TRAMPU ISTIČE ROK: Američki zakon daje predsedniku 60 dana da pokrene i vodi rat bez odobrenja Kongresa! Ustavni sukob sve bliži!
Američki predsednik Donald Tramp približava se ključnom roku u svom ratu sa Iranom.
Prema Zakonu o ratnim ovlašćenjima, donetom posle Vijetnamskog rata, predsednik može da koristi vojnu silu bez odobrenja Kongresa najviše 60 dana. Rat u Iranu, za koji Trampova administracija nije tražila odobrenje Kongresa, prema tekstu zakona, ističe do tog roka 1. maja. Međutim, u Vašingtonu je nejasno šta će se desiti posle toga niti će Kongres pokušati da zaustavi rat, piše CNN .
Zakon postavlja nekoliko rokova. Predsednik mora obavestiti Kongres u roku od 48 sati od uvođenja američkih snaga u neprijateljstva i objasniti obim, razlog i očekivano trajanje vojne akcije. Tramp je, kao i prethodni predsednici, u svom obaveštenju Kongresu o Iranu naveo da angažuje vojsku na osnovu predsednikovog ustavnog ovlašćenja da vodi spoljne odnose SAD.
Drugi rok je 60 dana. Tokom tog perioda, Kongres mora da odobri upotrebu vojne sile ili, po zakonu, predsednik mora da okonča vojnu akciju. Postoji i mogućnost dodatnih 30 dana. Tramp može da produži rok ako tvrdi da je nastavak vojne akcije neophodan za bezbedno povlačenje američkih trupa iz rata.
Tačan datum roka je predmet debate. Neki pravni stručnjaci smatraju da je rok počeo da teče od početka neprijateljstava, što bi značilo da ističe 29. aprila. Drugi se pozivaju na tekst zakona i tvrde da se on računa od zvaničnog obaveštenja Kongresu, kojim se rok pomera na 1. maj.
Dodatnu zabunu stvara primirje. Mnogi republikanci smatraju da period primirja ne bi trebalo da se računa u period od 60 dana, a neki demokrati priznaju da to može da iskomplikuje tumačenje zakona.
„Ne možete kazniti primirje. Želimo da sednu i razgovaraju“, rekao je republikanski poslanik Brajan Ficpatrik za CNN. Ficpatrik je dodao da je spreman da iznudi glasanje o Zakonu o ratnim ovlašćenjima ako i kada primirje prestane.
Zakon nikada nije zaustavio rat
Kongres može da oduzme predsedniku ratna ovlašćenja u bilo kom trenutku, ali pokušaji demokrata da to učine u slučaju Irana do sada nisu uspeli. Republikanska senatorka Lisa Murkovski, koja je kritikovala način na koji je Tramp krenuo u rat, govorila je o mogućnosti usvajanja ovlašćenja koje bi postavilo ograničenja u vođenju rata, ali ga još nije sprovela.
Više predsednika, uključujući Trampa, tvrdilo je da je sam Zakon o ratnim ovlašćenjima neustavan. Ričard Nikson je stavio veto na zakon 1973. godine, tvrdeći da on ograničava predsednikovu sposobnost da zaštiti zemlju, ali je Kongres poništio njegov veto.
Rezolucija kojom se težilo ograničavanje Trampovih ovlašćenja u Venecueli propala je u Senatu tek nakon odlučujućeg glasa potpredsednika DŽ. D. Vensa. Ali Vens je u januaru, pre rata sa Iranom, rekao da Zakon o ratnim ovlašćenjima neće uticati na Trampovo vođenje zemlje.
„Zakon o ratnim ovlašćenjima je u osnovi lažan i neustavan zakon“, rekao je Vens. „On neće ništa promeniti u načinu na koji vodimo spoljnu politiku u narednih nekoliko nedelja ili meseci.“ Iako je nekoliko administracija zastupalo takav stav, zakon nikada nije korišćen za okončanje vojnih akcija. Godinama su sudovi uglavnom ostajali po strani od takvih sporova i nisu odlučivali o ustavnosti zakona.
Kako su se prethodni predsednici izvukli sa tim?
Prethodni predsednici su pronalazili načine da nastave vojne operacije duže od 60 dana, uprkos jasnom tekstu zakona. Ali nijedan od tih slučajeva nije bio na nivou američko-izraelskog rata protiv Irana.
Ronald Regan je izbegao ustavni sukob sa Kongresom 1983. godine tako što je pristao na raspoređivanje američkih marinaca u Libanu. Nakon što su marinci u mirovnoj misiji poginuli, Regan je obavestio Kongres o raspoređivanju, a zakonodavci su odobrili dodatnih 18 meseci prisustva.
Nekoliko dana nakon te odluke, bombaš samoubica je ubio 241 američkog marinca i drugog pripadnika vojske u kasarni u Bejrutu. Američke snage su se povukle iz Libana u februaru 1984. Barak Obama je 2011. godine držao SAD uključene u kampanju bombardovanja NATO-a u Libiji više od 60 dana bez odobrenja Kongresa. Zauzeo je stav da američke snage zapravo nisu bile angažovane u „neprijateljstvima“.
Njegova administracija je tvrdila da američke snage nisu bile izložene stvarnoj opasnosti jer je veliki deo operacija izvođen dronovima, a većinu posla su potom preuzele druge članice NATO-a. Trampova administracija je kasnije koristila slično tumačenje kada je američka vojska potapala brodove za koje se tvrdi da su švercivali drogu više od 60 dana.
Tramp ima nekoliko opcija
Tramp bi sada, barem teoretski, mogao da tvrdi da su neprijateljstva završena zbog prekida vatre i da je rok resetovan. Takođe bi mogao da tvrdi da se zakon uopšte ne primenjuje. Džordž H. V. Buš i Džordž V. Buš dobili su kongresna ovlašćenja za ratove u Iraku, ali su obojica tvrdili da im takvo ovlašćenje zapravo nije potrebno.
Bil Klinton je držao američke snage na Kosovu više od 60 dana 1999. godine, bez posebnog odobrenja Kongresa, kao deo mirovne misije UN. Tvrdio je da je Kongres u stvari dao dozvolu odobrenjem novca za raspoređivanje. Istovremeno, Kongres je postavio ograničenja u pogledu toga kada se novac može koristiti.
Trampova administracija još nije saopštila koliko bi koštao rat sa Iranom, niti je od Kongresa tražila dopunski budžetski zakon za finansiranje rata. Trampov drugi mandat je već pokazao da republikansko rukovodstvo u Kongresu često prepušta vlast administraciji.
Ovo se videlo kod tarifa, smanjenja programa koje je prethodno odobrio Kongres i pokušaja zatvaranja agencija koje je Kongres stvorio. Za razliku od tih pitanja, nije jasno kako bi sudovi reagovali ako bi Tramp stupio u otvoreni sukob sa Kongresom oko Zakona o ratnim ovlašćenjima.
Prisiljavanje na glasanje u Senatu
Do sada su republikanski lideri uglavnom uspeli da održe stranku na okupu i spreče pobune zbog glasanja o Trampovim ovlašćenjima u vezi sa ratnim sporazumom u Iranu. Demokrate i dalje pokušavaju da iznude glasanje u Senatu i Predstavničkom domu. Ali nekoliko republikanskih izvora je priznalo za CNN da bi rok od 60 dana mogao da promeni postojeće jedinstvo.
Neki republikanski institucionalisti veruju da Kongres ima odgovornost da glasa o tome da li da odobri rat koji traje duže od 60 dana. Takvo glasanje bi na kraju moglo biti barem simbolična opomena Trampu. Čak bi i republikanci koji podržavaju rat mogli oklevati da glasaju za odluku koja bi ih usko vezala za pitanje koje bi moglo postati politički teret na kongresnim izborima.
Takođe je nejasno koliko bi republikanaca bilo spremno da javno ukori svog predsednika u ratno vreme. Čak su i neki kritičari rata odbili da glasaju protiv Trampa, plašeći se utiska koji bi to ostavilo na američke protivnike i predsednikove odmazde.
Kurir.rs/CNN