko je tvoja krv, a moraš sve iz početka, ne znaš ništa o toj osobi. Jako je čudno. Teško pokazujem emocije, ali ona je više plakala. Sve vreme sam je posmatrao i uvideo sam da jako liči na mene i na mog oca. Pokreti, priča, poprilično smo slični. Teško da to mogu opisati rečima. U kontaktu smo i viđamo se koliko nam to vreme dozvoli i pokušavamo da nadoknadimo propušteno - završio je svoju životnu priču Nurković.
(Kurir.rs/I.M.)
Bonus video: Polubrat i sestra uplovili u vezu