Praunuk u kafani vek kasnije saznao gde su kosti bez glave slavnog ustanika, iskopao ih i vratio kući! Đoko Zečević: Turci Simunovu glavu nabili na kilac!
Kad su Turci ubili Simuna Zečevića te 1875. na Divinu kraj Bileće, kao vredan plen poslali su glavu ovog prvaka Nevesinjske puške u Stolac, gde bi nabijena na kolac i izložena kao opomena Srbima ustanicima. I baš ta činjenica pomoći će da praunuk Đoko vek kasnije Simuna vrati kući u Zovi Do, gde i danas počiva. A da za to danas praktično niko, osim porodice, i ne zna. Ili možda zna, a ne mari da junaku oda počast.
Zovi Do. Ogromno selo nadomak Nevesinja. Sa mnogo zaseoka. I svaki od zaseoka svoje groblje ima. U ovom nevelikom Žečevića groblju porodična je grobnica Simuna i potomaka mu. Puna cveća. Na vrhu, naravno, ime poznatog ustanika. Od groblja desno i gotovo odmah si u avliji Đoka Zečevića. Pred kućom i obavezni "golf dvojka". Kao i pred pola kuća u BiH. To vozi stari Đoko od 85 leta. Zatičemo ga pod lozom. Odmara se.
- Niko ne zna da vozi, samo đed. Niko njega ne vozi, u svog "golfa" pa na šišanje u Nevesinje - šaljivo će Siniša, sin mu.
Oca đedom zove jer Đoko je prvi od ove loze Zečevića koji unuke dočeka. Prvi otac koji sinove u vojsku isprati. A da bi prekinuo crni niz nedočekavanja da sina otac u vojsku prati, Đoko svom prvencu namesto imena Simeun, kako bi po redu, dade ime Siniša. I bi mu na radost. Sve dočeka đed, čiji se čukundeda u Zovi Do doseli iz Crne Gore.
- Miro Zečević sa sinovima Simunom, Radom i Ristom dođe ovde iz Banjana 1840. Simun mi je prađed, a njegov sin Đoko đed. Ćaća mi bi Simun, a stričevi Maksim i Vladimir - kazuje za Kurir lozu Zečevića đed Đoko.
Simun, onaj prvi, bio je trgovac stokom, ugledan čovek. I nezaobilazan kod crkve u Biogradu, gde se srpski prvaci nevesinjskog kraja dogovoriše da nema nazad - dižu ustanak protiv Turaka. Simun će i biti u prvoj delegaciji koja će potom ići knjazu Nikoli na Cetinje da mole za blagoslov i pomoć u oružju i municiji.
- Simun Zečević je dobro poznavao staze i bogaze između Nevesinja i Cetinja, kao i ljude usput, jer je tuda stalno išao radi trgovanja stokom. On je i bio u skoro svakoj delegaciji Nevesinjaca koja je išla knjazu, jer je bio najbolji vodič - reći će nam istoričar Boško Buha.
Primi knjaz delegaciju na Cetinju. Ali tu ih dočeka hladan tuš.
- Dragi moji Nevesinjci! Divna je i junačka ta vaša želja, ma još nije došlo vrijeme za ustanak. Znam da vi je teško živjeti pod Turčinom, ma je još teže s njime ratovati. No se vrnite doma, pa trpite i čekajte bolje vrijeme. A kad to vrijeme dođe, ja ću vi pomoći rado, tako mi Bog pomogao - "lepo" ih sačeka knjaz Nikola, kako napisa istoričar Risto Proroković, rođeni Nevesinjac, u to doba dete, a kasnije čuvar svedočenja preživelih o dobu Hercegovačkog ustanka, onog koji na koncu, iako propao, 1878. promeni kartu Balkana.
- Živio, gospodaru! Ali se mi nemamo kud vratiti u narod, niti smijemo ako mu ne donesemo dobar odgovor i tvoj blagoslov za ustanak.Mi se u tvoju pomoć tvrdo uzdamo, ama je ona nama sad potrebna. Daj nam samo džebane i oružja, a ostalog svega imamo. Pa kad sine proljeće, čućeš, gospodaru, šta su kadri učinjeti Nevesinjci - Simun će knjazu.
Nije odobravao Nevesinjcima gospodar Crne Gore nakan za dizanje ustanka. Ali ni oni nisu odustajali. Pukla je Nevesinjska pušta 9. jula 1875. Simun će u borbama biti u prvim redovima.
- Simun je poginuo u bici na Divinu u jesen 1875. u 42. godini života, kao serdar. Turci mu otkidaju glavu i odnose je paši u Stolac, gde je pobiju na kolac. Pored njega su nađena četiri mrtva - priča Đoko.
Simunov sin Đoko boriće se u Prvom svetskom ratu i skončati u logoru Arad. Neće sina pratiti u vojsku, kao što ni njega otac nije. Pa će Vladimira, Đokovog prvenca iz prvog braka, kod sebe uzeti knjaz Nikola, kao naslednika velikog ustanika Simuna Zečevića.
- Moja baba, a Vladimirova maćeha Cvijeta, nit je znala čitati, nit je znala pisati, a odavde, iz Zovog Dola, uzela je Vladimira za ruku, torbu na leđa i peške, preko brda, odvela ga u Cetinje kod knjaza Nikole. Straža odmah javi knjazu da su stigli, knjaz Cvijeti poljubi ruku, a Vladimira uze u naručje i unese u svoju kancelariju. Tu ih je fino dočekao, okupali su se, sve novo odelo im je kupio - pripoveda Đoko, te veli da je knjaz dao dva vojnika i tri konja, koji su Cvijetu ispratili sve do Lukavačkog klanca.
Vladimir je posebno važan za život Zečevića posle '45.
- Osnovnu školu završava na Cetinju, pa ga knjaz šalje na Oksford, gde završava šumarski fakultet. U kraljevini Jugoslaviji imao je značajne funkcije. Kad izbi rat, postaje komandant nevesinjske četničke brigade, pa je '44. morao da emigrira u Čikago - zbori đed.
To će odrediti život ove porodice sve do raspada SFRJ.
- Moj otac Simun, zvani Simo, udbašima nije hteo da kaže gde je Vladimirova arhiva, pa su ga 1951. ubili u zatvoru u Mostaru. Ostala je majka sa nas petoro dece. A i ja sam, čim sam stasao, malo-malo pa ležao u zatvoru u Nevesinju. I od mene su tražili Vladimirovu arhivu, "nisam znao gde je" - veli Đoko, koga će 1975. običan odlazak u kafanu u Divinu dovesti do oduživanja slavnom pradedi.
- Kaže meni vlasnica te kafane: "Simun je sahranjen na gomilu više Pešikanove ograde. Tu su tri gomile zakopanih iz bitke na Divinu, a Simun je u srednjoj. Zgrnuli ga Turci s četvoricom mrtvih koje nađoše pored njega. Glava mu je otkinuta, a obe butke prebijene. To mi je baba pričala." Odem tamo gde mi reče, tamo brdo, ali blizu i kuća. I gomila, kako mi i kaza, i kamenje preko nje. Kopam, nađem kosti. I stvarno jedne bez glave, a obe butne kosti prebijene - priča Đoko, te nastavlja:
- Zagrnem kosti kamenjem i pravo kod u Bileću, kod predsednika opštine. Sve mu kažem, te pitam smem li kosti pregoniti, a on veli: "Ne treba ti dozvola, idi slobodno pregoni, ja sam ti rekao." Komšija nam skuje mali sanduk, odem s bratom i našeg prađedu Simuna doteramo ovde u groblje. Na dan-dva pre toga sam fino ispekao ovna na ražnju, iz sela svakog čoveka pozvao na groblje, pa svi ovde, kod kuće, na ručak.
Čitav vek veliki Simun Zečević bio je bačen i zakopan ni na čijoj zemlji. Ali već pola veka je kod kuće. Na svome. I još čeka zasluženo poštovanje srpstva...
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.