Umirale su u inkubatorima dok je svet ćutao: 12 beba ostalo bez kiseonika i otišlo u smrt, Marko preživeo sa teškim posledicama
Dodajte Kurir u vaš Google izbor- Pre 34 godine u banjalučkom porodilištu umrlo je 12 prevremeno rođenih beba zbog nestašice medicinskog kiseonika i zabrane letova nad BiH.
- Prvi apel za pomoć upućen je 21. maja 1992, a kratkoročna isporuka 180 boca stigla je posredstvom Crvenog krsta i UN misije.
- Agonija je prekinuta probojem koridora, a u Banjaluci je podignut Spomenik 12 beba.
Pre 34 godine, na Odjeljenju za intenzivnu negu banjalučkog porodilišta od 22. maja do 19. juna 1992. godine preminulo je 12 prevremeno rođenih beba, koje bi imale šansu da se bore za život da im se kiseonik mogao dati u banjalučkoj bolnici ili da su mogle biti transportovane u Beograd radi bolje zdravstvene nege.
Odlukom Saveta bezbednosti UN u maju i junu 1992. godine bili su zabranjeni međunarodni letovi, čak i oni sa bocama kiseonika iz Beograda za Banjaluku, zbog čega je preminulo 12 tek rođenih beba koje su bile u inkubatorima.
Prvi apel za pomoć iz Kliničko-bolničkog centra u Banjaluci upućen je 21. maja 1992. godine, a zaposleni su pokušali da medicinski kiseonik nadomeste industrijskim, koji su, nakon apela za pomoć, dostavljali brojni pojedinci i organizacije iz Banjaluke.
Ali, ovaj kiseonik nije bio sterilan i nije posedovao istu vlažnost, dok su boce punjene pod različitim pritiskom.
Prva kriza sa kiseonikom rešena je posredstvom Međunarodnog komiteta Crvenog krsta i mirovne misije UN u BiH, kada je početkom juna avionima u Banjaluku dopremljeno 180 boca kiseonika i ostale medicinske pomoći, ali je reč bila samo o kratkoročnoj pomoći i uskoro Kliničko-bolnički centar ulazi u novi period neizvesnosti.
Agonija je prekinuta probojem koridora i spajanjem banjalučke regije sa ostalim delovima Republike Srpske i Srbije.
Podsetimo u kasno proleće 1992. godine u banjalučkom kliničkom centru odigrala se prava drama. U porodilištu nije bilo kiseonika, jer su svi kopneni pravci prema Srbiji bili zatvoreni. Takođe i vazdušni put je bio onemogućen, jer je tada Savet bezbednosti UN zabrani letove nad teritorijom Bosne i Hercegovine.
Zbog nedostatka kiseonika umrlo je 12 beba, dok je trinaesta beba Slađana Kobas umrla 13 godina posle ovog stravičnog događaja, a preživela četrnaesta beba Marko Medaković danas živi sa teškim fizičkim i menatlnim oštećenjima.
Marko je rođen u Banjaluci 21. juna 1992. godine i deset minuta je bio bez kiseonika dok su ga transportovali iz sale za porođaje na intenzivnu negu, i taj jedan ili dva udaha su mu u potpunosti promenila tok života.
Zbog nedostatka kiseonika Marko je dobio cerebralnu paralizu, kvadriplegiju, totalnu oduzetost svih ekstremiteta, uključujući i glavu, stradao mu je mozak, pa jedino čuje i vidi.
Budući da ima problema sa disanjem, Marku je kičma iskrivljena, a samim tim ne diše punim plućima, nego jednom četvrtinom pluća, na koju se uglavnom nakuplja bronhijalni sekret koji za njega predstavlja posebnu opasnost u snu.
Povodom ove tragedije u Banjaluci je podignut Spomenik 12 beba na Novom groblju.
Kurir/Telegraf/Blic