Roditelji joj i danas kupuju trešnje i nose na grob: NATO agresori su tog 7. maja "žutim anđelima" pobili 16 civila, među njima i trudnu Ljilanu Spasić (FOTO)
Dodajte Kurir u vaš Google izborLjiljana Spasić (28), trudnica u sedmom mesecu trudnoće, poginula je na današnji dan kada je NATO alijansa 7. maja bacila na Niš kontejnere kasetnih bombi, cinično nazivanih "žuti anđeli". Stradala je oko podne na uglu ulica Jelene Dimitrijević i Šumatovačke, a krenula je samo do pijace da kupi trešnje, jer su joj se, uprkos punom frižideru, prijele. Sahranjena je 10. maja, na dan svog venčanja iz 1997. godine.
Njeni roditelji, Miloje i Radmila Ilić, na današnji dan ujutru uvek odlaze na mesto njene nesrećne i nepravedne pogibije – devojke i buduće majke koja je postala simbol stradanja srpskog naroda u Nišu. Na svega tridesetak metara od mesta pogibije nalazi se ulica Anete Andrejević koja vodi do niške Velike pijace, gde je život izgubilo sedmoro nevinih Nišlija koji su tog dana krenuli da pazare. Žute ubice su tog dana posejale smrt i u ulicama oko Kliničkog centra, gde je takođe stradalo sedmoro ljudi.
– I posle toliko godina, sećamo se svakog trenutka. Ljiljana, ali i naš sin, samo su tog dana došli u Niš iz sela da obave neki posao. Trebalo je da se vrati istog dana. Bila je kod naših divnih prijatelja koji su je čuvali kao malo vode na dlanu, ali nas je zadesila strašna sudbina. Sahranjena je na dan venčanja – pričaju Radmila i Miloje.
Ovo dvoje skromnih i tihih ljudi danas bi imali unuku od 27 godina. Kurir ih zatiče kod Velike pijace, gde su pošli da kupe trešnje koje će odneti na Ljiljanin grob.
– Unukica od sina nas je pre neki dan pitala: "Šta bi mi bila Ljilja?" I onda se setimo svega. Pričamo o njoj. Od njene smrti više i ne idemo na slavlja na koja nas ljudi zovu, teško nam je. Tamo gde smo nekad rado išli, jedva uspevam da sakrijem suze. Kada krenu, saginjem se ispod stola da se ne vidi. Sve je to mnogo strašno i teško – kaže Radmila.
Ljiljana je bila student četvrte godine Medicinskog fakulteta, gde i danas stoji tabla sa imenima nje i još dvoje kolega koji su poginuli tokom bombardovanja.
– Bila je pre svega humanista. Zato je i upisala medicinu, da pomaže ljudima. Bila je odličan đak, vukovac, uvek birana za predsednika odeljenja jer je bila borac. A njen kraj bio je izuzetno nehuman - dodali su roditelji.
U razgovoru sa roditeljima saznajemo i da, iako jedna ulica u tom delu Niša nosi ime stradale Ljilane, na mestu njene pogibije ne postoji nikakvo obeležje. Na svega nekoliko metara nalazi se i džamija srušena u Drugom svetskom ratu, koju turisti često fotografišu misleći da je stradala 1999. godine.
Kurir.rs