"AKO MU SE NEKO PRIBLIŽI, BIĆE UBIJEN" Tramp šalje specijalce u Iran kako bi iz tajnih bunkera uzeli strogo čuvani teret koji je istovremeno i NAJVEĆA PRETNJA
Trampova administracija navodno razmatra raspoređivanje specijalnih snaga u Iranu kako bi obezbedila zalihe visoko obogaćenog uranijuma (VOU), za koji stručnjaci kažu da bi se mogao koristiti za izradu najmanje 10 nuklearnih bojevih glava.
Sprečavanje Irana da nabavi bombu jedan je od Trampovih deklarisanih ratnih ciljeva, a zalihe od 440 kg VOU predstavljaju najveću nuklearnu pretnju jer bi se relativno lako mogle pretvoriti u uranijum za oružje. Američki državni sekretar, Marko Rubio, rekao je Kongresu da će „ljudi morati da odu i donesu ih“.
Veliki rizik
Rubio nije ulazio u više detalja, ali postoje izveštaji SAD i Izraela o razgovorima između dve zemlje o tome kako bi takvu misiju mogle da izvrše specijalne snage jedne ili obe vojske. Ali nuklearni stručnjaci kažu da bi složenost i rizik bili značajni.
Rafael Grosi, generalni direktor Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), rekao je u ponedeljak da nadzorno telo UN veruje da se 200 kg iranskih zaliha VOU nalazi u dubokim tunelima u njihovom nuklearnom kompleksu izvan grada Isfahana.
Dodao je da postoji još jedna „količina“ visoko obogaćenog uranijuma (VOU) u drugom nuklearnom centru u Natanzu, gde su Iranci izgradili novi utvrđeni i duboko zakopani objekat pod nazivom Kuh-e Kolang Gaz La, zapadnim analitičarima poznat kao Planina Pikaks. VOU je u obliku uranijum heksafluorida, koji je čvrst na sobnoj temperaturi, ali se zagrevanjem pretvara u gas, što mu omogućava dalje obogaćivanje. Veruje se da se skladišti u metalnim kanisterima, svaki veličine ronilačke boce, smeštenim u dubokim oknima.
Američke i izraelske specijalne snage dugo su se obučavale za misije vađenja nuklearnih materijala iz neprijateljskog okruženja, a SAD su razvile opremu, poznatu kao Mobilni uranijumski objekat, dizajniran da zadrži i ukloni visoko obogaćeni uranijum. Ali njegovo raspoređivanje zajedno sa specijalistima i snagama za njihovu zaštitu podrazumevalo bi velike kopnene operacije na najmanje dve lokacije, obe duboko u unutrašnjosti Irana.
„To bi bilo teško. Prilično je dobro branjen i veliki je i glomazan, tako da nećete samo ući i pokupiti ga“, rekao je Džefri Luis, stručnjak za nuklearno širenje u Institutu za međunarodne studije Midlberi u Montereju.
Tramp: Postoji izazov
„Da li će C-17 vojni transportni avion sleteti u pustinju, a vi ćete postaviti bezbednosni perimetar i dizalice će se odvezti sa njega? Ili ćete možda ući i dići ga u vazduh i napraviti nered? Sve ove opcije mi deluju fantastično“, rekao je Luis.
Upitan o ovom pitanju u subotu, Donald Tramp je priznao da postoji izazov i sugerisao da takva operacija nije neposredna. Predsednik je rekao da američke trupe neće biti poslate dok iranske odbrambene snage „ne budu toliko desetkovane da ne bi mogle da se bore na kopnu“.
Kritičari administracije izrazili su zaprepašćenje što misija za obezbeđivanje visokoobogaćenog uranijuma izgleda nije razmotrena pre nego što je rat pokrenut. Demokratski kongresmen, Bil Foster, izašao je sa poverljivog brifinga o ratu prošle nedelje rekavši da nije čuo ništa o planu za rešavanje iranskih nuklearnih kapaciteta.
„Iranske zalihe visokoobogaćenog uranijuma trebalo bi da budu primarni fokus administracije. To očigledno nije slučaj“, rekao je Foster.
Metju Ban, analitičar nuklearne politike na Harvard Kenedi školi, rekao je da je „prosto šokantno pokrenuti ovakvu vojnu operaciju, opravdanu nuklearnom opasnošću, a nemati plan za suočavanje sa najhitnijim delom nuklearne opasnosti“.
„Jasno je da nešto treba učiniti da se reši problem sa zalihama visoko obogaćenog uranijuma – to je najvažniji element potencijalnog nuklearnog oružja u Iranu“, rekao je Ban.
Dodao je da je najbolje rešenje posleratni sporazum u kojem bi visoko obogaćeni uranijum bio razblažen ili izvezen iz zemlje. Takva rešenja su se pregovarala u američko-iranskim pregovorima koje je posredovao Oman, a koji su bili u toku kada su Izrael i SAD pokrenuli napad 28. februara.
Pokušaj transporta visoko obogaćenog uranijuma bez iranskog pristanka, njegovo mešanje ili dizanje u vazduh tamo gde jeste, predstavlja ogromne probleme, rekao je Ban.
„Za sada, izgleda da se Sjedinjene Države i Izrael oslanjaju na pažljivo praćenje lokacije kako bi se osigurali da kanisteri nisu uklonjeni, dok ne shvate šta da rade dugoročno“, rekao je.
Svako ko se približi, biće ubijen
„Dok god ostaje u Iranu, plan je da ako mu se neko približi, biće ubijen. To je strategija kakva je sada“, rekao je Meir Džavedanfar, stručnjak za Iran na Univerzitetu Rajhman u Izraelu. Dodao je da strategija praćenja nije nepogrešiva.
„Neko bi mogao da izgradi tunel i da ga zauzme. Ne možete biti 100% sigurni.“
Čak i ako bi uspeli da sklone visoko obogaćeni uranijum iz vida, preživeli članovi iranskog režima bi se u međuvremenu takođe suočili sa ogromnim rizicima ako bi pokušali da „trče ka bombi“. Dalje obogaćivanje, pretvaranje uranijuma kvaliteta za oružje u metal, njegovo oblikovanje, izgradnja eksplozivne naprave za njegovo aktiviranje i postavljanje na raketu ili drugi sistem za isporuku, teoretski bi se moglo obaviti za nekoliko meseci, ali bi bilo izuzetno teško to učiniti bez otkrivanja.
Kurir.rs/Gardijan