Kineski Srbin iz Šapca: Aleksandar (23) rođen na Badnji dan, sluša "Đurđevdan" i vredno radi da otvori svoj restoran (Foto)
Zovem se Aleksandar Čen, ja sam kineski Srbin, polutan, kaže nam na srpskom kroz smeh lepuškasti momak crne kose na ulazu u restoran kineske kuhinje na Zelenom vencu. Skida kecelju, pozdravlja nas, a iz kuhinje nam maše i njegov stric, vrhunski kuvar, od kog uči zanat.
Širi se miris prženog susama, đumbira i belog luka dok pucketaju na vrelom ulju. Para se diže iznad tiganja, noževi ritmično udaraju o dasku, a kroz poluotvorena vrata dopire zvuk varjače. Skoro svi stolovi zauzeti. Odlazimo na sprat, mirnije je.
Ima 23 godine. Sin Kineza i Srpkinje. Rođen je u Šapcu, tamo je išao u vrtić, a onda se 2008. porodica preselila u Kinu. Vratili su se 2021. U Platičevu su kupili kuću. Odrastao unutar dve kulture, svoju budućnost vidi i gradi u Srbiji, gde kod strica u restoranu marljivo uči za kuvara. Želja mu je da otvori sopstveni restoran.
- Majka je iz Klenka. Tata je držao kinesku robnu kuću u Šapcu 2001. Mama je počela da radi kod njega. I posle polako, eto mene - kroz smeh će on.
Razgovor prekida mlada devojka, donosi posluženje.
- Probajte! To je kineski hladni čaj - reče nam Aleksandar.
Ukus podseća na sok od zove, složismo se kolega Marko i ja.
- Tatu svi zovu Čeda, majka ga je prozvala Čedomir.
Pravo ime mu je Čecvenšun. Majka se zove Dragana, a on je dobio ime na krajnje simpatičan način.
- Majka i otac su izvlačili papirić! Tata je ispisao kineska imena, a majka srpska, i izvukli su Aleksandar.
Dragana i Čeda su u braku 24 godine, a imaju i ćerku Anđelu (17).
- Za sestru je tata odabrao ime.
Aleksandar je u Kini završio osnovnu i srednju školu.Kada se vratio u Srbiju, sve mu je kaže, bilo čudno.
- Ovde je drugačiji život, hrana, ljudi, sve je drugačije. Ali sam se uklopio, sada ne bih mogao sve da menjam. Mirniji tempo života mi više prija, u Kini je sve brzo.
I društvo ga je lepo prihvatilo.
- U početku, kad su me vodili u izlaske - gledam i ne razumem ništa, a sada slušam i srpsku muziku. Najviše volim "Đurđevdan". Društvo mi dovikuje: "Aco, Srbine!"
Neko vreme je radio u Rimu. Ali vratio se, jer je njegov stric, kaže, vrhunski kuvar, koji je u Srbiju došao devedesetih.
Majka je pravoslavka, a u njihovom domu slave i srpsku i kinesku Novu godinu, Božić, Vaskrs... A on je rođen - na Badnji dan! Voli da jede karađorđevu šniclu i ćevape u kajmaku.
U Kinu će odlaziti povremeno na usavršavanje.
Stric je insistirao da nam spremi neki specijalitet, ipak, morali smo da odbijemo zbog obaveza u redakciji. Ali doći ćemo ponovo.