LJILJANA JE KRUNU ZAMENILA PUŠKOM I OTIŠLA NA KOSOVO! Bivšu misicu Jugoslavije Albanci surovo ubili - 6 dece ostalo je siročad
Srpska heroina Ljiljana Žikić, kao pripadnik 125. motorizovane brigade Vojske Jugoslavije, poginula je 1. aprila 1999. godine braneći Kosovo i otadžbinu Srbiju.
Ljiljana Žikić Karađorđević je rođena 9. marta 1957. u Kragujevcu. Pohađala je muzičku i baletsku školu, kao dete je igrala je u pozorištu “Joakim Vujić”, a diplomirala je na beogradskom FON-u kao inženjer organizacionih nauka.
Rodila šestoro dece
Lepa crnka bila je mis Jugoslavije 1978. godine, imala dva braka i iz njih šestoro dece. Njena deca danas žive u inostranstvu, osim najmlađe ćerke Dine.
Pre nego što je otišla u rat na Kosovo i Metohiju 1999. godine, decu je poverila svojoj prijateljici kojoj je dala i novac za potrebe dece. Nažalost, nakon Ljiljanine pogibije, prijateljica je isparila, a deca su završila u hraniteljskoj porodici.
No, prema svedočenju Ljiljanine najmlađe ćerke, imali su sreće sa ženom koja im je postala druga mama.
Ljiljana je rođena 9. marta 1957. godine u Kragujevcu kao jedno od troje dece Živka Đogovića, vozača iz Hercegovine, i majke Milice iz sela Žabara kod Topole. U mladosti je pohađala muzičku i baletsku školu, a kao devojčica bila je angažovana u pozorištu "Joakim Vujić” u Kragujevcu.
Nakon razvoda roditelja, Ljiljana je sa majkom, bratom i sestrom došla u selo Žabare da živi. U znak protesta što ih je otac napustio, žena koje je ostala upamćena kao borac za pravdu, odbacila je prezime Đogović, uzela majčino Žikić i još dodala prezime svoje rano preminule babe po majci, Manojlović.
Diplomirala je na Fakultetu organizacionih nauka u Beogradu. Naočita i lepa pobedila je na takmičenju za Mis SR Srbije 1978. godine, iste godine ušla je u najuži izbor za "Mis Jugoslavije". Bavila se manekenstvom, a njen lik krasio je časopise širom SFRJ. Početkom osamdesetih godina se oprobala i na filmu, igrajući obnažena epizodne uloge u ostvarenjima "Nije nego", "Tigar", Balkan ekspres", "Grlom u jagode".
Imala je veliku želju da snimi i ploču, a sebe je, najzad, našla u pisanju poezije. Prva zbirka njenih pesama zove se "Tebi". Dva puta se udavala i razvodila i iz tih brakova ima šestoro dece, a najmlađa ćerka Dina postala je poznata javnosti kroz učešće u rijaliti programima.
Bila zaljubljena u princa Tomislava Karađorđevića
Malo je poznato da Ljiljaninoj nestvarnoj lepoti nije mogao da odoli ni sam princ Tomislav Karađorđević, a o njihovom ljubavnom odnosu postoje razne priče i glasine.
Upoznala ga je 1993. u hramu Svetog Save na Vračaru.
Posle godinu dana ponovo su sreli u manastiru Milton u Torontu, gde je Ljiljana došla kod sestre Gordane sa namerom da tu i ostane.
Ljiljana je u Kanadi objavila zbirku ljubavnih i dečijih pesama. Postala je član izdavačke kuće "Ambasadori mira" u SAD i svake godine učestvovala na Festivalu pesnika.
Tajno se venčali? Svom prezimenu dodala Karađorđević
U Srbiju se vraća 1995. godine kada je saznala da je princ Tomislav teško bolestan. Prema Ljiljaninim kazivanjima njihova ljubav započela je maja 1996. godine na Oplencu.
Navodno su živeli zajedno godinu dana, a princ joj je govorio da će se razvesti od svoje supruge princeze Linde. Takođe, šuškalo se da su se tajno verili 27. oktobra 1996. godine.
Sve je iznenadio i njen potez kada je dodala svom prezimenu i Karađorđević. Prema jednoj verziji prezime Karađorđević je dodala, jer joj je dalji predak bio brat od Karađorđa, a prema drugoj - to je učinila zbog ljubavi prema Tomislavu.
Posle odlaska sa Oplenca uoči 1997. godine, Ljiljana je živela u svom stanu u Budimskoj 36, u Beogradu. Posvetila se pisanju poezije i proze. Započinje i rad na svom autobiografskom romanu "Koreni".
Bila dobrovoljac u vojsci - Upala u zasedu
Nakon početka agresije NATO-a na SRJ Ljiljana se 28. marta 1999. prijavljuje kao dobrovoljac u Vojsku Jugoslavije. Poginula je kao dobrovoljac 125. motorizovane brigade 1. aprila 1999. godine u blizini sela Ljubenić kod Peći, prilikom obavljanja borbenog zadatka.
Ljiljana je stradala tako što je upala u zasedu albanskih terorista i poginula u 42. godini života, zajedno sa još dva vojnika. Imala je samo 42 godine.
Zbog svoje hrabrosti i požrtvovanja odlikovana je Ordenom u oblasti odbrane i bezbednosti prvog stepena.
Kada je postigla toliko toga u životu, nije mogla da podnese da sedi mirno dok se uništava njena zemlja i stradaju ljudi. Zato je otišla da se bori za svoju otadžbinu.
O njoj se malo šta može pročitati, ali zato živi kroz pesmu koju je sama napisala pred kraj života i u kojoj je maltene opisala sopstvenu smrt.
"Braniću Srbiju i kad budem mrtva"
"I kad umrem ja ću nogom opet stati
da stojim k`o hrabra i visoka stena
pogled će večno granicu da prati
ni grob mi neće reći da me nema.
Izniknuću svuda gde se miče cveće
gde vazduha ima i gde nema, tamo
za sve ću biti i za šta se ne zna
i za ono kol`ko možemo da znamo.
Stražar ću biti surovi i strašni
tuđin i lopov da stalno plaši
jer Srbin ne može da se zove robom
Srbija tu su svi vekovi naši.
Čuvaću granicu srpske zemlje moje
oprost za grumen neću dati nikom.
Moje će ruke hleb svakom da nude,
al` Srbiju nikad, to je sve što imam!
Ni ognjišta, groblja, ni dedove moje,
zbog njih će pogača i otrov da bude.
I kad umrem ja ću nogom opet stati
da stojim k`o hrabra i visoka stena
pogled će večno granicu da prati,
ni grob mi neće reći da me nema."