STRELJAMO, PLJUJEMO I GAZIMO SRPSKE KOŠARKAŠE I PEŠIĆA! DOSTA SA TIM: Legendarni Raša Radovanović poziva na mir i tvrdi da bolje igrače od ovih Srbija nema!
Srpska košarkaška reprezentacija neslavno je završila učešće na Evropskom prvenstvu.
Umesto zlatne medalje koju je očekivala nacija, Nikola Jokić, Nikola Jović, Vasa Micić, Aleksa Avramović, Marko Gudurić i društvo vratili su se kući pre vremena.
U osmini finala Srbiju je zaustavila Finska. Posle toga usledili su teški i mučni dani, igrači se nisu oglašavali, a selektor Svetislav Pešić najavio je da neće ostati na toj poziciji i da će predsedniku KSS Nebojši Čoviću pomoći oko izbora novog trenera reprezentacije.
Ratko Radovanović, veliko ime srpske košarke i čovek koji je osvojio ukupno devet medalja na olimpijskim igrama, svetskim i evropskim prvenstvima poziva na mir i slogu. Da se zaustavi pljuvanje i omalovažavanje struke i igrača.
- Šta ima da se kaže posle svega što gledam i čitam prethodnih dana. Svi pljuju! A, to je sramota. Ne treba pljuvati te momke. Imamo li bolje? Brzo zaboravljamo da su nam košarkaši doneli mnogo radosti. Napravili su dosta toga i napraviće u budućnosti - počinje priču Ratko Radovanović i dodaje:
- Bio je debakl! Zna se. Vidimo svi... Mnogo se tu nekih stvari desilo, za koje mi ne znamo. Povrede su učinile svoje. Pitanje je da li su svi igrači bili fizički spremni... Nekako smo svi previše bili puni sebe, ne igrači, već pre svega javnost. Kao da smo čekali da nam se da medalja uruči na suv kvalitet. Ali, ne ide to tako... Igraju i drugi košarku.
Prethodnih dana mnogi bivši košarkaši i treneri kritički su sagledavali neuspeh reprezentacije.
- Svi traže dlaku u jajetu. Posle bitke svi su generali. Svi bi sada da pljunu... Ja neću! Te priče, da li je neko pio sa nekim kafu, ili nije... Gluposti! U moje vreme, pio sam kafu sa Mokom (Zoran Slavnić op.a.) i Vilfanom (Peter Vilfan op.a.), sa drugima nisam, jer nisam stigao. Pa, hoćemo li svi da pijemo kafu zajedno? Nas 12! Pa, na šta bi to ličilo? Te grozne priče da je neko izbegavao da ide na trening, jer je išao u crkvu... To nema veze sa istinom. Pitam se, da li ti ljudi uopšte razmišljaju o čemu pišu? Ima li logike u tome što navode?
Ukazuje Radovanović na ključnu stvar kada je reprezentacija u pitanju.
- Desio se taj peh sa Bogdanom Bogdanovićem. Uz Jokića, on je bio najbolji. Izgleda je stara povreda bila u pitanju. Teška je NBA liga... Vukao je on to dugo. Posle naprne sezone igrači su imali dug odmor, teško je vratiti se u ritam. Bogdan je mnogo bitan za reprezentaciju... Nedostajali su njegovi koševi. Možda je mogao da ostane... Verovatno mu klub nije dozvolio. Oni su doneli odluku i naredili mu da se vrati. Ope, pitanje je koliko bi mogao da pomogne i da je ostao da sedi na klupi, jer nije mogao da igra. Izgoreo bi... Gledam to kroz svoj primer. Meni bi bilo najgore da sedim, a da ne pomognem.
Video je Radovanović neke detalje koji su možda kumovali ispadanju. Srpski košarkaši nisu delovalo homogeno na terenu.
- Nije nas služio šut spoljnih igrača. I tu neke stvari ne mogu da objasnim. Zašto? Sve je bilo usmereno ka Jokiću, koji je bio fantastičan. Plus mali Jović. Čak je i Avramović bio dobar. Ali, neki igrači nisu dali svoj dopinos, a od njih se dosta očekivalo. Milutinov je totalno van forme. Kao da je bio nespreman, tako mi je izgledao. Meni je neshvatljivo da se čovek zakuca u obruč... Ne gubi se zbog toga utakmica, ali morao je mnogo više. Od Gudurića i Micića samo mnogo više očekivao. Vasa je imao povredu šake, dugo je to vukao, nije imao treninge... Svega je bilo pomalo. Zato i takav kraj.
Suđenje je posebna kategorija, na koju ukazuje popularni Raša.
- Svi su nemilice tukli Jokića. Ali, ne samo njega, već i naše druge igrače. Očigledno je da se mi nismo prilagodli sudijskom kriterijumu FIBA, na tolerisanje vrlo oštre igre. Igrali smo lagano, fino, ali nismo primenjivali grubosti kao drugi. A trebalo je. Kao da to nismo bili mi. A, tukli su nas maksimalno. Jokića posebno! Mislim da nikada nije dobio takve batine.
Govorio je i o selektoru Svetislavu Pešiću.
- Sa Pešićem se nisam čuo. Mi smo prijatelji. Bez obzira na to, on ima ugovor do kraja septembra. Hoće li doći do dogovora da nastavi, ne znam. Treba iskoristiti njegovo znanje. Naša javnost bi sve da strelja. Ne može! Ne ide to tako. Treba se setiti profesora Ace Nikolića. Radio sam sa njim dve godine u FMP, mnogo sam naučio od njega, da li je na klupi, pred ili van... E, tako moramo i sa Pešićem s obzirom na njegovo znanje. Mi olako sve bacamo. A, to ne valja. Moramo da čuvamo ljude i autoritet. Gaženje i pišanje po ljudima... To ne može doneti ništa dobro. Setimo se balkona i lepih stvari koje su nam doneli košarkaši... Ne treba to da se zaboravi. Razmazili smo naciju sa medaljama. Doći će to ponovo. Glavu gore!
Pitali smo Radovanovića, da li je trebalo da na EP, ide neko od trojice najperspiktivnijih mladih igrača kao što su Nikola Topić, Bogoljub Marković i Nikola Đurišić.
- Možda bih poveo Topića. Ali, i Davidovca. Falio nam je. Da sam ja trener, ali nisam. Svaki trener ima svoje zamisli i taktiku. Nije moje da se mešam. Pobornik sam forsiranja mladih igrača. Sva trojica koje ste naveli biće vrhunski igrači. Marković je moderan igrač, može da igra od "trojke" do "petice", sa onom visinom. Topić i Đurišić su imali teške povrede, operisani su, pitanje je koliko su bili spremni. Dodao bih ovoj trojici i Pavla Bačka iz Mege.
Imao je Radovanović i jednu opasku, mnogo važnu kada su u pitanju mladi srpski košarkaši.
- Imamo dobre trener u mlađim selekcijama. Sva ta deca trče u Zvezdu i Partizan. Njihov put za uspeh je da igraju za druge timove. I da ne idu na koledž u Ameriku. U Zvezdi i Partizanu će sedeti na klupi. Realno je da u ovom dobu ne mogu da doprinesu rezultatu. Opet, da bi oni postali igrači, klubovi moraju da se istrpe. To je suština. Jednostavno, zar ne. Ali, eto i problema - objasnio je Ratko Radovanović.