SRBI NOSE NATALIJINU RAMONDU, A BRITANCI CVET CRVENOG MAKA

11. NOVEMBAR - DAN PRIMIRJA U PRVOM SVETSKOM RATU U SRBIJI I SVETU: Tačno u 11 sati oružje je UTIHNULO, svet je slavio! "Feniksov cvet" se uzdigao iz PEPELA!

Natalijina ramonda je simbol primirja u Prvom svetskom ratu Foto: Wikipedia
Srbija i mnoge zemlje širom sveta obeležavaju 11. novembra Dan primirja u Prvom svetskom ratu. Pogledajte kako to izgleda u Velikoj Britaniji, a kako kod nas.

Svake godine ljudi širom sveta, a posebno u evropskim državama, među kojima je i Srbija, okupljaju se kako bi odali počast onima koji su izgubili živote u Prvom svetskom ratu.

Dan primirja u Prvom svetskom ratu obeležava se 11. novembra, na dan kada je 1918. godine završen Prvi svetski rat - u jedanaest časova, jedanaestog dana, jedanaestog meseca. Dan je poznat i kao Armistice Day na engleskom jeziku.

Zašto se obeležava Dan primirja u Prvom svetskom ratu?

Dan primirja nastao je kao način da se obeleži kraj Prvog svetskog rata i oda počast poginulima.

U jesen 1918. Nemačkaje zatražila primirje, a ono je stupilo na snagu 11. novembra u 11 sati. Na primer, u Velikoj Britaniji je već sledeće godine 1919, kralj Džordž V pozvao građane Ujedinjenog Kraljevstva da se u tom trenutku na minut zaustave i u tišini prisete trenutka kada su se oružja utišala.

Kasnije je taj običaj postao dvodominutna tišina, a Dan primirja prerastao je u Britaniji u dan sećanja na sve žrtve svih ratova od tada pa do danas.

Kako se obeležava Dan primirja u Ujedinjenom Kraljevstvu?

Oni ga zovu Dan sećanja, a na Nedelju sećanja, kralj kao vrhovni komandant oružanih snaga polaže venac na spomenik Cenotaph u Londonu. Tačno u 11 sati održava se dva minuta tišine, i to i 11. novembra i tokom obeležavanja Nedelje sećanja.

Milioni ljudi širom sveta tada zastanu u znak poštovanja prema poginulima. Članovi kraljevske porodice, političari, vojska i građani učestvuju u svečanim ceremonijama, polaganju venaca i molitvama pred spomenicima i u crkvama.

Jedan od najpoznatijih događaja je parada veterana kod Cenotapha, u kojoj učestvuje oko 10.000 bivših vojnika.

Zašto se obeležava dvominutnom tišinom u Velikoj Britaniji?

Prva dvominutna tišina u Britaniji održana je 11. novembra 1919., tačno godinu dana od završetka rata. Kralj Džordž V tada je zatražio da se "u jedanaestom času jedanaestog dana jedanaestog meseca" svako na trenutak zaustavi i oda poštu "slavnim mrtvima".

Zašto se nose crveni makovi?

Od kraja oktobra do novembra, ljudi u Britaniji nose crvene makove (poppies) kao simbol sećanja. Tokom Prvog svetskog rata, zemlja u Francuskoj i Belgiji razorena borbama bila je među prvim mestima gde su ponovo procvetali crveni makovi, kao simbol gubitka i rađanja nove nade.

Papirne verzije makova prodaju se kako bi se prikupljala sredstva za pomoć veteranima, vojnicima i njihovim porodicama.

Obeležavanje Dana primirja u Srbiji - Natalijina ramonda - "feniks cvet"

U Srbiji se Dan primirja u Prvom svetskom ratu obeležava 11. novembra i od 2012. godine je državni praznik.

Simbol praznika je cvet Natalijina ramonda, poznat i kao "feniks cvet", koji raste u istočnoj Srbiji i na planini Nidže.

Cvet simbolizuje stradanje i obnovu Srbije nakon ogromnih gubitaka u Prvom svetskom ratu, baš kao što ova biljka može "oživeti" i posle potpune suše. Zvanični amblem praznika uključuje cvet ramonde i traku Albanske spomenice.

Dan je od velikog značaja za Srbiju, koja je u Prvom svetskom ratu izgubila oko 28% svog stanovništva.

Državne ceremonije održavaju se na važnim memorijalnim mestima, poput Spomen-kosturnice branilaca Beograda.

Venci se polažu u znak sećanja, uz prisustvo državnih i vojnih zvaničnika, kao i stranih diplomata.

Građani se pozivaju da nose cvet Natalijine ramonde na reveru kao znak poštovanja prema žrtvama i palim precima.

Bez obzira na državu, 11. novembar je Dan sećanja, poštovanja i zahvalnosti prema svima koji su dali život za slobodu i podsećanje na vrednost mira.

Natalijina ramonda Foto: Shutterstock

Gde se sve u svetu obeležava Dan primirja?

Obeležava se u Australiji, Belgiji, Kanadi, Francuskoj, Novom Zelandu, Rumuniji, Srbiji, Ujedinjenom Kraljevstvu i u mnogim drugim zemljama. Uglavnom u zemljama učesnicama Prvog svetskog rata i onim koje su dale najviše života za okončanje istog.

(Kurir.rs/Vladan Milosavljević)