Milka u kućerku na brdu kod Prokuplja podiže 3 sina: Aleksa, Mitar i Vasilije heroji su koji su letos od požara spasili svoju kuću imaju samo jednu želju
Posle smrti supruga, Milka Perovanović, iz okoline Prokuplja, sama se stara o tri maloletna sina. Decu je othranila radeći kod privatnika i čuvajući jednu kozu, koju joj je poklonio brat. Sada ima 17 koza, a nedavno su nabavili i kravu. Svi se brinu o životinjama i zalažu da stvore bolju budućnost. Deca, koja svakodnevno pešače 6 kilometara do škole, bez dobrog puta i osvetljenja, odlični su đaci i primer u svakom pogledu.
U kućerku na brdu, Sokolici iznad Prokuplja, Milka podiže svoja tri sina. Od kada je pre pet godina ostala bez supruga, sve je spalo na njena pleća.
Sve je počelo od jedne koze
Milka Perovanović, iz Sokolice, kaže: "Ja sam radila, ali od jedne plate nije moglo da se živi. I onda smo krenuli od jedne kozice, mlade, koju mi je dao moj brat da je čuvamo. Došli smo na ideju da proširimo to malo, pa smo kupovali jednu po jednu. Naravno, imali smo pomoć od Žarkovog brata, koji nas je podržao u svemu. Veliki su računi, troškovi. Srednja škola traži svoje potrebe, ali dobro, ne žalimo se."
Aleksa i Mitar majci su najveća podrška, a u školi su odlični đaci. Najmlađi, Vasilije, pošao je ove godine u prvi razred. Uz redovne obaveze, čuvaju stoku i brinu o njoj.
Aleksa Šarbajić, učenik 3. razreda Medicinske škole, dodaje: "Stalno imam praksu, tako da sam odsutan od sedam ujutru do deset, najkasnije do jedanaest. Dođem, ako stignem da pustim stoku i nakon toga zatvorim ih i odmah idem u školu. Tamo sam do 6 uveče."
Mitar Šarbajić, učenik 1. razreda veterinarskog smera, objašnjava: "Imam veliku obavezu prema životinjama, pogotovo kad majka radi. Ja je zamenjujem, ja ih hranim, brinem se da budu site, da ne budu žedne. Onda, kad sam ja u školi, ona me zamenjuje i sve tako u krug."
Dnevno pređe 10 kilometara peške
Sve obaveze im ne padaju teško, koliko put kojim svakodnevno odlaze do škole i grada, kao i to što nemaju gradsku vodu. Ulično svetlo, postavljeno pre par godina, često ne radi, pa je ovih zimskih dana neizbežno da ih mrak uhvati na putu do, ili iz škole.
Aleksa Šarbajić, učenik 3. razreda Medicinske škole, navodi: "Ja već 15 godina idem više puta do grada i od grada ovde do kuće. Dnevno čak do 10 kilometara pređem. U grad izlazim samo petkom, ako stignem."
Aleksa, Mitar i Vasilije heroji su koji su letos od požara spasili svoju kuću i zajedno sa vatrogascima gasili vatru na brdu. Svoje detinjstvo ne bi menjali za gradski život, a želja im je da trošni objekat za stoku zamene novim, i nabave još jednu kravu.
Kurir.rs/RTS