STRUČNJACI O BESKUĆNIKU KOJI JE ISKASAPIO IRINU U VOZU: U Americi postoji na stotine drogiranih ljudi bez krova nad glavom, taj problem mora da se reši!
Dvadesettrogodišnja Ukrajinka, koja je nedavno pobegla iz ratom razorene zemlje tražeći bezbedniji život u SAD, izbodena je nožem na smrt od strane beskućnika i kriminalca na železničkoj stanici u Severnoj Karolini.
Irina Zarucka je zadobila višestruke ubodne rane i preminula na stanici u Saut Endu, u gradu Šarlot, neposredno pre 22 časa.
O sve većem broju beskućnika i kriminalaca na ulicama Amerike i Evrope govorili su gosti emisije "Ni pet ni šest": Evgenia Trofimčuk Veda - predsednik Balkanske alijanse i politikolog, Vesna Pešić - pisac i izdavač, Nebojša Glišić - arhitekta i Ivan Bošnjak - državni sekretar u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava.
300 miliona beskućnika na svetu
- Država se svakako bavi manjinama, a izbeglice i migranti su ključni po ekonomiju i bezbednost. Kao društvo smo sačuvali bezbednost, s obzirom da je mnogo ljudi prešlo preko naše teritorije. Činjenica je da i pored toga što imamo veliki broj različitih ljudi, ipak smo na repu ključnih događaja. Oko 2020. je bilo 120 miliona ljudi u pokretu. Bilo da idu prema Južnoafričkoj republici, bilo da se kreću ka Evropi. Takođe, smatra se da je ove godine od 180 do 300 miliona - kaže Bošnjak.
Glišić ističe da nemanje krova nad glavom, ili sopstvene nekretnine budi u čoveku psihološke probleme:
- Ti ljudi su svuda oko nas, i u našoj zemlji i u zapadnim zemljama. Oni lično imaju problem jer im je teško da dođu do krova nad glavom. U zapadnim zemaljima ima određivanje profila tih ličnosti. Na primer, ako nisu plaćali redovno račune, ako nemaju stalni posao, onda su na crvnoj listi te države i ne mogu tako lako kupiti nekretninu. Kad neko nema dom, to je ozbiljna stvar. Postoji i skriveno beskućništvo, ljudi nemaju gde da spavaju. Cifra puta tri je skriveno beskućništvo. To su oni ljudi koji nemaju novca da plaćaju stan, ali su kod rođaka, prijatelja - kaže Glišić i dodaje:
- Oni su isto beskućnici jer od sredstava ne mogu da iznajme nekretninu. Za bilo kog čoveka, nemanje kuće predstavlja najveći psihološki problem. Uz to se zakači i hrana i voda kao problem. Skandimnavske zemlje imaju program "kuća prvo", daju se ozbiljna sredstva ljudima, da bi se ti ljudi na neki način skućili. Postoji jedan broj ljudi koji vrlo lako koriste tu situaciju ugroiženih gupa. Smatra se da se sa 9,6 milijardi rešio problem beskućništva zauvek. To je 10% rata na primer. To su bizarne cifre i ne postoji neki način da se to reši jer se nema volja.
Beskućništvo u Americi
- Najveći broj beskućnika sam videla u Americi. Beskućništvo je postojalo od uvek. Imamo i kroz istoriju, u polisima, u starom Rimu, Egiptu. To je postojalo kao jedan vid ljudske nesreće sa tim što je kroz istoriju postojao jedan vid pomoći tim beskućnicima. U Rimu su im davali pšenicu na primer i tako dalje. Beskućništvo je bilo kada svet iz sela ode u grad. Danas je i to motiv ali imamo i zabrinjavajući broj migranata koji su krenuli iz drugih delova sveta kako bi se zaštitili - kaže Pešić i dodaje:
- Međutim, kada sam bila u Kaliforniji, u najbogatijoj zemlji SAD-a, ja sam tamo doživela apokaliptičke slike. Ako ne znate kako izgleda armagedon, idite ulicama Los Anđelesa, San Diega. To su slike koje se nigde ne mogu videti, to su ljudi koji su i drogirani, nisu samo beskućnicu. To zaista deluje jezivo. U Kanadi sam takođe videla beskućnike kpoje se lociraju ispod mostova, nadvožnjaka. Zatim su po šumama sa šatorima ili na obalama jezera. U maju sam bila u Rusiji i tamo nisam videla ni jednog beskućnika. Moguće je da se država za njih pobrinula.
Napad nožem u Barseloni
Ukrajinku Irinu je beskućnik uboo nožem tri puta u vrat, nakon čega je ona i preminula na licu mesta. Glišić prepričava sličnu situaciju, i pokušaj napada na njega u Španiji:
- Sleteo sam avionom u Barselonu, a vozom sam došao u centar grada. Na motoru mi prilazi čovek sa kacigom i hoće nešto da me pita. Otimao mi je tašnu, a kada je video da nije mogao da mi je iščupa krenuo je nožem na mene. To je toliko često, ja sam tri ipo sata čekao da dođem na red da mi ušiju ruku, a 5 sati sam čekao da policija uzme izveštaj. U Parizu sam takođe imao neprijatna iskustva, to je životno ugrožavanje. Ti ljudi nemaju više šta da izgube, prošli su najcrnje moguće i sada im ništa nije sveto više - kaže Glišić.
Trofimčuk Veda poredi ruski sitem borbe protiv beskućništva sa zapadnoevropskim i američkim:
- Ne može da se poredi beskućništvo u Evropi i na primer Rusiji. Rusija ima posebne institucije koje se bave tim stvarima. Ukrajincima je cilj da dođu u Evropsku uniji, kako ne bi morali da rade, a kako bi ipak zarađivali. Oni preko interneta povuku svoje ljude i tako se nasele u državu koja im daje najviše novca. U Bugarskoj je minimalac oko 130 evra a Ukrajincima se daje minimalac oko 400 i nešto evra - istakla je Trofimčuk Veda.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
Kurir.rs