Analiza mogućeg scenarija

OVAKO BI IZGLEDALA AMERIČKA KOPNENA INVAZIJA NA KLJUČNO IRANSKO OSTRVO: Komandosi oko najvažnijeg naftnog čvorišta, Teheran UZVRAĆA! (VIDEO)

Foto: Shutterstock
Žrtve među američkim vojnicima bile bi gotovo izvesne. Ostrvo Harg, površine oko 21 kvadratni kilometar, nalazi se samo 24 kilometra od iranske obale i nalazi se u dometu iranskih raketa, dronova i artiljerije.

Američke snage se približavaju ostrvu Harg, leteći nisko u helikopterima.

Posle sletanja, raspoređene su oko ključnog iranskog naftnog čvorišta, sve vreme pod vatrom iranskih snaga, piše Fajnenšel tajms u analizi mogućeg scenarija.

Vojnici ostaju blizu naftne infrastrukture kako bi se zaštitili, ostavljajući iranski režim sa izuzetno teškim izborom: uništiti sopstvena naftna postrojenja kako bi pogodili Amerikance ili se obuzdati i dozvoliti Vašingtonu da preuzme kontrolu nad ekonomskom kičmom zemlje.

Scenario koji se razmatra u Vašingtonu

Takav scenario bi se mogao odigrati u narednim nedeljama, dok SAD razmatraju mogućnost zauzimanja ostrva Harga, kroz koje prolazi oko 90 odsto iranskog izvoza nafte.

Američki predsednik Donald Tramp izjavio je ove nedelje da se nada sporazumu sa Iranom koji bi okončao sukob. Ali u vreme kada su hiljade američkih marinaca već na putu ka regionu, a padobranci spremni za akciju, zauzimanje Harga je jedna od opcija koje Vašington razmatra kako bi stekao prednost nad Teheranom.

Takav potez bi omogućio SAD da kontrolišu skoro sav iranski izvoz nafte, prekidajući ključne prihode bez uništavanja infrastrukture i izazivajući potpuni haos na globalnom energetskom tržištu.

Kontrola nad naftom i pritiskom preko Ormuza

Istovremeno, Vašington bi stekao snažnu pregovaračku prednost u svojim pokušajima da prisili Iran da ponovo otvori Ormuski moreuz. Alternativna opcija uključuje zauzimanje strateških ostrva unutar samog moreuza kako bi se preuzela kontrola nad ovom ključnom plovnom rutom.

Ali slanje kopnenih snaga na iransku teritoriju predstavljalo bi veliku eskalaciju i izložilo američke vojnike značajnim gubicima, upozorava Fajnenšel tajms.

„Slanje kopnenih snaga je očigledno rizičnija operacija za našu vojsku“, rekla je Karen Gibson, bivša šefica obaveštajne službe u Centralnoj komandi SAD. Iako SAD imaju kapacitet da zauzmu ostrvo, ključni problem nije samo njegovo zauzimanje već i držanje pod stalnim pritiskom.

Kako bi izgledala operacija?

Veliki deo vatrene moći koja se sada koristi protiv iranskog kopna mogao bi biti preusmeren na zaštitu snaga na Hargu, jer bi bezbednost vojnika postala apsolutni prioritet. Set Krumrih, bivši zvaničnik američkih specijalnih snaga, kaže da bi cilj bio „šokirati protivnika i što brže zauzeti teren“.

„Brzina je ključna jer ne želite da budete izloženi na javnom mestu. Držaćete se naftne infrastrukture“, rekao je. Zagovornici strože američke intervencije već su pozvali Trampa da zauzme ostrvo, a republikanski senator Lindzi Grejam je rekao da bi bez prihoda od nafte iranski režim „propao sam od sebe“.

Foto: Printskrin Youtube

Američke snage su već u pokretu

Pentagon je već počeo da šalje hiljade vojnika iz elitne 82. vazdušno-desantne divizije, koja može biti raspoređena u roku od 18 sati.
Dve ekspedicione jedinice marinaca (MEU), svaka sa oko 2.200 vojnika, takođe se šalju u region. Jedna od njih, 31. MEU, već je na putu iz Japana na brodu USS Tripoli i očekuje se da će stići do kraja nedelje.

Istovremeno, naređeno je da se otpremi grupa brodova predvođena američkim brodom „Bokser“, koji prevoze 11. MEU iz Kalifornije, ali se njihov dolazak ne očekuje u naredne tri do četiri nedelje.

Svaka takva jedinica uključuje pešadijski bataljon, vazduhoplovstvo i logističku podršku. Brodovi nose avione V-22 Osprey, dok USS Boxer takođe ima F-35 borbene avione sa stelt tehnologijom i desantne čamce za iskrcavanje trupa i opreme.

Rizična operacija pod vatrom

Prema procenama bivših američkih zvaničnika, jedna takva jedinica bi bila dovoljna da zauzme i kontroliše ostrvo. „Ovo je klasična operacija Marinskog korpusa. Zato Marinski korpus postoji“, rekao je Gibson, napominjući da će operacija biti sprovedena „pod pritiskom i pod vatrom“.

Žrtve među američkim vojnicima bile bi gotovo izvesne. Ostrvo Harg, površine oko 21 kvadratni kilometar, nalazi se samo 24 kilometra od iranske obale i nalazi se u dometu iranskih raketa, dronova i artiljerije.

Bivši admiral Džejms Stavridis smatra da SAD mogu da drže ostrvo neograničeno, sve dok održavaju vazdušnu i pomorsku nadmoć.

Foto: Shutterstock

Povratak amfibijskih operacija

Amfibijski napadi, u kojima se kopnene operacije pokreću sa mora, duboko su ukorenjeni u doktrini američkog marinskog korpusa još od Drugog svetskog rata i bitaka poput Ivo Džime i Okinava.
SAD nisu izvele veliku amfibijsku operaciju pod jakom vatrom od Drugog svetskog rata, prema pisanju Fajnenšel tajmsa. Tokom invazije na Irak 2003. godine, američke snage su zauzele naftne terminale uz minimalan otpor.

Američke snage su već izvršile više od 90 udara na mete na ostrvu Harg, uključujući minska skladišta i raketne bunkere, u onome što bi mogla biti prva faza operacije - priprema bojnog polja.

Mogući scenariji napada

Prema rečima Kaleva Sepa, veterana američkih specijalnih snaga, operacija bi počela kratkim i intenzivnim udarima preciznim oružjem, nakon čega bi usledili vazdušni udari helikopterima i avionima. U operaciji bi mogli da učestvuju i padobranci 82. divizije, rendžeri vojske i specijalne snage Ratnog vazduhoplovstva, koje bi zauzele ključne tačke pre dolaska marinaca.

Foto: Printskrin X

Marinci bi mogli da iskrcaju snage morem ili vazduhom. U slučaju pomorskog napada, desantni čamci bi se koristili za prevoz trupa, oklopnih vozila, artiljerije i raketnih sistema HIMARS. „Uspostavili bi mostobran, a zatim bi se kretali preko ostrva“, rekao je penzionisani pukovnik Mark Kansijan.

Ali približavanje brodova Hargu bilo bi izuzetno opasno jer bi morali da prođu kroz Ormuski moreuz, koji Kansijan opisuje kao „streljanu galeriju“. Postoji i mogućnost da je Iran već postavio mine, što bi zahtevalo dodatne operacije čišćenja pod vatrom.

Alternativa je vazdušni udar sa brodova izvan Persijskog zaliva, gde bi vojnici mogli da lete i do 1.600 kilometara do cilja.

Rizici šire eskalacije

Helikopteri i avioni bi bili izloženi vatri sa zemlje i napadima dronova, što Iran sve više koristi. Postoji i mogućnost da SAD koriste kopnene baze u susednim zemljama, što bi te zemlje izložilo dodatnom riziku od iranskih napada.

„To bi otvorilo i logističke i diplomatske probleme, od snabdevanja gorivom i medicinskom pomoći do pregovora o korišćenju teritorije i vazdušnog prostora“, rekao je Džonatan Haket, bivši marinac.

Foto: Google Earth

Kao alternativu zauzimanju Hargeise, SAD bi mogle da pokušaju da preuzmu kontrolu nad ostrvima u Ormuskom moreuzu kao što su Larek, Kešm i Ormuz. Međutim, pored vojnog otpora, takva operacija nosi i rizik destabilizacije globalnog tržišta nafte od prvih sati.

„To bi bio oblik ekonomskog rata. Borite se u mnogo složenijem prostoru“, rekao je Krumrih.

„Ključno pitanje je - šta sada?“

Iako bi zauzimanje ostrva dalo SAD moćan adut u pregovorima, nije jasno da li bi Iran pristao na pregovore ili bi dodatno eskalirao sukob. Takođe postoje procene da bi Teheran mogao da uništi sopstvenu naftnu infrastrukturu kako ne bi pala u ruke protivnika.

Čak i ako operacija prođe bez problema, možda neće značajno promeniti poziciju Amerike u ratu, upozoravaju analitičari. „Ključno pitanje je – šta onda?“, rekao je Nik Rejnolds iz londonskog instituta RUSI.

Kurir.rs/Fajnenšel tajms