JAZBINA

ŠOKANTNA PRIČA IZ CENTRA BEOGRADA: Najveći lagum u glavnom gradu skrivao vojnike i narod, a danas je PRIVATNA TAMNICA NASILNIKA

Foto: Kurir
U hodnicima gde su se ljudi sklanjali od bombi, čuvali namirnice, burad s vinom, danas caruje bahati Beograđanin uz prećutnu podršku inspekcija, Zavoda za zaštitu spomenika kulture i policije

Dok Beograd diše punim plućima iznad zemlje, u njegovim dubinama već vekovima postoji tajni život - mreža laguma koja krije ratne priče i zaboravljene zakutke istorije. Lagumi su služili i kao skloništa za arhive, sanduke s oružjem i dokumente koje je trebalo sačuvati od neprijatelja. Kroz mračne hodnike šaptale su se naredbe, pravile zavere i rađale ideje o slobodi. Svaki ugao mogao je biti prolaz u istoriju - ili grobnica.

U nekim delovima laguma otkrivene su i improvizovane prostorije: drvene klupe, peći od cigala, ostaci konzervi. To nisu bile samo rupe u zemlji - bile su to podzemne tvrđave u kojima se vodila borba za opstanak.

Obio zidove i katance

Ali danas, te iste prostorije koje su čuvale živote i tajne - zaključane su i pretvorene u privatnu jazbinu jednog nasilnika. Bahati stanar, koji je stavio katanac na kulturno blago, brani ga nožem kao da čuva sopstvenu tvrđavu. I dok su nekada lagumi čuvali narod od okupatora, danas ga čuvaju od samog naroda.

Najveći lagum, od čak 560 kvadrata, onaj u Karađorđevoj 17, ostao je kao svedočanstvo jedne epohe - u njemu i danas stoje prazne bačve zatrpane prašinom, s kapima koje se slivaju sa svoda. Na nekim buradima i danas se vidi ugravirana 1921. godina. Posle Drugog svetskog rata lagum je nacionalizovan i predat državnim preduzećima, ali je vreme učinilo svoje - prostor je postao zapušten, a institucije su ga jednostavno napustile. I baš tada, u tom najvećem lagumu, nastaje nova, mračna istorija. Jedan stanar Karađorđeve ulice (ime poznato redakciji Kurira, policiji i inspekcijama) obio je katance, proglasio lagum ličnom imovinom i započeo uzurpaciju. Od tada ga koristi kao privatnu jazbinu i, kako tvrde komšije, kao poligon za svoje „građevinske“ eksperimente.

Fotografije najvećeg laguma iz knjige "Beograd ispod Beograda" Zorana Lj. Nikolića i Vidoja D. Golubovića Foto: Beograd ispod Beograda

Saučesnici

- Ne samo da je prisvojio lagum nego je iznad njegovog ulaza sagradio pravu pravcatu kuću, preko koje je, s desne strane, probivši zid, upao u objekat u vlasništvu JP „Poslovni prostor Grada Beograda“?! I tu nije kraj. S leve strane laguma je, takođe nelegalno, izgradio deo kuće. Razne državne inspekcije, republički i gradski zavod za zaštitu spomenika se godinama ne oglašavaju i ne reaguju na desetine prijava, niti stopiraju divlju gradnju, već su svojim nečinjenjem postali saučesnici bahatog stanara da može slobodno da uništava istoriju Beograda - u dahu pričaju komšije.

U 21. veku kulturno dobro neprocenjive vrednosti oteo je jedan čovek koji ga drži u ropstvu, preteći komšijama i bodući ih nožem.
- Da smo znali da će se ovako završiti, možda bi bilo bolje da je lagum zatrpan u bombardovanju - ogorčeno kažu stanari Karađorđeve koji skoro svakodnevno preživljavaju pretnje komšije i njegove porodice.

Bahati stanar, koji je preuzeo kontrolu nad najvećim lagumom, postao je poslednji „gospodar podzemlja“. Ali za razliku od ratnika koji su ovde ginuli i živeli za slobodu, on ovde živi za lični interes. I dok institucije ćute, Beograd je ponižen - njegova istorija zatvorena je iza katanca i parkirana u senku zaborava.

Foto: Kurir

Bahatost: Razrovana i stara kaldrma

Raskopana je i kaldrma ispred laguma i u samom dvorištu starog zdanja iz 19. veka. Njihovi prvi slojevi potiču još iz rimskog doba, preko koje su kasnije vekovima hodali trgovci, pivari, vinari. Umesto vodiča i arheologa, danas tamo caruje bahatost.

Na istom mestu gde su nekada ginuli za slobodu, gde je krv kapala niz zidove, sada stoje parkirani automobili. Na slikama se jasno vidi kako je prostor oko laguma pretvoren u improvizovana dvorišta i parkinge. Mesto gde su ljudi branili život - sada služi kao prostor za „limene ljubimce“.

Ivan Čorbić