Pančevački most

"OVO JE BILO NAJTEŽE SPASAVANJE DO SADA" Renato Grbić o 35. sačuvanom životu: Snaga ga je izdala, pitao me je samo jedno... (foto)

Foto: Zorana Jevtić, Kurir
Renato Grbić za Kurir nakon što je spasio život muškarcu koji je skočio sa Pančevačkog mosta

Najpoznatiji srpski alas sa Dunava, Renato Grbić, danas je spasio još jedan život. U pitanju je muškarac (58) koji je skočio sa Pančevačkog mosta u hladnu i brzu reku, a Grbić je sada za Kurir otkrio sve detalje nesreće koja je, zahvaljujući njemu, imala srećan kraj.

 - Oko 11 sati danas sam uspeo da izvučem skakača od 58 godina, mada do poslednjeg momenta je bilo neizvesno. Hvala bogu što sam stigao, jer sam se tek vratio iz Šanca, gde sam bio sa bratom. Samo što sam ušao u kupatilo da se istuširam, zazvonio mi je telefon, to je bio moj prijatelj, inpektor Aca, pozvao me je u poslednjem trenutku, kasnije ne bih čuo telefon. Pitao me je da li sam blizu i zamolio me da se odmah spustim do reke, jer sam daleko bliže od rečne policije, dok oni dođu, možda bi bilo kasno. To sam i uradio - priča Renato i ističe da mu je ovo bila najteža akcija spasavanja do sada:

- Prvo nisam mogao da ga uočim, policijska patrola koja je stajala na mostu, koja ima pregled odozgo, mi je rukom pokazivala mesto gde je skočio. Uočio sam ga u poslednjim momentima, voda ga je odnela već na oko 100-150 metara ispod mosta. Jedva je pomerao ruke i noge, bio je leđima okrenut ka vodi i davao je poslednje atome snage da se izbori, ali videlo se da ga je snaga uveliko izdala. Uhvatio sam ga za ramena, on se trgao, sigurno je pomislio: "Otkud ti sad ovde, šta se dešava sada?". Međutim, u pitanju je ogroman, krupan, težak čovek, nisam mogao da ga izvadim iz reke. On je jako teško disao, krkljao je, ali ja nikako nisam uspevao da ga izvučem. Izdala ga je snaga, telo je bilo potpuno opušteno. To je prvi put da nisam uspevao to da uradim. Nije mi ostalo ništa drugo nego da ga držim za pantalone da ga voda ne odnese i održavam mu glavu iznad nivoa vode - prepričava Grbić dramu koja se dogodila.

Ubrzo je, kako kaže, došla rečna policija, koja mu je pomogla da čoveka izvade iz vode.

- Krenuo sam da pričam sa njim, jer je i dalje bio svestan, kako ga ne bih izgubio. On me je samo pitao: "Imaš li ti porodicu?", što me je zbunilo. Odgovorio sam da imam i krenuo da pričam o unucima i deci, kako bih mu skrenuo misli. Ubrzo je došla rečna policija, nas trojica smo ga izvlačili i na kraju smo uspeli. On je sve vreme ležao u čamcu i nije mogao da se pomeri. Odmah smo ga dovezli do konobe, gde mu je pružena pomoć. Policija i Hitna pomoć su već bili tu, a on je nekako smogao snage da ustane. Odvezli su ga na VMA, čovek je uspešno zbrinut - otkriva Renato za Kurir.

Ježim se dok pričam!

Renato Grbić odavno je u medijima, ali i u narodu, proglašen za heroja, a činjenica da je ovo 35. život koji je spasio već ga svrstava u legende. Na pitanje kako se oseća povodom ove činjenice, kaže da su osećanja pomešana.

- Ja se ježim dok pričam ovo. Postoji izreka: "Kada spasiš jedan život, spasio si čivat svet". Ja sam spasio 35 svetova! Srce mi je puno, svaki put nakon uspešnog spasavanja nazdravim, za taj novi život. Moja porodica je velika, imam četiri unuka, drago mi je što će jednog dana moći da kažu da su imali dedu koji je nešto lepo uradio, dedu na koga mogu da budu ponosni -ističe alas sa Dunava.

Renato priznaje da je od 35 ljudi samo sa troje davljenika i dalje u kontaktu. 

- Od svih njih, samo mi se troje ljudi javilo nakon svega. Dve devojke i jedan muškarac, komšija, koji mi je drugar, sa njima sam samo u kontaktu. Voleo bih da ih vidim, bilo bi mi jako drago da popričamo jer svi imamo probleme, ali nažalost, svako se sa njima bori na način na koji jedino ume. Gostujući u jednoj emisiji sam rekao da bih voleo da stupim u kontakt sa njima, ali jedan psihoterapeut mi je rekao: "Ti ljudi su vam zahvalni i biće do kraja života, ali ih je sramota da vam posle svega izađu na oči". Želim da kažem da ništa nije stamota, svaki problem je rešiv, ljudi treba da prepoznaju kada neko iz okruženja ima problem i da pomogne koliko ko može - ističe Grbić, a na pitanje da li se umorio odgovara sa osmehom:

- Nisam se umorio, ali voleo bih da ne bude toga uopšte. Ova luda vremena donose sve nedaće, pa i pokušaje utapanja, ali drago mi je što sam još jednom uspeo da pomognem.