"Proklet bio ako izdaš narod i pravoslavlje i prokleto bilo srpsko mleko koje si sisao" Teslin ujak počiva u Sarajevu, evo zašto mu se sestrić oštro obratio
Pariskim mirom 1856. godine, kojim je završen Krimski rat, hrišćani u Osmanskom carstvu dobili su garanciju jednakih prava sa muslimanima i versku slobodu. Današnja Bosna i Hercegovina je u to vreme pripadala Osmanskom carstvu, pa Srbi ovim mirom konačno dobijaju pravo da grade škole, nove crkve i da obnavljaju stare.
Srbi u Sarajevu već 1859. godine donose odluku da izgrade svoj saborni hram, posvećen rođenju Presvete Bogorodice, koji je i danas jedan od najvećih srpskih pravoslavnih hramova na Balkanu. Sultan Abdul Azis izdao je dozvolu za izgradnju crkve i dao prilog od 556 dukata. Prilog za izgradnju hrama dali su i mnogi viđeniji Srbi toga doba, među kojima je iknez Mihailo Obrenović. Međutim, ono što se danas malo zna jeste da ova bogomolja ima veze i sa Nikolom Teslom.
Pogledajte u galeriji fotografije srpske saborne crkve u Sarajevu:
Tadašnji mitropolit dabrobosanski Nikolaj Mandić bio je ujak Nikole Tesle, rođeni brat njegove majke Georgine Đuke. On je preminuo 2. augusta 1907. godine i doneta je odluka da se sahrani u Sarajevu, pa danas počiva u grobnici u samoj crkvi.
Nikšićki list "Nevesinje" je u jednom članku o Bosni i Hercegovini 1898. godine, koja je tada već 20 godina bila pod okupacijom Austrougarske, spomenuo Teslu i mitropolita Nikolaja.
"Mitropolit Mandić neposredno agitira za sebe. Kakvo je stanje u BiH vidi se najbolje po tome, što je slavni elektro-tehničar i vatreni pravoslavni Srbin Nikola Tesla pisao Mitropolitu Mandiću, svojem ujaku: Ujače! Proklet bio ako izdaš narod i vjeru pravoslavnu i bilo prokleto srbsko mlijeko, koje si sisao!"
Mitropolit Nikolaj Mandić je iz Sarajeva 2. septembra 1903. godine poslao pismo Nikoli Tesli u Ameriku, u kojem mu je, između ostalog, rekao:
"...Naš prijatelj, pukovnik Kosanović dosta nas je uznemirio opisujući dosta nepovoljno tvoj položaj tamo, što nas je svijuh vrlo u brigu bacilo. Nu i da nije ove vijesti, ja sam uvjeren bio, po sopstvenom svom sudu, da Ti mora teško biti, boriti se s takovim lavovima - kapitalistima, nu pri svem tom nijesam izgubio nade, da ćeš najposlije samo ako ti Bog zdravlja dade, uspjeti i pobjediti. Neprilika je imalo svako fenomenalno otkriće i preduzimači su skoro svi imali težak položaj, dokle su izume svoje u djelo pretvorili, ali za to su i bili tim mnogo slavniji, i viđeniji i znamenitiji, nego što bi onda bili da im je sve lako za rukom pošlo...
Dragi Nikola! ti se nemoj prepadati ništa, ti si još hvala Bogu mlad, možeš malko poniknuti nikom, ali propasti ne možeš nikako. Sila i snaga duha tvoga još je tek na kulminacionoj počivci, odatle će on još zasijnuti, ako Bog da, svijetu ko zvijezda Danica, al tako, da ne potavni nikada! Mi, koji smo još živi, otimljemo se od smrti, jer smo ostarjeli, ali radimo još svi snažno... pa smo u radu i zadovoljni. Ja se spremam na put u moju eparhiju, i imam podaleko od mjesta moje rezidencije da osveštam jednu novu crkvu, pomoliću se Bogu i za tebe i za tvoje zdravlje, a ostalo će sve samo pomoću Božjom doći. Primi, dragi moj Nikola, srdačan pozdrav i u duhu cjeliv, od svoga ujaka, Nikolaja Mandića."
Zagrebačke novine Srbobran su 1910. pisale da je tada već pokojni sarajevski mitropolit Mandić ostavio svoje imanje nećaku, velikom srpskom naučniku Nikoli Tesli. Tesla je tada uputio sudu pismo, u kojem javlja da sve to nasledstvo poklanja srpskoj školi u Gospiću. U novinama je to komentarisano sa odobravanjem, uz konstataciju da Tesla u inostranstvu nije zaboravio na svoj narod.
Bonus video: