Politika

"NAPADAJU BLAGOJA JOVOVIĆA DA BI ODBRANILI PAVELIĆA" Ministarka Stamenkovski o relativizaciji odgovornosti ustaškog poglavnika

Foto: Instagram/djurdjevicmilica
Ministarka za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Milica Đurđević Stamenkovski oglasila se povodom napada pojedinaca na najavljenu prenosa posmrtnih ostataka Blagoja Jovovića u otadžbinu.

Ona je objavila tekst, na zvaničnom Instagram nalogu, koji prenosimo u celosti:

Uznemirenost pojedinaca povodom najave da će posmrtni ostaci Blagoja Jovovića biti preneti u Srbiju ogolila je jedan mnogo širi problem – sistematske pokušaje revizije istorije i relativizacije zločinaca.

Umesto da se otvori ozbiljna rasprava o istorijskom značaju njegovog čina, svedoci smo koordinisanih napada u kojima se, bez dokaza i uz brojne falsifikate, Blagoje Jovović predstavlja kao ratni zločinac. Ove tvrdnje ne počivaju ni na jednom relevantnom istorijskom izvoru, već na proizvoljnim konstrukcijama, zamenama identiteta i svesnom prekrajanju činjenica.

Najupadljiviji primer jeste tekst u dnevnom listu Danas koji predstavlja pokušaj da se Blagoje Jovović poistoveti sa drugim licem istog prezimena, kako bi mu se pripisali događaji u kojima nije učestvovao, jer se u navedenom periodu nije ni nalazio u Crnoj Gori.

Suština je, međutim, mnogo jednostavnija i neprijatnija za one koji ovakve teze plasiraju: napad na Blagoja Jovovića u suštini je pokušaj relativizacije odgovornosti Ante Pavelića, vođe ustaškog režima i jednog od najodgovornijih za masovne zločine u Drugom svetskom ratu na prostoru Balkana.

Pitanje koje se namerno zaobilazi glasi: kako vrednovati čin atentata na čoveka odgovornog za genocid? Da li je reč o zločinu, osveti ili zakasneloj pravdi?

U tom kontekstu, zanimljivo je pogledati kako se slične situacije vrednuju u drugim zemljama. U Nemačkoj se i danas obeležava godišnjica neuspelog atentata na Adolfa Hitlera, koji su izveli oficiri Vermahta predvođeni Klausom fon Štaufenbergom.

Iako je taj pokušaj bio neuspešan, Nemačka danas te ljude ne tretira kao teroriste, već kao simbol otpora zlu. Državnici polažu vence, a njihov čin se tumači kao moralni izbor u vremenu totalitarizma.

Ako je to standard u evropskim društvima, onda se postavlja logično pitanje: zašto bi pokušaj likvidacije Ante Pavelića bio predmet osude, a ne istorijskog razumevanja?

Zato je pravo pitanje: kome smeta Blagoje Jovović?

Odgovor se nameće sam. Ne smeta on kao pojedinac, već ono što njegov čin simbolizuje – da pravda, makar i zakasnela, može stići one koji su mislili da su joj zauvek izmakli.