Dok vršnjaci piju koktele, Ruža vozi turiste kroz glečere na Aljasci: Jurim pored medveda i losova, sve do Severnog pola, svaki put mi srce zastane! (foto)
Glečeri, divlji medvedi, losovi i vožnja kroz netaknutu divljinu - tako izgleda radni dan Ruže Milivojević (25) iz Beograda, koja je čak pet puta radila sezonu na Aljasci kao konobarica u turističkom vozu na ruti dugoj 700 kilometara.
Dok njeni vršnjaci biraju klasično letovanje uz ispijanje koktela, ova vredna devojka, koja je maštala o prirodi i avanturama još u ranom detinjstvu, obišla je skoro 50 zemalja za pet godina.
Ruža je doživela prizore koje mnogi vide samo na televiziji, a tokom sezone na Aljasci, koja traje od maja do septembra, ustajanje u 4.30 ujutru, smene od 15 sati i vožnja kroz netaknutu divljinu od 13 sati njena su svakodnevica.
Na Aljasci je do sada radila posao konobara i koktel majstora pet sezona u turističkom vozu čije su najpopularnije rute iz Enkoridža do Sjuarda (stanište glečera i morskih životinja), Denalija (najviši vrh Severne Amerike) i Vitijera.
Razbila predrasude prema Aljasci
- Imala sam predrasude prema Aljasci, jer mi nemamo nekog znanja o Aljasci sem s televizije, ali sam od malena opsednuta prirodom i planinarenjem. Očekivala sam divljinu, ruralno, da neće biti mnogo infrastrukture, a Aljaska je kao biser zapravo - kaže na početku razgovora za Kurir Milivojevićeva.
Navodi da posao jeste izazovan i dinamičan, ali ističe da je svima koji su radili sezonu na Jadranskom primorju rad u Americi znatno lakši. Prema njenim rečima, tamo se vredan rad ceni, odnos s nadređenima je otvoreniji i profesionalniji, ali se očekuje veliki trud i posvećenost.
- To je turistički voz, plafon je zastakljen i po ceo dan gledamo glečere, šume, divlje medvede, losove, gledala sam kako los pliva iz okeana u reku... To su fascinantni prizori koji ne mogu rečima da se opišu. Ti predeli su neverovatni - priča ona ushićeno.
Zaposleni žive zajedno, ima ih 12 i dolaze iz celog sveta, a posebnu komunikaciju imaju Balkanci. Bude se u pola pet ujutru, a već u pet moraju da stignu do "kar šopa", mesta gde se svi vozovi popravljaju i gde se ukrcava roba.
- Mi tamo moramo da dođemo jer u 5.01 voz odlazi na depo gde primamo goste. Potom nameštamo naše serverske stanice, puštamo muziku, svako radi svoje, posle popijemo kafu i čekamo da se svi putnici ukrcaju. Poslužujemo doručak, ručak i večeru na trasi od Enkoridža do Ferbanksa i idemo 700 km na sever, bukvalno idemo na Severni pol - priča Milivojevićeva za Kurir i nastavlja:
Okruženje oduzima dah
- Pejzaži su neverovatni, da ne možeš da poveruješ svojim očima, pogotovo te divlje životinje. Svaki put mi srce zastane, jer voz uspori kada naiđemo, i onda posmatramo. Izleti po deset losova, dešavalo se da vidimo po tri medveda u jednom danu. Kada zađemo jedno 300 km, to je čista divljina!
Poseban utisak na nju je ostavio i najviši vrh Severne Amerike - Denali, sa 6.190 metara nadmorske visine.
- Vrh ima svoju mikroklimu, planina posetiocima dozvoljava da je vide samo kad ona želi da se pokaže, samo jedna trećina gostiju je videla planinu Denali, ali kad se pokaže, toliko je veličanstvena da zaustavlja dah! I aurora borealis, to su sve stvari zbog koji sam se vraćala na Aljasku sve ove godine - kaže nam ona.
Ljudi uglavnom misle da na Aljasci čisti ribu, ali kaže da taj posao nije radila. U vozu, navodi, može fino da se zaradi, ali brojku nije želela da otkriva.
- Zaradi se za neko dobro putovanje - kroz smeh će.
Ova mlada avanturistkinja, koja je inače diplomirani ekonomista turizma, za mesec dana počinje da radi u luksuznom rizortu na jezeru Taho u Kaliforniji. Uz putovanja i volonitiranje u mnogim zemljama, uspela je da upiše i drugi fakultet - stalo joj je šest ispita na defektologiji.
Ima dosta avantura, a nakon što je završila sezonu na Aljasci uputila se na Šri Lanku, potom u Oman, Emirate, Katar, Iran, a odatle na Maldive, gde je volontirala mesec dana u jednom rizortu.