REKTORE, ODLAZI! Univerzitet nije tvoj politički kazino, a studenti žetoni na stolu! Prokockao si autoritet
Ovo pravilo važi svuda i uvek, i među pripadnicima elite, za koju se izdaje rektor Beogradskog univerziteta Vladan Đokić, i kod kokošara, kradljivaca kasica za dečju pomoć, i secikesa, među koje se Đokić svojim postupcima svrstao: kad proigraš sve karte, uludo potrošiš štihove, pa te istapijaju i ostaneš bez ijednog aduta ofuljen, ošuren, istresen iz gaća... ustaješ sa stolice i napuštaš igru. Probao si, majstore, zaigrao na veliko, i nije ti se dalo, pa sad pokupi pinkle i idi kući da se žališ onome ko te je nagovorio: ambasadi, rezidenturi strane službe ili samom sebi, alavom na čast i mast.
Kratko i jasno: rektore, podnesi ostavku!
Da odmah raščistimo sa onima koji tvrde da se ovakvim pisanjem o prvom čoveku Univerziteta u Beogradu vređa ova obrazovna institucija. Nisu u pravu, ni najmanje! Jer Univerzitet je uvređen postavljanjem za rektora čoveka kao što je Đokić.
I samo ono što je V. Đ. uradio u subotu dovoljno bi bilo da mu se pokažu izlazna vrata iz Rektorata, a on čitavih godinu dana interes društva i budućnost mladosti Srbije razmenjuje za žetone u svojoj privatnoj kockarskoj partiji. Dokle više?
Da podsetimo: u subotu se premijer Srbije Đuro Macut sastao s rektorima, prorektorima i dekanima fakulteta univerziteta u Beogradu, Novom Sadu, Nišu i Kragujevcu i s predstavnicima Univerziteta umetnosti u Beogradu, s kojima je razgovarao o unapređenju položaja i rada ovih visokoškolskih ustanova.
Jedan od povoda za ovo okupljanje visokih predstavnika čitave naše akademske zajednice bio je i zahtev Vladana Đokića da vlada odloži primenu sistema za pripremu, izvršenje, računovodstvo i izveštavanje (SPIRI).
I šta je bilo?
Vladan Đokić nije došao na sastanak!
A da bude sasvim jasno da razlog njegovog izostanka nije bila neka viša sila, već da je reč o bojkotu kao ogoljenom političkom činu, pokazao je dan kasnije kada se raspoložen pojavio na potpisivanju podrške studentima.
Slično je postupio i nekoliko puta pre toga, recimo početkom godine, kada je odbio da dođe na sastanak s predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem gde se raspravljalo o održavanju nastave i ispita, a umesto toga poslao poruku nedvosmislene podrške studentima.
Nikakva tajna nije da je Vladanu Đokiću neko pustio bubu u uvo da bi on na talasu blokaderskog pokreta mogao da postane predsednik Srbije ili njen premijer. Nošen nezajažljivom ambicijom, dotadašnji birokrata koji je u akademskoj hijerahiji napredovao sporo, po automatizmu, a u nauci ostao bez izrazitih svojstava, Đokić je svoju funkciju rektora podredio osvajanju vlasti. Jeftinim podilaženjem onima čije mu je školovanje povereno, i zloupotrebom njihovog poverenja kada im je govorio da su blokade nastave najbolja stvar na svetu i da nikakve posledice neće trpeti - on je nastojao da se dokopa pozicije nosioca izborne studentske liste.
Bilo zato što pretendenata na vođstvo blokadera ima još, bilo da su blokaderi shvatili da će Đokić, koji je izdao SNS, koji ga je na rektorski položaj postavio, prvom prilikom izdati i njih, jer ima osećaj lojalnosti koliko i morski krastavac, tek rektor (još) nije prvi na studentskoj listi. Otuda potreba da se i dalje nameće i dokazuje destrukcijom Beogradskog univerziteta i obrazovnog sistema u Srbiji uopšte.
On s takvim ponašanjem neće prestati. Niti će mu na pamet pasti da, budući da s ponosom ističe da je blokaderski rektor, traži platu od njih umesto od države koju ruši.
Zato to država mora da reši.
Kurir Politika