Svetislav Basara otvorio dušu: Srbi imaju psihologiju seljačke mlade, uvredljivi su, sujetni i slepi za finese
U vremenu kad javni prostor preplavljuju buka, spinovi i površnost, retki su sagovornici koji uspeju da seciraju društvo sa onom britkošću koja istovremeno zabavlja, upozorava i razotkriva. Jedan od njih je Svetislav Basara - pisac, mislilac i neumoljivi hroničar naših zabluda. Kolumnista Kurira i autor emisije "Crveni karton" na Kurir televiziji kroz svoj TV format pružio je mogućnost publici da čuje šta o stanju u društvu i kulturi misle mnoge javne ličnosti. Razgovor sa Basarom za TV Ekran bila je prilika da porazgovaramo otvoreno - od politike i društva do književnosti i duha vremena koji nas oblikuje, ali i o njegovom doprinosu domaćem film i pozorištu.
Emisija "Crveni karton", koja se emituje na Kurir televiziji, poznata je po svojoj britkoj analizi društva i politike. Koliko vam je taj televizijski format pružio prostora da budete ono što ste i u književnosti - beskompromisni kritičar sveta oko sebe?
- Ideja "Crvenog kartona" bila je da u razgovorima sa kompetentnim ličnostima proširimo sliku društvene i političke problematike. Svi problemi - a nema im broja - sa kojima se ovo društvo neuspešno (i sve neuspešnije) nosi veoma jesu stari, a opet je pažnja javnosti ograničena na poslednjih deset-petnaest godina. Uvek su vidljive samo posledice, dok uzroci ostaju u tami. Izgleda da će tamo i ostati. Ponekad mi je teško da poverujem koliko u Srbiji ima ljudi - među njima i onih sa solidnim obrazovanjem - koji ne uviđaju da se može uticati samo na uzroke, a da se posledice mogu samo trpeti. Umesto "beskompromisni kritičar", radije bih rekao "studiozni analitičar". Bez analize nema ni kritike, bar ne efikasne.
Kako doživljavate razliku između pisane reči i televizijskog izgovora? Da li televizija zahteva neku vrstu "ublažavanja" misli koje u knjigama iznosite bez filtera?
- Naravno da podrazumeva. Priroda medija je takva da je ono što je dopušteno u tekstu, nedopustivo u video-formatu, a neprihvatljivo u ličnoj komunikaciji.
Šta nas čeka u ovoj sezoni? Koga biste voleli da ugostite u studiju?
- Poveliki je to spisak. Ali, zbog ove polarizacije, sve je kraći. Neki od onih koje bih pozvao ne bi došli u strahu da će biti proglašeni za izdajnike, drugi opet nisu prihvatljivi Kurirovom menadžmentu. Ali to je najmanja šteta u ovom totalnom raspadu društvene kohezije.
Vaša ironija i sarkazam često su oružje u demaskiranju licemerja. Da li smatrate da su danas ljudi osetljiviji na ironiju nego ranije, ili je publika postala otpornija na Basarin jezik istine?
- Karakterna osobina Srba svih vremena, svih socijalnih statusa i svih stepena obrazovanja jeste psihologija seljačke mlade: grandiozna sujeta, preterana uvredljivost, slepilo za finese i crno-bela slika sveta. Inače, publika je otpornija na mnogo očiglednije istine od onih koje mogu pročitati u mojim kolumnama ili čuti/videti u "Crvenom kartonu".
Koji je, po vašem mišljenju, ključni crveni karton koji srpsko društvo i politička scena trenutno najviše zaslužuju?
- Rekao bih da je to razgovor sa Latinkom Perović i tri razgovora sa Vidosavom Stevanovićem. Ko je imao uši, mogao je čuti dosta pametnih stvari.
Spremate već dugo novi roman.
- Novi roman tek treba da izađe.
Često se bavite demontiranjem nacionalnih mitova i kritikom društvenog mentaliteta. Da li književnost, po vama, ima snagu da utiče na promenu svesti, ili je njena uloga pre svega u dijagnozi stanja?
- Još kako ima snagu. Sva društva su oblikovana književnošću (u najširem smislu te reči). Problem je šta društva čitaju i od koje književnosti prave paradigmu. Naše društvo se opredelilo za Ćosića (i, u nešto manjoj meri, Bećkovića) i njih postavilo kao paradigmu. Stvar izbora. Čitali ste - snosite posledice.
Imali ste glumački izlet u nastavku "Munja" i scenaristički angažman u filmu "Bumerang". Koliko se rad na scenariju razlikuje od pisanja romana i da li postoji neko vaše književno delo koje bi imalo potencijal za filmsku ili televizijsku adaptaciju?
- Kad pišete scenario, morate da mislite kako će to što napišete zvučati i izgledati kada glumac izgovori repliku. Inače je mnogo lakše pisati scenario - to je trećina posla. Ostale dve trećine urade glumci i reditelj. Ne mislim da su moji romani pogodni za filmske i TV adaptacije, mada se scenario može napraviti i od telefonskog imenika.
Kako gledate na trend u svetu i kod nas da se kroz filmski jezik prikazuje dobra literatura?
- Trend je dobar, ali nisu sva ostvarenja dobra.
Kada biste danas pisali novi roman o Srbiji, koji bi to bio žanr - komedija apsurda, distopija ili horor?
- Znate šta, poslednjih petnaest godina i ne radim ništa drugo osim što pišem roman o Srbiji u nastavcima. Ima tu i lakrdije, i komedije apsurda, i komedije zabune, i distopije, i pornografije i horora.
Na kraju, da li ste kao neko ko pomera granice razmišljali da u "Crvenom kartonu" napravite razgovor sami sa sobom?
- Ako je tehnički moguće - ideja nije loša.