Moj otac je pucao u Pavelića da osveti srpski narod zbog genocida, sačuvao je pištolj i metak! Ćerka Marija ekskluzivno za Kurir o tajni čuvanoj pola veka!
Kad sam imala 16 godina, otac mi je rekao da će se jednog dana govoriti o njemu zbog nečega što je učinio. Uvek sam znala da je to nešto važno, ali ga nisam pritiskala da mi otkrije više. A onda mu je brat umro. Došli smo u Crnu Goru. Otac se u Ostrogu ispovedao mitropolitu Amfilohiju. Majka i ja smo ga čekale napolju. Nismo ni slutile da u tom trenutku ispoveda jednu od najvažnijih tajni istorije - da je upravo on izvršilac atentata na Antu Pavelića!
Ovako za Kurir govori Marija de los Anheles Jovović, ćerka Blagoja Jovovića, koji je 10. aprila 1957. u Lomas del Palamoru, predgrađu Buenos Ajresa, pucao na ustaškog poglavnika, diktatora i zločinca Anta Pavelića i time - ušao u legendu.
Blagoja Jovovića, učesnika Drugog svetskog rata i pripadnika četničkog pokreta, koji je nakon završetka rata emigrirao u Argentinu, mnogi smatraju herojem i pravednim osvetnikom za brojne jezive zločine ustaškog režima.
Inicijativa porodice
Inicijativu njegove ćerke da se njegovi posmrtni ostaci prenesu iz Argentine u Srbiju nedavno je podržala i ministarka za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Milica Đurđević Stamenkovski.
Marija, rođena u Buenos Ajresu i odrasla u Rosariju, za očevu ključnu ulogu u istoriji saznala je tek 1998. godine, kada je porodica iz Kosića, kod Danilovgrada, javila da mu je preminuo brat Veljko.
Tada je Blagoje, posle gotovo pola veka, rešio da se vrati u zavičaj.
- Kada smo stigli u Ostrog, Blagoje je odlučio da se ispovedi mitropolitu Amfilohiju, a potom je istinu saopštio i svojoj porodici. U jednoj planinskoj kući blizu manastira prvi put sam čula istinu - kaže Marija.
Kako navodi, očevo svedočenje u njoj je probudilo duboko poštovanje i razumevanje njegovog patriotskog osećaja.
Blagoje joj je ispričao kako je saznao da Pavelić živi u luksuznoj vili u predgrađu Buenos Ajresa i da je bio angažovan kao savetnik za tehnike mučenja građana koji su se protivili režimu Huana Dominga Perona, argentinskog generala i predsednika.
Zajedno sa grupom srpskih prijatelja počeo je da planira atentat, a svoj udeo u malom hotelu prodao je kako bi finansirao pripreme.
Mesecima su prikupljali informacije, posećivali bar "El Siervo", gde su se okupljale ustaše i nacisti, i pratili Pavelićevo kretanje u Lomas del Palomaru.
- Blagoje je mnogo puta putovao u Lomas del Palomar. Proučavao je teren, merio udaljenost, izučavao njegovu rutinu - od železničke do autobuske stanice i odatle tri bloka do njegove kuće.
Kao datum izvršenja izabran je 9. april 1957, uoči godišnjice NDH. Želeli su da taj dan, umesto proslave, postane za njih dan žalosti.
Te noći Blagoje i Milo Krivokapić krenuli su u akciju prateći Pavelića do Lomas del Palomara.
Pao i molio za milost
- Kada su izašli iz autobusa, Blagoje je krenuo za njim. Pavelića je obično pratio njegov ustaški telohranitelj, ali se sticajem okolnosti ovog puta ovaj zadržao na piću u jednom klubu i to je Blagoju otvorilo put. Počeo je da ubrzava korak. Bivao mu je sve bliži. Kada je bio na samo nekoliko metara, Pavelić ga je čuo i osetio da mu je kraj blizu. Okrenuo se i počeo da ga vređa, i njega i njegovu porodicu. Međutim, dva metka su probila njegovo telo i on je pao moleći za milost - priča Marija.
Blagoje je, kako kaže, na trenutak oklevao, a zatim je odlučio da ga ne dokrajči, verujući se da će sada, kada je konačno pred svetom otkriveno Pavelićevo prebivalište, biti izveden pred sud i odgovarati za svoje zločine.
Do toga, nažalost, nije došlo. Pavelić je našao utočište u Španiji, na čijem je čelu bio fašistički diktator Fransisko Franko. Tamo je pokušao da se oporavi, ali nikada nije izašao iz bolnice i od posledica ranjavanja je umro u decembru 1959.
Ostao anoniman
Zbog gustog rastinja i činjenice da mu nije video lice, Blagoje je uspeo da ostane anoniman toliko dugo.
- Zadržao je oružje i jedan metak i te noći se vratio vozom u Buenos Ajres. Ostao je kod prijatelja nekoliko dana, gde je spavao i spavao. Najpre je zbrinuo lakšu ranu od metka, koji mu je okrznuo donji deo noge, kod medicinske sestre, supruge jednog prijatelja. Nekoliko dana kasnije otputovao je na Kurasao kako bi radio na uvozu proizvoda u Argentinu, ali se na kraju vratio i nastanio u Buenos Ajresu.
Jovović je preminuo 1999, u vreme NATO bombardovanja Jugoslavije, koje je, prema rečima porodice, za njega bilo duboko potresno.
Porodica danas želi da njegovi posmrtni ostaci budu sahranjeni u Srbiji.
- Verujem da je ova inicijativa od suštinskog značaja za kulturu sećanja i da će se, posle 81 godine od završetka Drugog svetskog rata, prepoznati da je ono što je učinjeno Srbima, Jevrejima i Romima bio pravi genocid. Verujem da će Blagoje poslužiti kao uzor kako se ne bi ignorisali niti zaboravili koncentracioni logori za decu, kao ni porodice i čitava sela koja su ustaše uništile, zajedno sa svojim omiljenim oruđem - srbosekom, napravljenim da bi se Srbi klali u što kraćem vremenu. Napadajući Pavelića, borio se protiv samog bića koje je želelo da istrebi srpski narod. Uzeo je oružje u ruke da zaštiti svoj narod - zaključuje ona.