NA GRANICI LUDILA I MAJSTORSTVA: Deklarisani fašista koji se divi Musoliniju, veliki fajter, a o njegovom voleju se i dan danas priča - fudbalsko remek-delo!
Njegov vatreni temperament često je bacao u drugi plan činjenicu da je bio i sjajan fudbaler.
Počeci
Paolo Di Kanio rođen je 9. jula 1968. godine u Rimu, u kvartu Kvartićolo, radničkom naselju u kojem su uglavnom živeli navijači Rome. Ipak, Di Kanio je započeo omladinsku karijeru u gradskom rivalu – Laciju.
Kao dečak, bio je zavistan od slatkih gaziranih pića, zbog čega je imao problema sa viškom kilograma. Takođe, imao je X-noge i morao je da nosi ortopedske cipele.
Sve te probleme je kasnije rešio mukotrpnim radom i ogromnom željom da postane profesionalni fudbaler. Prevazilaženje tih prepreka – kako je sam rekao – „učinilo ga je osobom kakva je danas“.
Karijeru je počeo u italijanskoj Seriji A, igrajući za Lacio, zatim Juventus, Napoli i Milan, pre nego što se nakratko preselio u škotski Seltik. Nakon toga proveo je sedam godina u engleskoj Premijer ligi, igrajući za Šefild Venzdej, Vest Hem Junajted i Čarlton Atletik.
U Italiju se vratio 2004. godine, ponovo zaigrao za Lacio, a zatim i za niželigaški Ćisko Romu, pre nego što se povukao 2008. Tokom karijere upisao je preko 500 ligaških nastupa i postigao više od 100 golova.
Skandal majstor
Smatran je tehnički izuzetno potkovanim igračem, ali su njegovu reputaciju i fudbalske kvalitete umanjili kontroverzno ponašanje i brojni incidenti na terenu.
Jedan od najozbiljnijih incidenata desio se 1998. godine, kada je, kao igrač Šefild Venzdeja, vređao sudiju Pola Alkoka tokom meča protiv Arsenala na stadionu "Hilsboro". Di Kanio je odgurnuo sudiju nakon što je dobio crveni karton. Zbog toga je suspendovan na čak jedanaest utakmica i kažnjen sa 10.000 funti.
Međutim, još veći skandal izazvao je u drugom mandatu u Laciju (2004–2006), kada je fašističkim pozdravom slavio golove i pobede.
Poznato je da ultrasi Lacija naginju ka fašizmu, ali Paolo Di Kanio nikada nije krio svoju sklonost ka krajnje desničarskim političkim stavovima.
Korišćenje fašističkog pozdrava zabeleženo je na utakmicama protiv gradskog rivala Rome i Livorna, dva kluba poznata po levo orijentisanim navijačima.
Nakon drugog takvog slučaja, suspendovan je samo na jednu utakmicu i novčano kažnjen sa 7.000 evra.
Kasnije je izjavio: „Uvek ću salutirati kao i ranije, jer mi to daje osećaj pripadnosti mom narodu.
„Salutirao sam svom narodu znakom koji za mene simbolizuje pripadnost grupi koja veruje u prave vrednosti – vrednosti pristojnosti nasuprot uniformisanosti koju nam društvo nameće.“
U autobiografiji iz 2001. godine „Paolo Di Kanio: Autobiografija“, izrazio je divljenje prema italijanskom fašističkom diktatoru Benitu Musoliniju. Di Kanio je čak istetovirao Musolinijev lik na svom telu.
Mnoge njegove druge tetovaže takođe su izazvale kontroverze. Na desnom bicepsu istetovirao je latinsku reč "Dux", odnosno italijanski "Duce" – nadimak za Musolinija, što znači „vođa“.
Leđa su mu prekrivena tetovažama fašističkih simbola, uključujući orla, snop pruća (fasces) i Musolinijev portret. Njegove tetovaže izazvale su buru kada se pojavio na televiziji "Sky Sport Italija" kao komentator, u običnoj majici kratkih rukava. Ubrzo je suspendovan sa televizije.
Čuveni volej
Uprkos svim kontroverzama i radikalnim istupima, Paolo Di Kanio doneo je mnogo radosti fudbalskom svetu. Kao ofanzivni igrač, postigao je veliki broj golova – a jedan od njih bio je zaista spektakularan. Postigao ga je 26. marta 2000. godine.
Bio je to meč Vest Hem Junajteda, kluba u kojem je proveo najduži period karijere (1999–2003, 141 nastup, 51 gol). Vest Hem je u Premijer ligi igrao protiv Vimbldona.
Paolo Di Kanio je već u 9. minutu postigao verovatno najlepši gol svoje karijere. Visoki centaršut stigao je do ivice šesnaesterca sa leve strane, gde ga je dočekao Di Kanio i volejom, spoljnim delom desne noge, poslao loptu preko čitavog šesnaesterca u suprotni ugao gola.
Taj gol je kasnije proglašen za gol sezone, a 2002. godine uvršten je među 10 najlepših golova decenije u Premijer ligi.