BIO ODBAČEN I SIROMAŠAN, PA OSTVARIO SARADNJU SA ČOLOM! Velika ispovest Igora X, a priča o Mini Kostić će vas šokirati
Igor Kostić poznatiji kao Igor X otvoreno je govorio o detinjstvu, izazovima sa kojima se suočio kao dečak, karijeri, roditeljima, ali i ženidbi.
Iako je Igor X stavio muziku na stend baj, ali je otvorio studio u kom gotovo svakodnevno ugosti neke od svojih kolega, a velika mu je čast, kako kaže, što je nedavno imao priliku da ugosti Zdravka Čolića.
- To je bilo na moju veliku čast i zadovoljstvo. Od starta kada sam otvorio studio dolazio je veliki broj mojih kolega, poznatih ličnosti, ali znak kao, vrh brega - Zdravko Čolić, iznad toga ne znam ko može da dođe, možda eto neka svetska zvezda. Mene je kontaktirala produkcija koja je radila, ja nisam ni znao ko je, kad su došli znao sam da je Zdravko, bilo je oduševljenje. Sedeli smo i pričali, posle dva minuta zaboraviš da je on Zdravko Čolić, jer je prizeman i normalan, gospodin od čoveka, prvi put sam ga i upoznao, a i dobio sam pohvale od njega. Stvarno veliko zadovljstvo i iskustvo - rekao je on, otkrivajući kako je sarađivati sa Čolom:
- Jako je vitalan, spreman, kad kažu “Snimamo” on čovek skoči i odmah radi. Zato je Zdravko Čolić, posle toliko godina rada i karijere, on ima takvu energiju, ceo dan je bio ful energija i spreman za rad.
Od malih nogu Igor je voleo muziku, a snovi su se s godinama menjali. Život ga nije mazio, a danas uživa u svemu što je napravio kako na privatnom, tako na poslovnom polju.
- Moji snovi dok sam se bavio pevanjem su bili drugačiji, mislio sam da ću kao i svi pevači imati mega hit, ceo život su snovi bili usmereni ka tome. I nekako kada se sve promenilo, shvatio sam kao blagoslov i poruku da ja ne treba time da se bavim. Taj uspeh koji bih doživeo kao pevač, ja ne bih bio srećan, jer bio morao da putujem, sa godinama to postaje teže. Promenio sam skroz profesiju i shvatio da ovo mnogo više prija mom načinu života, snovi su se promenili. Za kratak period ostvario sam svoje snove, da imam posao koji mi je tu u dvorištu, nemam turbulenciju, a opet radim muziku koju volim, da radim video-produkciju, ostvario sam snove kojih nisam bio svestan u mladosti - rekao je on i dodao:
- U muzici sam bio od ranog detinjstva, od pete, šeste godine sam od oca dobio harmoniku, oduvek sam maštao da budem uspešan u svom poslu. Pevanje je tek došlo kasnije sa 18-19 godina i desilo se za Novu godinu da je jedan pevač ispalio i onda sam ja odradio umesto njega i tako sam počeo da pevam.
Igor ne krije da je živeo u siromaštvu, ali detinjstvo pamti kao srećno i bezbrižno.
- Jedinac sam od oca i majke, oni su se razveli, i dobio sam polubrata sa majčine strane, ali je velika razlika među nama, 14 godina, tako da sam odrastao kao jedinac. Teška vremena su bila, nemati sve tada je bilo normalno. Danas ne mogu da zamislim da moje ćerke nemaju telefon, a ja jedno vreme nisam imao ni fiksni. Danas koliko god da su siromašni mladi imaju pristup telefonu i internetu. U jednom periodu nisam imao ni televizor, bili smo siromašni, imali smo svega u duhovnom smislu, ali finansijskom nam je falilo svašta nešto, ali to nije uticalo na to da ne budem srećno dete. Bilo je drugo vreme, ali sam imao srećno i lepo detinjstvo. Ja se sećam prvih patika, one su tada bile popularne, ali isto tako je bilo popularno skidanje patika. Stariji klinci presretnu dete i izuvaj patike i izuju ti patike nasred ulice. Bio je malo strah da kao kupiš dobre patike koje su tad koštale možda 100 maraka i plašiš se kuda ideš ulicom da l’ će neko da te da te napadne da ti ih skine. Ja sam maštao tome da da da kupim i na kraju mi je otac kupio i bio sam presrećan. To danas danas skoro sva deca mogu da priušte, a ja sam o tome maštao možda i godinu dana da dobijem te patike - rekao je Igor i otkrio da li je uvek bio dobro prihvaćen u društvu:
- Pa i ne baš. Znaš kako, ja mislim da sva deca negde iskuse to. Pošto sam ja promenio osnovnu školu posle u četvrtom razredu osnovne škole i onda sam došao u tu novu školu i znaš kako to deca ono kad dođe neko nov kasnije, nisu me baš prihvatili onako ostatak kako treba. Vremenom posle nađeš drugarie, ali nije bilo vršnjačkog nasilja. Ipak ti dođeš u razred gde ne poznaješ nikog i gde se svi druže već četiri godine, ti si nov i prosto se osećaš nekako odbačenim. Trebalo je vremena da nekako se da stekneš prijatelje. Iz školskih dana nemam prijatelje, ali mogu da kažem da imam danas velike prijatelje, to je pravo bogatstvo. Interesantno je da su moja dva prijatelja, moji doktori, A 80% prijatelja sam upoznao u teretani.
S obzirom na to da su se njegovi roditelji razveli kada je imao devet godina, majka je osnovala drugu porodicu, te je tako dobio polubrata o kom se uvek brinuo.
- Ja sam od brata stariji 14 godina, ja sam njega čuvao, presvlačio i dan dan on mene vidi kao strica, a ne kao brata. Nikad nismo imali taj bratski odnos, jer ovo je veliki generacijski jaz. Uvek sam bio druželjubiv, imao sam drugare, tek sa 30 godina sam možda shvatio da je možda lepše imati brata ili sestru.
Kao dete razvedenih roditelja, mediji su ga pitali da li je to ostavilo posledice na njegov život i kako je on kasnije gledao na veze u koje je ulazio, ističući da su mu teško padali raskidi i odvajanje od ćerki.
- Bio sam mali kada su se moji razveli, vrlo je moguće da je to imalo posledice na neko moje razmišljanje. Bez obzira što su to vanbračne zajednice, ja ni u jednu nisam olako ušao kao nezreli klinac. Ja sam to shvatao i prvi i drugi put, kao da je za ceo život. Želeo sam da to opstane, kada sam video da to ne ide, ja nisam olako odustajao, trudio sam se da to profunkcioniše, da se problemi reše. Anđela, moja prva ćerka je imala dve i po godine kada sam se rastao od prve žene. Sećam se to je bila velika trauma za mene, kada sam shvatio da se Anđela seli od mene, da ja dolazim kući u prazan stan. Bilo mi je strašno. Kada je prošlo neko vreme i kada sam shvatio da ja nju viđam, da funkcionišemo, video sam da nije smak sveta, ali mi je u prvom momentu je meni bio smak sveta. Isto tako mi je bilo i sa Anastasijom. Moguće je da sam imao u podsvesti da razvesti se nije ništa strašno ako ne funkcioniše, bolje je rastati se, nego živeti u neslaganju.
Igor je srećan u ljubavi, emotivno je ispunjen, ali o braku ne razmišlja.
- Ljubav je ta koja je bitna, a brak pogotovo pod “onim da zakon uređuje brak” totalna glupost, to mi je više kao neka poslovna odluka, a ne emotivna i ljubavna. Nikoga nije zadržao taj papir, ako se neko voli i poštuje ostaće do kraja života, ako ne, onda ne treba da budu zajedno - rekao je on, ističući da ne želi papir da mu uređuje odnos sa partnerkom. te da ne razmišlja ni o građanskom ni crkvenom venčanju:
- Ne, to je sad već druga stvar, pevao sam na milion svadbi i nekako izgubiš draž tog čina i ceremonije. Generalno čin venčanja i potpisivanja ugovora, ja to gledam kao na nepotrebnu stvar. Ako sa nekim funkcionišeš, nema potrebe da se to kruniše nečim. Možda je to zbog toga što prisustvujem na toliko divnih venčanja i onda se oni razvedu.
Igora su mediji pitali i preko kojih stvari nikada u životu ne bi prešao.
- Nikad nisam ni imao situacije da moram da da prekinem neki odnos sada zbog neke velike stvari, da l’ to bila prevara. Naravno da su to stvari preko kojih ne prelaziš. Moja filozofija negde da bi sa nekim mogao da ostaneš ceo život moraš da da trpiš neke stvari. Moraš da znaš šta možeš da trpiš, šta ne. Ljudi stalno maštaju u nekom idealnom, savršenom odnosu. To ne postoji. Ne poznajem ni jednu osobu koja je bila sa nekim i je danas 10, 20, 30 godina i da je njima sve potaman, da se da nikad nisu imali nikakvu svađu i problem. Znači to ne postoji.
Tako da samo je stvar te tolerancije da nađeš nekoga ko ima mane koje su tebi prihvatljive. Mora da postoji ljubav, strast, slaganje u mnogo stvari, da volite iste stvari, da uživate u istim stvarima. Jeste nemoguće naći osobu s kojom ćeš da funkcionišeš apsolutno savršeno.
Igor ne krije da sa bivšim partnerkama danas neguje korektan odnos, a na pitanje da li je taj odnos sa bivšima bolji nego ranije, kaže:
- Ne može to da se poredi. Nije isto imati odnos sa partnerom i sa bivšim partnerom. Znači postoje stvari koje su bitne u u partnerskom odnosu. One apsolutno postoju nebitne u poslepartnerskom odnosu. Mogu da kažem da imam sasvim solidan, korektan odnos i sa jednom i sa drugom obivšom suprugom što se tiče naravno deteta i što se tiče te komunikacije.
Mina Kostić sa kojom Igor ima ćerku Anastasiju je otkrila i da je Igor uvek tu da joj pomogne.
- Pa već sam joj ja radio dva ili tri spota, tako da mi je naravno bitno da je da njoj bude dobro u životu jer Anastasija živi sa njom, majka joj je. Tako da ako postoji neka stvar u kojoj mogu da pomognem naravno da ću da pomognem - rekao je on, ističući da mu je najbitnije da je danas ostvaren čovek i dobar otac:
- U svakom momentu postoje usponi i padovi, nekad bolje, nekad gore. Sve je to normalan put, ali mi je drago da generalno ide to nekom uzlaznom putanjom i da mogu da kažem da sam zadovoljan svime što sam do sada uradio, što nisam pravio neke katastrofalne greške. Tako da i što deca mogu da kažu da imaju dobrog oca, da sam uvek tu za njih, da mogu da im pomognem. To je bitnije nego poslovni uspeh. Kad čovek može da kaže: “Lepo sam organizovao svoj život i mislim da si uspešan u svom životu da kad vidiš svoju decu da napreduju i da možeš da im pružiš da sutra oni imaju kvalitetan život.”
kurir / blic
Pogledajte dodatni snimak: