ŠTA SU MALVINI, ODNOSNO FOLKLANDI, ZBOG KOJIH BI ARGENTINA MOGLA DA OSTANE BEZ POLA REPREZENTACIJE: Taj rat odneo je 904 života i trajao je 74 dana
Dodajte Kurir u vaš Google izborFudbaleri Argentine pobedu nad Engleskom (2:1) u polufinalu Svetskog prvenstva proslavili su sa transparentom na kojem piše "Las Malvinas Son Argentinas" (Malvini su argentinski).
Argentinci bi zbog toga mogli da budu žestoko kažnjeni od strane FIFA, koja ne dozvoljava političke parole na sportskim priredbama. Međutim, te kazne nisu iste za sve, mogu biti selektivne, što je nama opšte poznata stvar iz bliske nam istorije.
Kako su zaratili Argentinci i Britanci
Prema određenim informacijama, FIFA bi mogla da kazni svakog fudbalera koji je držao sporni transparent, a to onda znači da bi Argentina u finalu protiv Španije bila desetkovana. Više od pola reprezentativaca Gaučosa je ili držalo transparent, ili se slikalo pored njega.
A, šta su zapravo Malvini kako ih zovu Argentinci, odnosno Folklandska ostrva kako iz nazivaju Englezi. I kako i zašto je uopšte nastao taj ratni sukob. Bio je to kratak, ali izuzetno intenzivan vojni okršaj vođen 1982. godine. Iako je trajao samo 74 dana, ovaj rat je bio jedinstven jer je predstavljao direktan oružani sukob dve moderne države, hiljadama kilometara daleko od njihovih matičnih teritorija, uz korišćenje napredne avijacije, mornarice i elitnih kopnenih trupa.
Na ostrvima nije bilo ni 2.000 ljudi
Prema informacijama koje se mogu naći na internetu i vojnim leksikonima, suština sukoba leži u vekovnom sporu oko prava na arhipelag u Južnom Atlantiku, koji se nalazi oko 500 km od obale Argentine i čak 13.000 km od Velike Britanije. Britanski stav bio je da zvanični London ima puno pravo na ostrva jer drži stalnu kontrolu nad njima od 1833. godine. Takođe, stanovništvo ostrva (oko 1.800 ljudi u to vreme) bilo je isključivo britanskog porekla i želelo je da ostane pod krunom. Argentinci sa druge strane imali su i imaju suprotan stav. Zvanični Buenos Ajres je ostrva nazivao Las Malvinas i smatrao ih svojim neotuđivim delom nasleđenim od Španske imperije. Za Argentince je britanska kontrola bila čin kolonijalne okupacije.
A, kako je rat počeo? Početkom 1982. godine, u Argentini je na vlasti bila vojna hunta na čelu sa generalom Leopoldom Galtijerijem. Država se nalazila u strahovitoj ekonomskoj krizi, sa ogromnom inflacijom i masovnim protestima naroda protiv diktature. Galtijeri je smislio plan, pokrenuće brzu vojnu invaziju na Malvine. Računao je da će buđenje ultra-nacionalističkog ponosa ujediniti narod oko vojske, a verovao je da se Velika Britanija, tada takođe u ekonomskim problemima neće truditi da uzvrati vojnim putem za par dalekih, slabo naseljenih ostrva. Dana 2. aprila 1982. u "Operaciji Rosario" argentinske elitne trupe izvršile su invaziju na ostrva, brzo savladale malu grupu britanskih marinaca i zauzele glavni grad Port Stenli.
Žestok odgovor Tačerove
Britanski odgovor bio je žestok. Leopoldo Galtijeri je napravio kardinalnu grešku u proceni. Britanska premijerka Margaret Tačer je momentalno reagovala čeličnom odlučnošću. Odbila je pregovore o predaji teritorije i poslala ogromnu pomorsku flotu "Task Force" od 127 brodova i preko 25.000 vojnika na put dug 8.000 milja ka Južnom Atlantiku. Sukob se rasplamsao u maju 1982. godine i vodio se na tri fronta: na moru, u vazduhu i na kopnu.
Rat na moru i u vazduhu obeležile su teške tehnološke borbe i dramatični gubici na obe strane. Britanska nuklearna podmornica "HMS Conqueror" 2. maja 1982. ispalila je torpeda i potopila argentinsku krstaricu "General Belgrano". Ovo je bio najsmrtonosniji pojedinačni događaj u ratu, jer su poginula 323 argentinska mornara. Nakon ovoga, kompletna argentinska mornarica se povukla u svoje teritorijalne vode i više nije igrala ulogu u ratu.
Argentinci su odgovorili avijacijom. Iako im je mornarica bila blokirana, argentinski piloti su pokazali neverovatnu hrabrost. Koristeći francuske rakete "Exocet" i niske nalete, uspeli su da potope nekoliko ponosa britanske flote, uključujući razarače "HMS Sheffield" i "HMS Coventry", nanevši Britancima teške gubitke.
Veliki gubici na obe strane
Kopnena invazija i pad Port Stenlija u maju i junu 1982. od strane Velike Britanije ubrzali su kraj sukoba. Britanske trupe sastavljene od marinaca, specijalaca i dobrovoljaca 21. maja uspešno su se iskrcale u zalivu San Karlos na Malvinima. Prva velika kopnena bitka gde su britanski padobranci, uprkos tome što su bili brojčano nadjačani, slomili dobro utvrđene argentinske položaje desila se kod Gus Grina. Ispostavilo se da je većina argentinske vojske na ostrvima bila sastavljena od mladih, neobučenih regrutovanih vojnika koji nisu imali adekvatnu zimsku opremu i hranu, a samim tim nisu bili sposobni da pruže otpor elitnim britnaskim vojnim jedinicama. Početkom juna, Britanci su stezali obruč oko Port Stenlija preko žestokih noćnih bitaka na planinama Maunt Kent, Maunt Longdon i Tambldaun.
Rat je odneo preko 900 života za manje od tri meseca. Zvanični podaci o poginulima iznose - Argentina: 649 poginulih vojnika, skoro polovina stradala na krstarici Belgrano, uz 1.657 ranjenih. Velika Britanija - 255 poginulih vojnika (pripadnika mornarice, kopnene vojske i marinaca), uz 775 ranjenih. Od civila smrtno su stradale tri meštanke Malvinskih ostrva poginule su nesrećnim slučajem tokom britanskog granatiranja argentinskih položaja.
Sukob je završen 14. juna 1982. predajom argentinske vojske. Potpuno opkoljen, bez municije, hrane i podrške iz domovine, argentinski komandant na ostrvima, general Mario Menendez, potpisao je bezuslovnu predaju britanskom generalu Džeremiju Muru. Ostrva su zvanično vraćena pod britansku kontrolu i tako se nalaze i danas.
Pala vojna hunta u Argentini
Geopolitičke posledice ovog rata brzo su se prenele u obe zemlje. U Argentini, vojna hunta generala Leopolda Galtijerija doživela je potpuni krah. Narodu je postalo jasno da su gurnuti u rat kao paravan za domaće probleme. Već naredne, 1983. godine, diktatura je pala i u Argentinu se vratila demokratija.
U Velikoj Britaniji, pobeda je izazvala talas patriotizma. Margaret Tačer, koja je pre rata bila izuzetno nepopularna, postala je nacionalna heroina, što je njenoj Konzervativnoj partiji obezbedilo ubedljivu pobedu na narednim izborima.
Status ostrva danas je sledeći. Sukob je trajno zacementirao animozitet. Suverenitet ostrva je i danas osetljiva politička tema u odnosima dve zemlje. Stanovnici ostrva su na referendumu 2013. godine sa čak 99,8% glasova potvrdili da žele da ostanu britanska teritorija, dok Argentina u svom ustavu i dalje drži član koji obavezuje državu da diplomatskim putem vrati suverenitet nad "Malvinima".
Rat se odrazio na fudbal
Politički i vojni sukob iz 1982. godine preslikao se na fudbal dramatičnije nego bilo koji drugi rat u modernoj istoriji. Zeleni teren je preko noći postao zamena za bojno polje, a utakmice između Argentine i Engleske prerasle su u epske sportske ratove prožete osvetom, ponosom i šovinizmom. Pre 1982. godine, rivalstvo Engleske i Argentine je tinjalo, pre svega zbog čuvenog četvrtfinala SP 1966. kada je engleski selektor Alf Remsi nazvao Argentince "životinjama". Međutim, nakon rata, svaki meč je postao pitanje nacionalne časti.
Nakon 1982. godine desio se potpuni neformalni embargo. Engleski klubovi decenijama nisu smeli ni da pomisle da kupe argentinskog fudbalera. Prvo, javnost i mediji bi to dočekali na nož. Drugo, britanske vlasti su maksimalno zakomplikovale izdavanje radnih dozvola za građane Argentine. Trebalo je da prođe punih 13 godina od završetka rata da bi se situacija normalizovala. Prvi Argentinci koji su nakon rata prekinuli ovu blokadu i potpisali za engleski klub bili su Maurisio Tariko (Ipsvič, 1995) i Karlos Marineli (Midsbro, 1999). Tek u 21. veku, dolaskom igrača poput Karlosa Teveza, Havijera Maskerana i Serhija Aguera, Premijer liga je ponovo postala obećana zemlja za Argentince, ali duh 1982. godine i danas tiho lebdi svaki put kada se ove dve reprezentacije sretnu na terenu.
Slučaj Osvalda Ardiljesa
Treba pomenuti i slučaj Osvalda Ardiljesa. Kada su britanske trupe krenule ka Malvinima, Ardiljes se našao u nemogućoj poziciji. Navijači Totenhema su ga i dalje voleli, ali britanska javnost je postala neprijateljski nastrojena. Stvari su postale tragične kada je fudbalerov rođak, Hoze Ardiljes, koji je bio pilot argentinskog vazduhoplovstva, poginuo u akciji na Malvinima. Bbio je prva žrtva argentinske avijacije u ratu. Slomljen, Ardiljes više nije mogao da igra u Engleskoj. Totenhem ga je poslao na pozajmicu u francuski PSŽ kako bi ga sklonio od medijskog linča. Iako se kasnije vratio, odnos više nikada nije bio isti.
Samo četiri godine posle završetka rata, ove dve reprezentacije su se sastale u četvrtfinalu Mundijala. Atmosfera je bila na ivici eksplozije. Navijači su se tukli na ulicama Meksiko Sitija, a mediji su meč najavljivali kao "Malvinski rat, drugi deo". Onda se desio Dijego Armando Maradona i utakmica koja je definisala istoriju fudbala. Prvi gol koji je Maradona postigao tzv "Božjom rukom" preko Pitera Šiltona bio je čist čin sportske prevare, ali za Argentince je to bila poetska pravda. Drugi gol prava umetnost, jer je predriblao celu englesku odbranu. Maradona je kasnije u svojoj biografiji priznao:
- To je bilo kao da smo pokrali Engleze nakon svega što su uradili našim momcima na Malvinima. Znali smo da su ubijali našu decu tamo, ubijali ih kao ptice. Ovo je bila naša osveta.
Maradonina "Božja ruka"
Argentina i Engleska igrali su na Svetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj. Tenzije su i dalje bile ogromne. Pre meča osmine finala, argentinski navijači su palili britanske zastave na tribinama. Meč je obeležio crveni karton Dejvida Bekama nakon što je naseo na provokaciju Dijega Simeonea. Argentina je izbacila Englesku na penale, a slavlje u Buenos Ajresu je ponovo imalo jaku političku notu.
Treći put posle rata 1982. dve selekcije su igrale na Mundijalu 2002. Kada je Engleska konačno pobedila Argentinu sa 1:0 u grupnoj fazi golom Dejvida Bekama iz penala, engleski mediji su trijumf slavili naslovima koji su direktno aludirali na vojna potapanja iz 1982. godine, pokazujući da ostrvska štampa nije zaboravila ratne rane.
I četvrti put, u sredu 15. jula 2026. u Atlanti, na mundijalu čiji su domaćini bili SAD, Meksiko i Kanada. Slavili su Argentinci posle dramatičnog preokreta i trijumfa od 2:1. Poveli su Englezi preko Entonija Gordona, dok su Argentince do trijumfa došli u sedam minuta ppre kraja meča preko Enca Fernandeza i Lautara Martineza, a oba puta je asistent bio Lionel Mesi.
P
o
tapanje krstarice "General Belgrano" (2. maj):
Bitka za Gus Grin (Goose Green):