Mark Zakerberg želi da proda AI budućnost: Zašto mu korisnici ne veruju
Dodajte Kurir u vaš Google izborMark Zakerberg je u tekstu od oko 6.500 reči predstavio vrlo optimističnu sliku budućnosti u kojoj bi svako trebalo da ima ličnog AI asistenta. Takav sistem, prema njegovoj viziji, poznavao bi korisnika, njegove ciljeve i ono što mu je važno, a zatim mu pomagao u svakodnevnim poslovima. Zakerberg tu tehnologiju predstavlja kao način da ljudi postanu sposobniji i produktivniji, ali upravo takav pristup izaziva dosta skepticizma.
Problem nije samo u tome da li je njegova vizija tehnički moguća. Mnogo neprijatnije pitanje jeste zašto bi ljudi trebalo da veruju upravo Zakerbergu kada govori o tehnologiji koja će navodno raditi u njihovom interesu. U razgovoru za TechCrunch, novinari su ukazali na njegovu raniju obećanu ulogu društvenih mreža kao prostora za povezivanje ljudi. Iskustvo sa platformama kompanije Meta danas izgleda mnogo komplikovanije: uz povezivanje su došli oglasi, sadržaj koji podstiče bes i drugi načini privlačenja pažnje.
Meta i problem sa AI prošlošću
Zakerberg sada pokušava da Metu pozicionira kao kompaniju koja će korisnicima dati ličnu veštačku inteligenciju. Rebeka Belan smatra da je to, između ostalog, pokušaj kompanije da pronađe oblast u kojoj može da zauzme jaču poziciju. Meta je mnogo ulagala u AI, uključujući i zapošljavanje istraživača, ali se kada se govori o vodećim kompanijama u razvoju najnaprednijih modela njeno ime ne pojavljuje uvek među prvima.
Sličan problem postoji i kod potrošačkog AI-ja. Ljudi koriste Meta AI funkcije unutar Facebooka i Instagrama, ali Meta još nije postala kompanija koju većina korisnika automatski povezuje sa ličnim AI asistentom. Zato Zakerbergov manifest može izgledati i kao pokušaj promene te percepcije. Meta sada ne govori samo o modelima i tehnologiji, već pokušava da zauzme ideju o AI-ju koji će biti ličan, stalno dostupan i prisutan u svakodnevnom životu.
„Za svakoga“, ali ne baš za svakoga
Zakerberg je budućnost nazvao „za svakoga“, ali konkretan primer iz razgovora pokazuje koliko je ta tvrdnja trenutno problematična. Rebeka Belan je želela da isproba Muse Glimmer, ali je otkrila da ga ne može jednostavno preuzeti na svom MacBook računaru. Za korišćenje je potreban određeni hardver, što znači da tehnologija koja se predstavlja kao univerzalna nije dostupna prosečnom korisniku na način koji bi se očekivao.
To nije mala tehnička sitnica. Ako je cilj da AI bude lični alat za svakoga, onda pitanje dostupnosti nije sporedno. Zakerberg govori o tehnologiji koja bi trebalo da bude deo svakodnevnog života, dok se u praksi već pojavljuje prepreka u obliku posebnog hardvera. Kirsten Korosec je zato i sažela problem: još nije za svakoga. To je prilično nezgodna činjenica za manifest koji upravo obećava budućnost namenjenu svima.
Zakerberg ne želi usporavanje AI-ja
Zakerberg se u raspravi o budućnosti AI-ja jasno pozicionira protiv ideje da razvoj treba usporiti. Dok pojedini ljudi iz vodećih AI laboratorija govore o bezbednosti, oprezu i potrebi da se razvoj kontroliše, njegov pristup je suprotan. Njegova poruka je da ne treba ustupati prostor Kini i da bi usporavanje razvoja moglo da uskrati ljudima mogućnosti koje bi AI mogao da im pruži.
Takav stav dodatno komplikuje njegovu priču o ličnom osnaživanju. Nije sporno da AI može da bude koristan, ali Zakerbergov manifest mnogo više govori o potencijalnim koristima nego o ceni koju bi takva budućnost mogla imati. Kirsten Korosec upravo tu vidi problem: predstava o AI-ju kao velikom alatu za čovečanstvo deluje previše optimistično i ne daje dovoljno realnu sliku mogućih posledica. Ako se od korisnika očekuje poverenje, ignorisanje tih pitanja nije naročito ubedljiva strategija.
Nije problem samo ko govori
Kritika Zakerbergovog manifesta ipak ne završava se na njegovoj reputaciji. Postoji i mnogo konkretniji problem sa samim proizvodima koje AI kompanije obećavaju. Veliki deo priče svodi se na apstraktna obećanja o kreativnosti, inovacijama i novim mogućnostima. Takve formulacije teško mogu da ubede nekoga ko je već skeptičan prema AI-ju, jer ne odgovaraju na jednostavno pitanje: šta tačno dobijam i zašto mi je to potrebno?
Kada se priča spusti na konkretne primere, odgovor nije uvek očigledan. Lični asistenti i treneri mogu nekome biti korisni, ali drugima mogu delovati kao nepotrebna zamena za obične ljudske aktivnosti. Dobar primer je ideja Sema Altmana da roditelji koriste ChatGPT za pravljenje podkasta o interesovanjima svoje dece kako bi ih slušali tokom vožnje do škole.
Reakcija javnosti bila je jednostavna i prilično porazna za takvu ideju: zašto jednostavno ne razgovarati sa detetom? Upravo tu Zakerbergov manifest ima najveću slabost mnogo govori o tome šta AI može da uradi, a mnogo manje o tome zašto bi ljudi to zaista želeli.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.