"OSTAO JE ZAUVEK NA MAGIČNOM BROJU 18" Potresna ispovest majke Dušana Mićića - 7 dugih godina čeka pravdu za nastradalog sina
Dodajte Kurir u vaš Google izborSedam godina tuge, čekanja i neizvesnosti, toliko traje borba Marte Mićić iz Sremske Mitrovice, majke Dušana Mićića, mladića koji je sa samo 18 godina izgubio život u teškoj saobraćajnoj nesreći u junu 2019. godine.
Porodica je, inače,24. aprila obeležila još jedan Dušanov rođendan, sedmi bez njega.
- Bili smo jako euforični za svaki rođendan, a on je ostao zauvek na magičnom broju 18 - potresnim tonom rekla je Marta za Kurir.
Dušan je, podsetimo, tog dana biciklom krenuo ka svojoj devojci. Na svega 200 metara od porodične kuće, na njega je automobilom marke BMW naleteo vršnjak koji je, prema tvrdnjama porodice, imao probnu vozačku dozvolu i vozio automobil jače snage od dozvoljene. Mladić je od zadobijenih povreda preminuo u bolnici, a njegova porodica od tada vodi iscrpljujuću borbu za pravdu.
Kako Marta kaže u potresnoj ispovesti za Kurir, svi dokazni postupci su završeni, ali porodica i dalje čeka odluku tužilaštva o podizanju optužnice.
- Sve je odrađeno, sve dokazne radnje su odrađene, čekamo da se tužilac izjasni. Sve se to sada detaljno proučava da se najbolje što se može sastavi - započela je Marta. Prva odluka o odbacivanju optužnice porodicu je dodatno slomila, posebno zbog obrazloženja da smrt i nesreća navodno nisu bile povezane. Međutim, kasniji nalazi, kako tvrdi Marta, pokazali su suprotno.
- Obdukcioni nalaz je bio katastrofalan, pa je medicinsko veštačenje samo potvrdilo sve, da je brzina bila veća, da je uzrok smrti povezan. Jedan od objašnjenja kada je optužnica prvi put odbačena bio je taj da nemaju osnova za podizanje kada su naveli da uzrok smrti i udes nisu povezani, a naravno i obdukcija i veštačenje su pokazali da je uzrok upravo to - kaže naša sagovornica.
Iako iscrpljena dugotrajnim procesom, Marta kaže da porodica ne želi da vrši pritisak na tužilaštvo, ali da je čekanje postalo gotovo nepodnošljivo.
- Dakle, gotova su sva veštačenja i čeka se samo odluka o optužnici. Mi kao porodica ne vršimo presiju na tužioca, jer i sami znamo koliko je slučaj opipljiv, ali nam je preteško. Moramo imati strpljenja i dati to vreme koje je potrebno. Ja znam koliko sam se borila i na koja sam vrata sve zakucala, ja drugu opciju ne vidi osim da se podigne ta optužnica - zaključila je ona.
Sedma godina bez optužnice
Dušanova majka priznaje da je umor stigao i fizički i psihički, ali da joj podrška ljudi daje snagu da nastavi dalje.
- Predugo se čeka, ovo je prevelika fizička i psihička iscrpljenost. Veliku podršku imam od ljudi i hvala im na tome, čoveku je drago kada zna da nije sam. Mnogo mi znači kada vidim da neko tamo ko uopšte ne mora da brine o tome, seti se i razmišlja o jednoj majci koja je sve izgubila, o borbi i bolu.
Kako godine prolaze, rana ne zaceljuje. Naprotiv, kaže Marta, nepravda čini da boli još jače.
- Prolazile su godine, prva, druga, treća, pa sada dočekasmo i sedmu godinu. To je previše, nije humano, ja sam svaki dan u toj materiji i ta stvar je uvek prisutna jer nije još uvek rešena. Tuga je tuga uvek, ali barem da se završi taj deo borbe za pravdu, a onda nastavljaš da se boriš sa životom i trudiš se da ideš dalje sa tim bolom. Ovo je muka kada se strepi i čeka - jedva je izustila Dušanova majka.
Inače, porodica je prošla kroz brojna dopunska veštačenja, što je dodatno produžilo proces.
- Koliko puta je bilo da mora da se dopuni ovo veštačenje, pa ono veštačenje, a jasna stvar kao dan. Sedma godina bez optužnice je puno. Uzdamo se u tužilaštvo i nadamo se da će odluka biti što pre donesena. A to će biti samo jedan mukotrpni deo završen i onda se ulazi u drugi deo kada otpočne i samo suđenje. Optužnicom se ništa neće završiti, čeka nas drugi, jači nivo borbe za pravdu - ističe Marta.
Nada se pravdi
Neutešna majka se jednom prilikom osvrnula i na vozača koji je bio kobnog dana za volanom BMW-a kada je rekla da njega nikada nije srela.
- Nikada nisam videla tog vozača, znam da je on vršnjak mog Dušana, išli su u istu školu, ali drugo odeljenje. Vremenom sam čula da se sa porodicom odselio. Sećam se da je dan pred sahranu, njegov otac pozvao mog supruga i ponudio mu da plate troškove sahrane, međutim moj suprug je naravno to odbio, zahvalio se i rekao da je njegov sin živ i zdrav, ali mi želimo pravdu za našeg sina. On nije slomio banderu tog dana, već je ubio mog sina - rekla je tada Marta za Kurir.
Najpotresnije reči Marta izgovara kada govori o svakodnevici bez sina.
- Nadam se da će pravda biti zadovoljena, iako mog sina ništa neće vratiti. Ja se borim i boriću se dok to ne bude tako, Dušana spominjem svaki dan, jer, čini mi se, ako ga ne spomenem, imam utisak da je to bačen dan. Svako jutro ustanem, pozdravim moje dvoje dece, kažem im da ih volim, pa se istim rečima obratim i mom Dušanu kog više nema. Ali moram da naglasim, zahvalna sam Bogu što sam i dalje prisebna i pored ovolikog bola, moram da nastavim dalje zbog njih.