UVALJIVANJE TRULIH JABUKA NA VELIKO: Blokaderi su ih nudili sa mašnicom na vrhu, a onda je pukla tikva i jedan puki slučaj otkrio je bolnu istinu
Dodajte Kurir u vaš Google izborGomile filmova i knjiga u prošlom veku snimljeno je o takozvanim porodicama koje drže do sebe, koje su, da bi sačuvale ugled u zajednici, svoje probleme gurale pod tepih dok ih đubre nije zatrpalo. U javnosti su se pojavljivali lepo obučeni i dostojanstveni, dok su im se sinovi drogirali, ćerke bežale sa propalicama, sobarice rađale vanbračnu decu, a stričevi bežali u inostranstvo od optužbi za pedofiliju. a onda jednog lepog dana neko od njih skoči kroz prozor porodične palate i klupko počne da se odmotava.
Otprilike onako kako se sada naglo otkrivaju tajne srpske opozicione scene.
Sve do pre mesec-dva među opozicionim strankama i studentima blokaderima važio je prećutni sporazum o nenapadanju. U blokaderskim medijima i na društvenim mrežama vladala je idila: svi smo lepi i pametni i pobeđujemo na izborima, a petlovima koji bi disonantno zakukurikali i postavili nezgodno pitanje kidana je glava. Svaka kritika blokaderske prakse - teorija se nije dovodila u pitanje, ta je dogma bila neupitnija od verske - proglašavana je za razbijanje jedinstva u korist Vučića, a kritičari za botove vlasti i agente Udbe.
Ali ne možeš sve vreme lagati sve ljude.
Prvi ozbiljan sukob oko studentskih zahteva - da im opozicija preda sve svoje resurse i potom se skloni s puta - izazvao je pukotinu na ovoj idiličnoj slici, koja se nije dala zakrpiti. A kad je brana pukla, zaređale su se svađe sa svih strana. Studenti i njihovi simpatizeri protiv Đilasa, Demokratska stranka protiv Pokreta slobodnih građana, pa protiv Gorana Ješića, blokaderi protiv Rodoljuba Šabića jer je ušao u REM, blokaderi u odbrani tužiteljke Jasmine Paunović protiv zdravog razuma.
Sve to, u osnovi, građane Srbije ne bi trebalo da se tiče i nije ništa novo. Kad se mnogo krokodila nađe u maloj bari, šta će nego jedan da grizu. Ali ima jedan gvint, što bi rekli mangupi.
Svi ovi napred pomenuti ljudi i žene, bilo da su iz parlamentarnih opozicionih stranaka, bilo da pretenduju na mesto u poslaničkim klupama, nude se građanima Srbije za vršenje vlasti i vođenje države. Što je načelno u redu, jer svako ima pravo da bira i da bude biran.
Međutim.
Sve dok nisu izbile ove svađe, oni su dobro čuvali i pokrivali jedni druge. Zato tek sada saznajemo da je jedan uzeo milione od svojih stranačkih kolega, da je drugi mufljuz, treći psihopata, četvrti trula jabuka, peti da raspolaže imovinom čije poreklo ne može da se objasni zakonitim prihodima, šesti izmislio porodično stablo.
O moralu da ne pričamo: šovinističke i rasističke fraze njima su kao dobar dan, psuju, vređaju decu političkih protivnika na najstrašniji način, ili, budimo otvoreni, zastupaju najblaže rečeno sumanute teorije da unutrašnjost naše planete nastanjava neka civilizacija razvijenija od naše. Sigurno ima i onih što veruju da u radiju žive mali ljudi, ali još nisu stigli na red za podkast.
Ti i takvi, međutim, nisu tek obični blokaderski glasači. Ne, oni su njihovi kandidati za najviše funkcije u državi! I dok nije pukla tikva, opozicija i njihovi mediji nudili su nam ih lepo upakovane, sa mašnicom na vrhu. A znali su s kime imaju posla.
Tek puki slučaj otkrio nam je istinu.
A istina je da su nam uvaljivali trule jabuke na veliko!
Kurir.rs/N.N.