Košarka

NEKADA JE CEPAO MREŽICE, A SAD JE SAM SVOJ GAZDA! Bivši as Partizana i ljubimac Grobara otvorio dušu: "Loptu dugo nisam pipnuo, odlučio sam da gajim borovnice!"

Dodajte Kurir u vaš Google izbor
Foto: Pritnscreen, Strasport
Bivši ubitačni šuter Partizana Uroš Tripković danas ima poljoprivredno gazdinstvo i nije mu teško da mnoge poslove obavlja sam

Uhvatili ste me na večeri, nisam stigao ništa da pojeden od jutros, počeo je priču za Kurir nekadašnji košarkaš Partizana i reprezentativac Uroš Tripković.

Možda je baš tom rečenicom opisao kako sada izgleda njegov radni dan. Daleko je od igre pod obručima koja ga je proslavila, njegova sadašnjost su borovnice. Već nekoliko godina Tripković se bavi uzgajanjem ovog sjajnog voća, i to na svom gazdinstvu u okolini Topole. Uzgoju je od početka pristupio veoma ozbiljno, a kako sam kaže - ne libi se posla. U ovo doba godine posebno mora da bude na oprezu jer hladne zore mogu da donesu mnogo štete.

- Ima dana kad ne spavam ni dva sata. Moram da uključim mašine koje sprečavaju posledice mraza. To ne može da čeka i mora odmah da se reaguje. U tim periodima ume da bude naporno - kaže Tripković i dodaje:

- Neugodno proleće, temperatura lako ode u minus, zato dežuram. Nije mi teško, volim da radim, da je posao dinamičan. Takav sam. Da moram da sedim u kancelariji za stolom, ubio bih se (smeh).

Foto: Privatna arhiva

Naravno, pitamo ga otkud borovnica kad je on iz Čačka, kraja koji je poznatiji po nekom drugom voću.
- Kad sam odlučivao čime ću da se bavim, koje voće bih mogao da gajim, nekako sam došao do borovnice. Iskreno, nisam mnogo znao o tome. Pravio sam gomilu grešaka na početku. Dosta su na to uticali saveti drugih. Ne vredi, ako nemaš proverenog čoveka, naučiš iz svojih grešaka. Na kraju, nije ni to loše, naučio sam sve što je bilo potrebno. Tako da sada sam vodim svoj zasad.

Ukupno ima pet hektara pod borovnicom.
- Verujte da je to za ovo voće baš dosta. Kad dođe period berbe, svakog dana potrebno je da obezbedim stotinu radnika. Kad je puno, ume da bude prilično stresno jer branje ne može da čeka. Borim se da pronađem ljude. Lakše je naći organizovanu ekipu. Nije naivno, zamislite kad vam odjednom dođe stotinu ljudi...

Foto: Privanta arhiva

Najveći deo ploda plasira na inostrano tržište.
- Odlučio sam da proizvodim i matični hladno ceđeni sok, kao i liofilizovanu borovnicu u plodu i prahu. Takođe i čokoladiranu. Imam jos neke proizvode u planu. Najveći deo robe je za izvoz.

Kaže da je tek u poslednje vreme odlučio da putem društvenim mreža približi ljudima kako se gaje borovnice i o kakvom poslu se radi.
- Angažovao sam se nedavno na mrežama da probam da dođem do većeg broja zainteresovanih, jer su proizvodi veoma zdravi. Tako da svako može da zaprati na Instagramu "Gazdinstvo Tripković" i da se uveri... Borovnica je odlična za zdravlje, puna antioksidanata, radio sam analize proizvoda, na primer, u 20 grama ima dovoljno za potrebe organizma tokom jednog dana...

Prelazimo na košarku, nekad ubitačni šuter priznaje da od kraja igračke karijere nije često bio čak ni na basket terenu.
- Ne znam da li sam od tada odigrao pet basketa, loptu nisam pipnuo baš dugo... - otkriva Uroš i dodaje da uglavnom prati Evroligu:
- Volim da pogledam dobru evroligašku utakmicu, ABA ligu slabije pratim. Inače gledam Partizan i Crvenu zvezdu.

Od kada je Tripković u crno-belom dresu igrao Evroligu prošlo je mnogo godina. Sve se drastično promenilo.
- Tako je, kad nam je Dule bio trener, budžet ekipe nije bio veći od milion i po evra. Danas je to 20 puta više. Vujošević je voleo da radi s mladima. Malo je bilo formiranih igrača, njemu su više ležali igrači koje je mogao da formira. Mislim da se negativne stvari dešavaju zato što stranci ne osećaju klub kao domaći igrači. Drugačije je kad igraš za klub kog voliš i navijaš za njega. Ovo drugo se svodi na posao.

Foto: Profimedia

 Nedavno je Urošev saigrač iz vremena kad su zajedno igrali u Partizanu pričao o teškim treninzima i pravim drilovima koje je sprovodio Vujošević. Tepić je rekao da je tek kasnije shvatio zašto je trener to radio.

- To je hiljadu odsto tačno. Kad se samo setim koliko puta od umora nisam mogao da zaspim, taj osećaj je neverovatan. Ali Dule je na taj način trenirao tvoj karakter. Jer kad se ti toliko mučiš na treningu, kad si uložio toliko toga, onda se i na utakmici boriš na drugačiji način.

Nikad nisam hteo da budem trener, to je pakao

Podsećamo ga na njegov skoro pa savršen skok-šut. Bilo je tada malo igrača u Evropi koji su se tako lako "dizali" i cepali mrežicu.
- Nije bilo mnogo onih koji su mogli iz punog trka da se dignu na skok-šut, a nema ih ni sad. Kad pogledam iz ove pozicije, imam utisak da pored onog što sam radio savršeno, trebalo je da razvijam i druge stvari u igri... Jer je tako mnogo lakše, ako ti stane šut, imaš druge opcije.
Priznaje Tripković da ga nikad nije zanimao trenerski posao.
- Nisam se video u košarci, kao trener nikada. Raditi nešto u sportu nije loše, posebno s mladim ljudima. Ipak, mislim da je trenerski posao pravi pakao.



BONUS VIDEO:

This browser does not support the video element.

02:03
Arena skandira Dušku Vujoševiću Izvor: Mondo/Tijana Jevtić