CRNI BARON BELE GARDE: Mnogo Srba ne zna da upravo u Beogradu počiva jedan od NAJVEĆIH GENERALA carske ruske armije - POSLEDNJA ŽELJA bila mu je SRBIJA
U burnim godinama nakon Oktobarske revolucije i građanskog rata u Rusiji, veliki broj pripadnika carske vojske i civilnog stanovništva napustio je svoju domovinu u potrazi za sigurnošću i novim utočištem. U tim istorijskim previranjima, Srbija i tadašnja Kraljevina SHS pokazale su se kao jedna od zemalja koje su otvorile vrata ruskim izbeglicama, prihvatajući ih kao bratski, pravoslavni narod. Beograd, Sremski Karlovci i drugi gradovi postali su centri ruskog egzila, u kojima su mnogi oficiri, intelektualci i porodice nastavili svoj život daleko od domovine, ali u okruženju koje im je pružilo osećaj pripadnosti i poštovanja. Upravo u tom istorijskom kontekstu svoj put završava i general Petar Nikolajevič Vrangel, čije ime ostaje trajno povezano i sa Rusijom i sa Srbijom.
Peter Nikolajevič Vrangel rođen je 27. avgusta 1878. godine u plemićkoj porodici nemačkog porekla koja je, kako se navodi u istorijskim izvorima, dala više od 100 generala. Njegovi dalji rođaci bili su poznati general Aleksandar Vrangel i Ferdinand Vrangel, po kom je nazvano Vrangelovo ostrvo u Severnom ledenom okeanu, dok se u porodičnom stablu pominje i veza sa velikim ruskim pesnikom Aleksandrom Sergejevičem Puškinom.
Moto porodice Vrangel bio je "Frangas, non flectes" – "Slomi se, ali se nemoj saginjati", što će, kako istoričari često ističu, simbolično obeležiti i njegov životni put. Nakon završetka srednje tehničke škole i diplomiranja na Rudarskom institutu u Sankt Peterburgu, Vrangel je započeo karijeru kao inženjer.
Iste 1901. godine ulazi u elitni Gardijski konjički puk, a potom završava Nikolajevsku konjičku školu, gde postaje rezervni oficir. Već tokom Rusko-japanskog rata 1904. godine istakao se u borbama, pokazujući izuzetne strateške sposobnosti, zbog čega je odlikovan Ordenom Svete Ane i Svetog Stanislava, uz unapređenje u čin poručnika.
Prvi svetski rat dočekao je kao visoki oficir, a 1917. godine kao general-major zaslužio je i Krst Svetog Đorđa za odbranu na reci Zbruč. Njegova vojna karijera tada dobija novi, dramatičan preokret.
Po izbijanju Oktobarske revolucije, Vrangel je nakratko bio uhapšen od strane boljševika, ali je ubrzo oslobođen. Nakon bekstva u Ukrajinu kratko se priključuje tamošnjim snagama, ali ih napušta smatrajući da su pod spoljnim uticajem, te prelazi u redove carističkih i belogardejskih snaga.
U Građanskom ratu postaje jedan od najistaknutijih komandanata Bele armije. Njegove jedinice beleže značajne uspehe na severnom Kavkazu, a zbog odlučnosti, čelične discipline i karakteristične crne kozačke uniforme, dobija nadimak "Crni baron".
Nakon niza poraza i sloma belog pokreta u južnoj Rusiji, Vrangel organizuje masovnu evakuaciju sa Krima, omogućavajući vojnicima i civilima da izaberu odlazak ili ostanak pod nadiranjem Crvene armije. Ovaj egzodus smatra se jednim od najvećih povlačenja u Građanskom ratu.
Nakon odlaska iz Rusije, Vrangel sa svojim sledbenicima stiže u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, gde se naseljava u Sremskim Karlovcima. Tamo postaje neformalni lider ruske emigracije, koja je brojala više od 40.000 ljudi, a u tom mestu mu je kasnije podignut i spomenik.
U Sremskim Karlovcima osniva Ruski opšte-vojni savez (ROVS), jednu od najvećih organizacija bele emigracije, koja je imala snažan politički i vojni uticaj među ruskim izbeglicama širom Evrope i izazivala zabrinutost sovjetskih vlasti.
Kasnije se seli u Belgiju, gde je 25. aprila 1928. godine preminuo nakon "iznenadne i kratke bolesti". Njegova smrt i danas je predmet različitih istorijskih tumačenja, a porodica je verovala da je mogao biti otrovan od strane sovjetskih službi.
Poslednja želja – da zauvek ostane u Beogradu
Petar Nikolajevič Vrangel je prvobitno bio pokopan u Briselu, ali su, u skladu sa njegovom poslednjom željom poslednjim, njegovi posmrtni ostaci preneti u Srbiju i 6. oktobra 1929. sahranjeni u ruskoj crkvi Svete Trojice na Tašmajdanu.
- Izvršena je juče želja velikog generala, u koga je u svoje vreme cela patriotska Rusija gledala kao u spasioca. Sahranjen je u prestonici bratske zemlje, ispod zastava ruskih slavnih pukova - da tu sačeka povratak u zahvalnu otadžbinu - pisala je Politika dan nakon sahrane generala.
- Bilo je mnogo građana, postrojenih kozaka i ruskih gardista, delegata ruskih organizacija iz cele emigracije. Bilo je puno svečanih ruskih vojnih uniformi - opisuje se atmosfera u Beogradu u vreme sahrane, uz pomen da je venac na grobu Vrangela ostavio i kralj Aleksandar Karađorđević.
Kako je pisala tadašnja štampa, povorka od nekoliko hiljada ljudi kretala se od Vilsonovog trga ulicama Kraljice Natalije, Miloša Velikog i Takovskom, sve do Ruske crkve na Tašmajdanu.
- Svi trotoari ulica kroz koje je prošla povorka bili su prepuni sveta. Ruskom velikom generalu Beograđani su odali pažnju i poštovanje kao svome rođenom - navode mediji, pokazujući ljubav s kojom su Beograd i Srbija prihvatili ne samo Vrangela, već i sve ruske izbeglice, baš kao što to čini i danas.
Kurir.rs