Muke

Kupaju se iz lavora, greju na peć, kad nema drva prekriju se ćebetom" Majka i ćerka žive same u brdu kod Vladičinog Hana: 7 kilometara pešače po brašno i lekove

Foto: Humanitarna organizacija Verittas
Teška priča majke (90) i ćerke iz sela Letovište

U brdu iznad Vladičinog Hana same u oskudici i nemaštini žive majka i ćerka Todorović, koje imaju mesečna primanja od samo 19.000 dinara. Žive u trošnoj kući, zimi neretko nemaju drva, a nekada nemaju ni dovoljno novca za lekove

Humanitarna organizacija "Veritas" pokrenula je akciju pomoći za majku i ćerku. 

U brdu, iznad Vladičinog Hana, tamo gde se put gubi pod mahovinom i zaboravom, žive dve žene. Majka ima 90 godina. Njene ruke su bile plug, njena leđa njiva, njene suze - jedino svedočanstvo o životu koji je prošao bez radosti. Ćerka ima 53. Nikada se nije udavala. Nije imala vremena ni prilike. Čuvala je majku. I tišinu. I samoću. Jer njih dve su same. Potpuno same. Nemaju rodbine. Nemaju prijatelja. Nemaju komšija. Nemaju nikoga ko bi upitao:"Kako ste?" Jedino što imaju jeste jedna drugu i 19.000 dinara porodične penzije.

Foto: Humanitarna organizacija Verittas

Toliko im daje država. Desetog u mesecu, kad penzija legne, ćerka krene pešaka do Hana. Sedam kilometara niz brdo, pa onda sedam uzbrdo nazad - sa kesom brašna, par litara ulja, lekom za majku ako pretekne. Nekad ne pretekne.

Foto: Humanitarna organizacija Verittas

Zimi, kad sneg zakopa stazu, hoda satima. U blatnjavim cipelama koje su više krpa nego obuća. Nema ko da je poveze. Nema koga da pita. Jer, ljudi su zaboravili da se i u brdima još živi. Da još neko diše, i još neko trpi. Majka sedi kraj prozora i gleda u drveće. "Samo da se ona vrati", šapuće.

Foto: Humanitarna organizacija Verittas

Ćerka se ne žali. Ne plače. Samo ponekad stisne pesnice u džepovima da se niko ne vidi kako drhte.

Kako pomoći majki i ćerki

  • Dinarski račun 170-30057681000-14
  • Devizni (IBAN)RS35170003005768100305
  • SWIFT:BACXRSBG
  • PayPal:sgvdinj@gmail.com
  • Primalac Ho Verittas
    Svrha pomoć majci i ćerki Todorović
Foto: Humanitarna organizacija Verittas

Njihova kuća je trošna, zidovi se krune, nema, ko da je održava, otac je umro kada je Slađa bila mala. Voda često presuši. Kupaju se iz lavora. Greju se na jednu peć. Kad ima drva. A kad nema ćute i prekrivaju se jednim ćebetom, u naručju. U zemlji u kojoj se svakog dana troše milioni na ono što nije nužno, ove dve žene žive od 630 dinara dnevno. Za sve. Za lekove. Hranu. Svetlo. Život.