REKTORU POLITIKA NA PRVOM MESTU, HUŠKA BLOKADERE NA NASILNE AKCIJE! Pretvorio univerzitet od mesta za školovanje u bazu za političke agitacije
Ako je nešto u potpunosti razjasnilo pravu prirodu blokaderskog pokreta, ulogu čelnih ljudi visokog školstva u održavanju stanja haosa i kontinuiranu zloupotrebu autonomije univerziteta, onda je to svakako politički govor rektora Univerziteta u Beogradu Vladana Đokića u utorak veče.
Poruke koje je poslao sa balkona Rektorata, i to u trenutku kada je policija u zgradi vršila istragu o pogibiji studentkinje na Filozofskom fakultetu, nedvosmisleno pokazuju da je on sada ne samo otvoreno i direktno stupio na teren politike, već i ohrabrio blokadere da posegnu za nasiljem.
- Možete da pošaljete policiju, a na svaku patrolu koju pošaljete doći će 1.000 studenata - zapretio je Đokić.
Vrlo ambiciozan čovek
Rektorov nastup otkrio je da on namerava da podiže svoj rejting pod okriljem univerziteta, zajedno sa blokaderima ruši državu i da za taj posao očekuje podršku izvan Srbije.
- Tražimo nezavisnu, ukoliko je potrebno međunarodno nadgledanu istragu okolnosti smrti naše studentkinje... Pozivam univerzitete širom Evrope, evrospke institucije koji veruju u akademsku slobodu da se oglase. Danas Beograd, sutra bilo koji drugi univerzitet u Evropi koji se usudi da stane uz svoje studente - poručio je Đokić.
Profesor Filozofskog fakulteta Vladimir Vuletić kaže za Kurir da je na videlo izašlo ono što je prisutno od prvog dana blokada fakuleta.
- Nisu studenti započeli blokadu, već dekani i uprave fakulteta. Od početka se univerzitet koristi kao političko sredstvo i studenti i nastavnici se zamajavaju, a blokaderi pišu saopštenja u ime svih a da nas niko i ne pita. Postoji sad klika oko dekana i rektora i oni su se, kao i u svakoj političkoj grupaciji, organizovali. Samo su zaboravili da univerzitet nije politička stranka, da je na univerzitetu zabranjeno političko delovanje. Jadni su pokušaji da maskiraju to nekim tvrdnjama o autonomiji univerziteta. Ovo što oni rade sa autonomijom univerziteta apsolutno nema nikakve veze. Naravno da policija ulazi na univerzitet, sa sudskim nalogom da ispituje ubistvo. Oni misle da je univerzitet nekakav azil, pa ako neko napravi krivično delo, ode da živi na fakultetu i niko mu ništa ne može. Neshvatljivo - naglašava Vuletić.
On objašnjava da Đokić može da ima političke ambicije, ali da mora da ih ostvaruje izvan univerziteta.
- On je vrlo ambiciozan čovek i jedan je od onih za koga važi ono: šta je čovek bez funkcije, ništa. Njegove ambicije i motivi me stvarno ne interesuju, tiče me se jedino to da se okonča ovo stanje u kojem je univerzitet bukvalno otet od nas, i od studenata i od nastavnika. Rektor radi na svom političkom rejtingu sve vreme i voleo bih da se što pre skloni sa univerziteta jer je zaista naneo toliku štetu univerzitetu i njegovoj autonomiji. I on, i klika oko njega, dekana Sinanija i drugih dekana uspeli su da nametnu narativ da su oni ti koji se bore za nekakvu svetlu budućnost, a vidimo sad kakav im je odnos prema odgovornosti - zaključuje Vuletić.
Poruka mobilizacije
Politički analitičar Srđan Barac kaže za Kurir da je Univerzitet u Beogradu, pod vođstvom rektora Đokića, prestao da glumi neutralnu akademsku instituciju i postao otvorena politička pozornica.
- Rektor se nije obratio kao čuvar autonomije univerziteta, već kao opozicioni tribun, sa balkona institucije koju vodi, pred masom koja je već bila politički uzavrela. To više nije akademski gest. To je direktan ulazak u političku borbu. Još preciznije, to liči na početak jedne šire političke i izborne kampanje, u kojoj univerzitet više nije po strani, već postaje aktivni deo opozicionog fronta. Njegov govor to potvrđuje. Kada poručuje da na svaku patrolu može doći hiljadu studenata, to nije poruka smirivanja, odgovornosti i institucionalne ozbiljnosti. To je poruka mobilizacije, pritiska i demonstracije ulične snage. Kada vlast optužuje da se plaši obrazovanja, on sebe ne postavlja kao rektora svih studenata i profesora, nego kao političkog vođu jednog fronta protiv države. U tom nastupu više nema akademske distance. Ima političke poruke, ima targetiranja vlasti i ima jasne ambicije da se studentsko nezadovoljstvo pretvori u širu političku energiju - ocenjuje Barac.
On smatra da je najpoštenije reći da možda nije dat pravni dokaz o bilo kakvom scenariju rušenja vlasti, ali da je dat pun politički dokaz o zloupotrebi rektorske funkcije za obračun sa vlašću.
- To je suština. Đokić možda nije izgovorio reč nasilje, ali je govorio jezikom eskalacije, sukoba i brojanja snaga na ulici. A kada rektor sa balkona poručuje da će na svaki potez države odgovor biti nova masa ljudi, onda on ne brani autonomiju univerziteta, već proizvodi političku konfrontaciju. Đokić više ne nastupa kao prvi čovek univerziteta, već kao čovek koji želi da bude prvi u redovima političkog otpora. To je opasna transformacija univerziteta, od mesta znanja u bazu političke agitacije. Rektor koji sa balkona institucije šalje poruke otpora i okuplja političku energiju mase, sam se izmestio iz okvira akademske neutralnosti. Nije reč samo o politizaciji univerziteta, već o njegovoj otvorenoj instrumentalizaciji. Rektor Đokić je pokazao ambiciju da bude mnogo više od profesora i upravnika jedne obrazovne ustanove. Pokazao je ambiciju da bude politički simbol pobune, a možda i jedno od zaštitnih lica buduće kampanje protiv vlasti. A kada rektor poželi da bude vođa pokreta, onda univerzitet prestaje da bude autonomna ustanova i postaje sredstvo političke borbe. To je granica koja je u utorak pređena - zaključuje Barac.
Kurir Politika