OVO JE NAJTUŽNIJA PESMA NA NAŠOJ ESTRADI: Napisala ju je Marina Tucaković za Anu Nikolić, tekst ledi krv u žilama
Veliki hit Ane Nikolić "Mišo moj" mnogi smatraju najtužnijom pesmom zbog činjenice kako je tekst nastao.
Iako su mnogi mislili da je pesma posvećena izgubljenoj ljubavi, prava istina ledi krv u žilama – Marina Tucaković ju je napisala nakon smrti svog sina Miloša, koji je preminuo 2008. godine, u 24. godini.
Bol je pretočila u stihove
Prema pričama bliskih izvora, Marina je sina pronašla bez znakova života u njihovoj porodičnoj kući, a bol kroz koji je prolazila
pretočila je u stihove koji su obeležili njenu karijeru.
U jednoj od svojih ispovesti, Tucakovićeva je istakla koliko joj je značilo da pesmu prenese nekome ko će moći da je izvede na pravi način, a izbor je pao na Anu Nikolić, koja je sa puno emocija i snage otpevala ovu najtužniju pesmu naše estrade.
Marin aje jednom prilikom govorila o smrti sina.
- Ušla sam u njegovu sobu i zatekla sam to što sam zatekla. Tada je Miloš imao 24 godine. Prvog decembra je to bilo. Uvek sam imala strah da će nešto da mu se dogodi. Miloš se jednostavno nije probudio. U podne je bio zdrav i prav, sve je bilo normalno. Ustao je da popije vode, i rekao mi da ga probudim posle četiri kako bi stigao da ode kod frizera i spremi se uveče za diskoteku. Međutim, kada sam ušla u sobu da ga probudim, zatekla sam ga nepomičnog. Prsti su mu već bili modri. Ne znam šta se dogodilo. Ne znam da li ima nešto gore nego kada zateknete svoje dete kako nepomično leži u krevetu - ispričala je Marina svojevremeno za domaće medije, nakon dugogodišnjeg ćutanja o tom stravičnom događaju.
Tekst pesme "Mišo moj"
Kad ljudi vide me, znam ja da pomisle
Da ono najgore ipak sam prošla
Dobro se pretvaram, sve živo zavaram
A svaka pomoć bi dobro mi došla
Sećanja sam zaledila
Al' nisam bol pobedila
Ne mogu više da zadržim bol
Ne pomažu tablete uz sav alkohol
I plačem, Mišo moj, plačem pred strancima
Još ukus tuge peče na mojim nepcima
Ne mogu više da zadržim bol
Ma neka sam sto puta ja slabiji pol
I kada ostarim i kad posivi sve
Oči će mi biti od plača crvene
Nadaš se, ne nadaš, al' ne možeš da znaš
Koliko koraka ko od nas ima
I kada prođe sve i kad sve nestane
Ostaju ožiljci u nama svima