SAHRANJEN OTAC ZVEZDANA TERZIĆA: Vučić, Džajić i Stanković ispratili oca direktora Crvene zvezde
Veliki broj poznatih ličnosti iz javnog života Srbije ispratio je na večni počinak Jovana Terzića, oca Zvezdana Terzića, generalnog direktora FK Crvena zvezda.
Govor na odru Jovana Terzića održali su sin Zvezdan Terzić i lekar Milovan Bojić.
Poznati na sahrani
Jovan Terzić preminuo je u subotu u 85. godini života na Institutu za kardiovaskularne bolesti Dedinje. Sahrana je održana na Novom groblju u Beogradu.
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić došao je na sahranu sa suprugom Tamarom, ocem Anđelkom i sinom Danilom. Dao je saučešće među prvima, kao i najbliži saradnici Zvezdana Terzića Svetozar Mijailović, Mitar Mrkela i Marko Marin, kao i trener Vladan Milojević sa članovima stručnog štaba, te šef struke omladinaca Nenad Milijaš.
Među prisutnima koji su bili na sahrani viđeni su Željko i Jovana Joksimović, režiser Jug Radivojević, političari Aleksandar Antić i Nikola Nikodijević... Iz sveta sporta prisutni su bili predsednik FSS Dragan Džajić sa suprugom Brankom, generalni sekretar FSS Branko Radujko, selektor Veljko Paunović, Zoran Laković ispred UEFA, potpredsednica FSS Sandra Sremčević, prvi čovek FS Beograda Nikola Lazetić...
Emotivan govor
Tu su bili i legende Crvene zvezde Vladimir Petrović Pižon, Dušan Savić, Boško Đurovski, Dragiša Binić, Jovan Aćimović, Ratomir Dujković, Zoran Filipović, Nedeljko Milosavljević, Stanislav Karasi, Zdravko Borovnica... Viđeni su i Stefan Babović, Aleksandar Stanojević, Rade Bogdanović.
Saučešče porodici Terzić izjavili su i Miodrag Grof Božović, Dejan Stanković, Duško Tošić... Trener Dragomir Okuka. Menadžer Radojica Božović. Iz sveta rukometa Predrag Peruničić.
Zvezdan Terzić održao je emotivan govor svom ocu. Na kraju je zaplakao.
- Draga braćo i sestre... Poštovani prijatelji. Danas se opraštamo od našeg oca, dede, pradede, supruga, brata, svekra, tasta, prijatelja, druga i pre svega velikog i dobrog čoveka. Jovan Terzić je rođen na Jovanjdan 1941. godine u mestu Negorci, opština Đevđelija u Makedoniji, u porodici hercegovačkih doseljenika iz Gacka, od oca Kostadina i majke Ljubice, rođene Mrvaljević.
- Kao dete od dve godine ostao je bez oca Kostadina, pa se posle drugog svetskog rata kao ratno siroče sa svojom majkom Ljubicom i sestrom Darom, doselio u Vojvodinu, u Lovćenac gde je odrastao sa svojim đedom Šakom i ujacima Radovanom I Brankom i njihovim porodicama. U Lovćencu završava osnovnu školu i kao golobradi momak od 14 godina odlazi u internat u Apatin gde završava srednju mašinsku školu.
- Sa svojih 18 godina odlazi na studije u Ljubljanu gde završava prve dve godine poljoprivrednog fakulteta. Treću i četvrtu godinu fakulteta završava u Novom Sadu i kao diplomirani agronom se zapošljava na poljoprivrednom dobru Zobnatica, kraj Bačke Topole. Ceo svoj radni vek je proveo u Bačkoj Topoli, na rukovodećim pozicijama u Savezu komunista i kao generalni direktor u preduzećima - Agrobačka, Pobeda i Topiko.
- Bio je veliki i uspešan privrednik, čovek koji je obeležio jednu epohu u životu Bačke Topole. Bio je istaknuti sportski radnik i dugogodišnji predsednik fudbalskog kluba AIK, današnji TSC iz Bačke Topole. Već u svojoj 24 godini zasniva svoju porodicu, ženi se mojom majkom Veselinkom, Hercegovkom iz pravoslavne kuće Brstina sa kojom je proveo više od 60 godina skladnog i srećnog života. Dobili su troje dece, sinove Dejana i Zvezdana, i ćerku Sanju. Jola Terzić, kako su ga celog života zvali, ostavlja iza sebe veliku porodicu - zdravu i složnu, troje dece, osmoro unučadi i sedmoro praunučadi.
Dragi moj tata,
Stojim danas ovde pred tobom tužan i ponosan. Tužan jer mi odlaziš. Ostaje tuga i velika praznina. Ali stojim ponosan jer ostaju uspomene. Uspomene na jednog velikog, mudrog i hrabrog čoveka. Ponosan sam što sam te imao za oca. Ponosan jer si bio moj uzor.
- Odrastao si kao ratno siroče, dečak koji nikada nije izgovorio reč "tata". Uvek sam kao dete razmišljao koliko je to teško. Odrastati bez oca, bez strica, bez brata. I kako si u tako teškim uslovima uspeo da izrasteš u uspešnog, hrabrog i dobrog čoveka. Verovatno i ta činjenica da si odrastao bez oca je uticala da ti svojoj deci daš sve ono što jedan tata treba da da svojoj deci. A dao si nam beskrajnu ljubav, kućno vaspitanje i iako nikada nisi išao u crkvu jer si odrastao u takvim vremenima, dao si nam hrišćanski sistem vrednosti jer si ti te vrednosti nosio duboko u sebi.
- Dok si ležao u bolnici prisećao sam se mnogih događaja iz mog detinjstva i mog odrastanja. Pričao sam ti u bolnici koliko sam ti se divio, koliko sam toga od tebe naučio. Dok sam bio mlađi, verovatno sam imao otpor da ti ove stvari priznam. Prvi put sam ti sve to priznao u bolnici. Sećam se tvog osmeha dok sam ti pričao. Prijalo ti je. Posebno ti je prijalo jer su to slušale one divne medicinske sestre koje su brinule o tebi. Pred njima sam ti priznao da si bio junak mog odrastanja.
- Prisećao sam se prvih životnih lekcija koje sam dobio od tebe. Jednom si mi rekao, sine moj, čovek je kao pas, ako pas vidi da se ti plašiš i bežiš od njega, on će juriti za tobom da te ujede. Ako staneš ispred njega i kreneš na njega, on će pobeći. Isto ti je i sa ljudima. To sam upamtio za ceo život. Naučio sam lekciju.
- Pričao si mi jednom i o devojkama. Možda si ti zaboravio, ja nisam. Imao sam 14-15 godina. Rekao si mi, sine moj, svaka devojka hoće da ima momka, to je prirodno. Samo treba da je pitaš. Ako je ti ne pitaš, pitaće je neko drugi i ona ode. A ti si joj se sviđao, ali je nisi pitao. I to si tata bio u pravu.
- Uvek sam od tebe imao samo podršku. Nikad mi nista nisi zamerao. Učio si me da je život surov i da se moram boriti.
Bio sam nemirnog duha kao dete. Jednom si mi rekao, sine moj, izbegavaj tuču, ali ako do tuče dođe, tu pobeđuje onaj koji prvi udari, zapamti to. Tako ti je i u životu. I sve si bio u pravu tata moj.
- Učio si me da vozim bicikl, da plivam, da šutiram penale, učio si me da vezujem kravatu i da čitam "Politiku". Učio si nas životu. Učio si nas šta je ponos, šta je čast, šta je prijateljstvo. I ovaj broj ljudi koji je danas došao na tvoj ispraćaj govori da si nam bio dobar učitelj, a mi tvoji dobri učenici. Bio si posebno vezan za svoju majku Ljubicu, bio si pažljiv i nežan sin. Bio si suprug i prijatelj za primer svojoj Vesi više od 60 godina. Dejanu, Sanji i meni, bio si posvećen otac, najbolji tata na svetu.
- Osim troje dece, iza tebe ostaje osmoro unučadi i sedmoro praunučadi. Ostaje jedna velika, složna i zdrava porodica koja će ti večno biti zahvalna što si nas napravio ovakvima kakvi jesmo. Tata moj, dozvoli da ti u ime svih nas ovde kažem jedno veliko hvala. I na kraju, nemoj da brineš o mami, čuvaćemo je mi tata moj. Čuvaćemo mi tvoju Vesu.
- Tata moj, izvini ako sam nekada nesto pogrešio prema tebi, izvini ako u mojim profesionalnim jurnjavama nekada nisam imao dovoljno vremena za tebe. Izvini tata, ali znaj da sam te uvek beskrajno voleo. Počivaj u miru dragi moj tata. Neka ti je večna slava i hvala - rekao je Zvezdan Terzić.