"TO SU BILI NOŽEVI U LEĐA, U REBRA, GAZILI SU ME..." Ceca sumirala utiske 2025. godine, nikad iskrenije o estradi i privatnosti: Primitivno je praviti mog klona
Za Svetlanu Cecu Ražnatović 2025. godina bila je više nego uspešna.
Status najveće folk zvezde na Balkanu opravdala je mnoštvom koncerata kako u zemlji tako i u regionu koji su bili puni do poslednjeg mesta.
Uprkos tome što punu deceniju nije izdala album ostala je jedna od najslušanijih pevačica na svim muzičkim platformama. Ipak, kako i sama priznaje, najveći životni uspeh vidi u zdravoj porodici koja joj je oslonac u svakoj situaciji.
Koju životnu lekciju ste naučili u 2025. godini?
- Ne može ova godina da se izdvoji kao posebna godina da bih rekla da sam iz nje izvukla neke bitne pouke ili lekcije. Čovek uči dok je živ. Kažu pametan se uči na greškama drugih, a budala na sopstvenim. Ja sam nekako uvek bila budala. I učila sam se na svojim greškama zato što nikada nisam prestala, i pored svega što sam doživljava u životu, da verujem ljudima. Smatram da je svaki čovek pojedinac za sebe, individua za sebe i ima nešto svoje. Nisu ljudi k'o pod kalupom. Naravno da u svakom žitu ima kukolja, pa tako naletim i ja na neki kukolj, pa me se opet desi lekcija. Ali u svakom slučaju to je u stvari pokazatelj da smo živi i i da funkcionišemo. Eto, nova lekcija, dolaze novi ljudi, stari odlaze i tako ide život, nešto se dešava.
Vaš život je više od tri decenije pod lupom javnosti.
- Skoro četrdeset. 38 godina će ove godine biti kako sam profesionalno na estradi.
Da li ste vremenom razvili "deblju kožu" ili neke stvari i dalje mogu da vas povrede?
- Stvar je emocije. Koliko ste infiltrirani u to isto. Jer ne radite sve u životu istim intenzitetom. Nečemu se predajete preko svog maksimuma i preko sto posto, negde dajete pedeset, negde dvadeset posto sebe. Tako je i u tim emotivnim odnosima, da li prijateljskim, da li partnerskim. Ovo je više nekako za prijateljske odnose jer u partnerskim nema kalkulisanja, bar sa moje strane. Naravno, ne ni u prijateljskim, ali ne povrede vas uvek isto... Nisi sa svima blizak podjednako. Kada su velike emocije u pitanju naravno da ćeš više biti povređen, kada su manje emocije u pitanju manje, a kada nekog ne voliš onda te ni ne dotiče šta kaže. Jer kako kažu? Prijatelja puštaj blizu ili čuvaj blizu, a neprijatelja još bliže. Ko može da te povredi jako? Samo onaj ko ti je jako, jako blizu.
Da li na estradi ima mesta za "novu Cecu" ili je to mesto zauvek popunjeno?
- Pa ja ne znam za novu Cecu, jedino ako me kloniraju. Ali opet kažem, i klon je opet klon, nije original. Mislim da svako ima svoje mesto pod suncem. Ovde se više radi marketinški, da bi se kliktalo na vesti, da bi se pravile te neke tenzijice, da bi imali o čemu da pišu neki novinari, mislim fanovi-novinari, ne pravi novinari, da budem precizna. Ako generalno sagledamo, ne moramo da se bavimo našom scenom, da pogledamo svetsku scenu. Imamo jednu Dženifer Lopez koja ima 55-56 godina. Imamo i Tejlor Svift, imamo i tamo mlade pevačice... da ne nabrajam sada. I za svakog od njih ima dovoljno mesta i svi rade fantastično. Kada pogledate jednu Dženifer Lopez, nju niko nije otpisao. Njoj niko nije nalazio klona, naslednicu... Te primitivne stvari su zastupljene nažalost samo ovde na Balkanu. Svaka ptica svojim glasom peva, ima nas... ima dovoljno mesta za sve pod ovim nebom i svako treba da gleda u svoje dvorište i da gleda svoja posla, da se bavi svojom karijerom i nema zime ni za koga.
Postoji li neka pesma u Vašoj bogatoj diskografiji, koju ste snimili iz čiste kalkulacije, a ne iz emocije? Jer Vi ste poznati kao "žena emocija" kada je u pitanju muzika.
- To mogu da pripišem mojim počecima, ne iz razloga što je to kalkulacija, nego zato što se nisam pitala. Drugi su odlučivali u moje ime, jer sam bila jako mlada, bez iskustva, imala sam mentore koji su odlučivali. Naravno taj moj kompozitor, za koga već svi znaju, pokojni Doca Ivanković, Mirko Kodić... naravno tu su bili i moji roditelji. Ali od momenta kada sam došla u jato Marine i Fute, imala sam naravno i pravo glasa i apsolutnu slobodu i birala sam sve to nešto po nekom svom ličnom senzibilitetu, ali sam tu Bogu hvala imala Marinu koja je to sve prepoznala i mi smo se prosto konektovale od samog starta i tu uopšte nije bilo problema šta će ići. Jednostavno smo se "hvatale" za iste stvari.Da li je teže živeti kao ikona ili kao meta? Tokom vaše bogate karijere bili ste i jedno i drugo.
- Mislim da sam i dan danas i jedno i drugo, pa kako kome. (smeh) Pozitivnim i ljudima dobrog srca sam, uslovno rečeno, da nas ne kritikuju, ikona. Al' to kad kažem "ikona", to je isto ono ko kad kažu, "srpska majka". Nisam ja to sebi nadenula, nego moja publika. To je jedan kompliment. To su ljudi koji me tako gledaju, na primer, kroz moje pesme, kroz tu emociju, kroz nešto pozitivno, kroz nešto lepo... Znam da se mnogo ljudi na mojim koncertima i zavolelo i sklopilo brakove i ostvarilo prijateljstva, neki ljudi su proživljavali svoje neke najteže životne trenutke uz moje pesme i moj glas, neke svoje najlepše trenutke... Moja muzika, slobodno mogu da kažem, je i lek onima kojima prija, koji to vole da slušaju. A što se targetiranja i meta tiče, e to spada pod onu drugu grupaciju koju ja na primer gledam kao kroz neku prizmu – oni doživljavaju sve, šta god da uradiš oni vide kroz negativnu prizmu. I uvek će te kritikovati i najbolje na svetu stvari da uradiš, oni će ti naći manu. Tako da njima se ne treba baviti, treba posvećivati pažnju ovim ljudima koji su pozitivni.
Da li su Vas više zaboleli napadi ljudi koji Vas ne poznaju, ili razočaranje onih prema kojima ste gajili emocije i voleli ih?
- Ne može čoveka da ne zaboli izdaja od strane ljudi sa kojima je bio emotivno involviran. Jer onda nisi iskreno voleo. Naravno da to boli i nekako s godinama kako čovek sazreva... Niko se od nas nije zreo rodio, svi smo mi imali neki proces sazrevanja, neko pre, neko kasnije, neko nikad. Ja i dan danas rastem kao osoba i u nekim stvarima sazrevam. Trudim se da što više naučim. Isto tako kad vidiš da te komentarišu ljudi koji te nikad sem na televiziji ili na nekoj naslovnoj strani nisu te upoznali, nisu jednu rečenicu razmenili sa tobom, jer imaju predrasudu ili neku iskrivljenu sliku stečenu iz medija. E onda mi to bude smešno. Da daš sebi za pravo da komentarišeš nekog ko ti nije ništa loše uradio, niti je pomislio nešto loše jer uopšte ne zna da postojiš.
- Na primer, ja kao javna ličnost ne poznajem sve javne ličnosti u našoj državi. I dok sam bila mlađa, imala sam isto te neke situacije da sam nesvesno gradila mišljenje o nekim ljudima kroz njihovo javno pojavljivanje i sticala ovakve ili onakve slike. Ili pozitivne ili negativne. I onda kad sam došla u situaciju da upoznam te ljude, dešavalo mi se gde sam mislila da je neko ono "vau" pozitivna, vesela, energična osoba, da je potpuno dijametralno suprotno od onoga što sam ja u svojoj glavi zamislila. Ili da upoznam ljude za koje sam mislila možda da su baksuzi, namćori, negativni, da sam bila prosto očarana. Nekako iz mog iskustva, poruka svim ljudima koji jednostavno imaju tu naviku da stiču mišljenje iz nekog javnog mnjenja da to ne rade jer, evo ja vam kažem iz ličnog iskustva, bila sam prevarena.
Kažete da kao osoba iz javnog života ne poznajete sve osobe koje su na javnoj sceni. Koga biste Vi voleli da upoznate?
- Luku Dončića! Njega ne poznajem. Noleta poznajem, njega obožavam. I pratim njegov rad. Noleta poznajem sto godina, još iz devedesetih klinačkih dana a Luku ne poznajem, a isto smatram da je potpuno naš. Navija za Zvezdu, obožava Srbiju, obožava moje pesme. Pratimo se na Instagramu, ali ga ne poznajem.
Kako ste uspeli da sačuvate taj vedar duh uprkos baš jakim udarcima, Vi volite privatno da kažete "udarci nožem u pleća"?
- Da, da. To mi je i pleksus i noževi u leđa, rebra, sa strane, to se nije biralo gde će da se desi udarac. Udarci su se događali u etapama, tako da ne možeš da staviš sve pod jednim. Ne mogu više ni da izbrojim, da. Ja se oporavim, udahnem vazduha, kao mislim puna su mi pluća, sad ću da živim, ono... udarac. Dum! S leđa, novi! Hajde bori se. Hajde Jovo, nanovo. Pa kako? Ja sam inače po prirodi, vesele prirode. Uvek sam se trudila da život gledam s pozitivnije strane. Šta je tu je, mislim... Niti mogu nešto da promenim, niti mogu iz sopstvene kože da pobegnem. Mada često puta sam i želela da stvarno pobegnem iz sopstvene kože jer je bilo tesno i kao ono... E sad je dosta! Ali nikad nije bilo dosta, sve je bilo još gore i još jače. Zbog sopstvene dece nikada sebi nisam dozvolila taj luksuz da mogu da padnem, da mogu da se predam, da mogu da se prepustim lošim mislima, stanjima... Ne, ne, ne. Ko ima decu on nema pravo na to da kaže "zašta ne mogu". Moraš! Jer ti si toj deci dao život i tvoja je obaveza da ih izvedeš na put. Bar dotle da mogu sami dalje. Nemaš pravo na to da da budeš slab i da jednostavno budeš sklon slabostima.
Jesu li Veljko i Anastasija upravo ti koje prve zovete kada dobijate niske udarce i požalite se ili kako kanališete sada kada ste, da kažemo tako, ostali sami u kući?
- A, pa nema toga sada. Ja pričam za neki prošli period, ovo sada je sve šećerna vodica. Više me zasmejava nego što me uznemirava. U stvari, uopšte me ne uznemirava. Oni koji preteraju ja se obratim sudu, jer smatram da je to jedini put i da se zaustave kojekakvi nelečeni ludaci.
Koliko ima istine u konstatacijama koje sve češće čujemo da se na estradi u poslednje vreme uspeh meri više time koliko vas kopiraju, nego koliko vas kritikuju?
- Smatram da se uspeh meri na terenu. Sve ostalo su prazne priče. Uspeh je višedecenijsko trajanje, u jednom ozbiljnom kontinuitetu, pune dvorane, puni stadioni... E to je nešto što govori o vašem uspehu. A sve ostalo, kakve su vam haljine, kritika, da ti obrva stoji ovako ili trepavica onako, koga briga? Samim tim sve se zaboravi kad se ode na teren i kada se tu pokaže snaga. Nema tu mnogo njih koji mogu tu profesionalnu snagu da demonstriraju. Ali u većini slučajeva mi smo navikli da se mnogo priča, priča, priča... samo pričaju.
Da li ste ikad tokom Vaše karijere povukli loš potez za muziku, ali dobar za recimo za karijeru?
- Pa jedno s drugim mora da ide. Ne može da bude jedno protiv drugog. Da je loš izbor za pesmu, a da je uticalo dobro na karijeru. Ne, to mora da bude apsolutno jedno s drugim. Da su dobre pesme jer one grade karijeru. To bi bilo apsolutno kontradiktorno, ne može. Mora da bude sve sinhrono.
Da li je estrada fer igra ili pravila postoje samo za određene?
- Ja mislim da u svakom poslu postoje razni ljudi. I da posao ne treba da se globalizuje. Jednostavno, u svakom žitu ima kukolja. I svako pristupa na svoj neki način. Svako radi onako kako misli da treba da radi. Svuda postoji u svakom poslu i fer plej i ono što nije fer plej. Znači, da ljudi igraju pokvareno, da igraju prljavo. Pa pogledajte utakmicu. I na utakmici igraju prljavo. Udaraju s leđa, podmeću nogu, prave na ličnu štetu penale u zadnjem momentu i oštete i klub i i borbu od 90 minuta. Znači, svakakvih ljudi ima. Tako ne treba, ne treba globalizovati ništa.
Da li to znači da pobeđuju oni što igraju prljavije?
- Na duže staze ne. To su gubitnici. Kad tad ispliva istina na videlo, kada igraš časno, kada možeš da staneš iza svojih postupaka i iza svojih dela, kada ti je čist obraz, kad svakog možeš da pogledaš u oči... Jer, kaže ona, stepenište kojim se penješ, kad tad ćeš morati i istim stepeništem da silaziš i da srećeš iste ljude koje si preskočio. Nema veće sramote nego ako moraš da gledaš u pod ili da sakrivaš pogled, zarad čega? Svi mi idemo na jedno isto mesto. Na isti način. Možemo da budemo najsiromašniji da nemamo ništa i možemo da imamo milijarde. Svi idemo s jednim odelom, s jednim cipelama. I to je tako. Tu smo bar isti, ako u ovom zemaljskom životu postoje klasne razlike, ljudske razlike, neko je dobar, neko je loš...tamo smo svi pod istom kapom. I zato treba čovek da razmišlja mnogo više unapred i da meri i da razmišlja o svojim postupcima, ne šta će reći ljudi, da bi se dobro osećao u svojoj koži. Da može mirno da spava. Da nema noćne more, nego da sanja lepe stvari. Da kad otputuje da se ne cima i ne okreće, da l' mu se neko šunja iza leđa ili ne. Sloboda nema cenu. Mir nema cenu. Nikakve karijere, nikakve pare, milijarde nemaju cenu ako ti nemaš duševni mir i slobodu.
Šta je teže: doći do vrha ili ostati svoj kada ste na vrhu?
- Teško je i jedno i drugo. Teško je i jedno i drugo.... Mada, ako ćemo u promilima da merimo, lakše je nekako da eksplodiraš. Da ti se desi hit. Ne mora jedna pesma, da ti se desi hit album. Kad se pojaviš da budeš hit ličnost, da si u tom nekom hajpu, kako to klinci kažu. Ali hajp ne traje večno. Ako nemaš kontinuitet kvalitetnih albuma, pesama, ako pažljivo ne vodiš svoju karijeru... Ljudi greše ako misle da su bitne na primer samo pesme. Ne, ti moraš da budeš kompletna ličnost. Ti ne možeš samo... eto ja pevam i nestanem iz vidokruga ljudima, ja ću samo da im pevam, slušaće me na radiju i na YouTube-u. Ne, ne, ne. Ti moraš da imaš personaliti. Ljudi se vezuju i za tvoj personaliti i za tvoju pojavu i za svaku tvoju reč. Zato ljudi moraju jako da paze kakvu poruku šalju u etar. To su mase koje ih prate.
- Hajde, zreli ljudi mogu da procenjuju, ali kada su deca u pitanju, tinejdžeri, to je opasna igra. I ne sme sa tim niko da se opušta i da se igra i da ne razmišlja kako i šta plasira. Drugo, jako je teško opstati. Trajati, opstati. Drugo, muškarci su nekako i kad stare, šmekeri. A mi žene, naravno i mi imamo prirodni proces starenja, nama se sve meri. Traže ti manu. Porede te s mladim ženama. Oni zaboravljaju da ti stariš, da si ti od tih žena mlađih koje su se pojavile, 20 godina starija. I to je super, to je za mene na primer kompliment. Da mene neko poredi sa klinkama koje su 20 i 30 godina mlađe od mene. To je super. Ali opet, čekajte bre ljudi, nismo ista liga. Nije isto. U svakom slučaju mislim da imaju više razumevanja za muškarce, za muške pevače, nego za nas žene. Ako se ne neguješ, vidi zapustila se. Ako se neguješ, jao preoperisana, izbotoksirana, puna filera, puna đavola, puna ovoga, onoga... A bre ljudi, ostavite nas na miru! Da se podmlađujemo. ( smeh )
Da li su tokom Vaše karijere više puta pokušali da vam otmu identitet ili slobodu?
- I jedno i drugo. Kod mene je jedno i drugo. Što se identiteta tiče to teško, pošto sam funkcionalna ( smeh ). To ne moram da objašnjavam, to se vidi. A što se tiče slobode, pa i to sam preživela. Da mi je i sloboda uskraćivana više puta. Ali čovek ni ne zna koliko je jak dok ga situacije jednostavno ne snađu. Možemo mi da pričamo do prekosutra "ja bih kad bi ovo, pa bih ja ovako, ja bih onako". Čak sam i to imala kroz život: "ne bih ja to nikada, ja bih ovako, ja onako", i onda kad su mi se dešavale situacije bilo je "op, ručna" i sve ono što sam govorila "ja ne bih to uradila", sve sam uradila i još sam samoj sebi aplaudirala. Tako da ne treba čovek da se nešto zariče, da se zaklinje, da sam sebi nešto obećava... Dobro, ne pričam sad o ekstremnim stvarima. Nego o nekim životnim situacijama koje mogu da ti se zadese prosto da te iznenade. Da shvatiš da ni samog sebe nekad ne poznaješ dobro kad su neke odluke..
Da li je tačno da što ste uspešniji to ste usamljeniji?
- Otkad sam postala baba, meni niko više ne prilazi! (smeh) To su ovi srpski muškarci koji su iskompleksirani, neće da se zabavljaju s babom. Razumeš? To je šala naravno. Ne, ja ne verujem u to da ono, što si uspešniji da si usamljeniji, zato što to nije istina. Ja sam uspešna zadnjih 40 godina pa nikad nisam bila usamljena. Uvek sam imala nekog s kim sam bila. Samo što sam ja to krila. Jer realno koga briga s kim sam ja? I da li sam ja sa nekim ili nisam, to je moja privatna stvar. Da nije bilo nekih mojih partnera ja bih verovatno potpuno poludela. Jer sam imala nekog ko je bio uz mene i ko me je podržavao i ko mi je bio tu da mi drži strah da ne padnem i da mi bude oslonac. Tako da nije istina da sam bila sama. Niko ne može da nosi taj teret slave sam. Ja imam porodicu koja je uvek uz mene, imam sestru koja mi je najbolji prijatelj i podrška, ali partner je nešto drugo. I ja ne bih bila ovoliko srećna i ispunjena i zadovoljna da nisam imala nekog ko me čini srećnom. I ko čini da se ja osećam lepo i kao žena i kao čovek. Tako da nisam ja bila sama. To je zabluda. Ja sam samo to krila.
Da li ste se bolje krili ili su se muškarci bolje krili?
- Svi smo se krili.(smeh) Ne, nego jednostavno nisam želela da stavljam prst u oko nikome. Smatrala sam koga to zanima? Moja publika mene voli zbog mojih pesama, zbog moje emocije, a ne zbog toga s kim ja spavam i s kim se ja budim. To je moja privatna stvar. Ali naravno da je lepo kad imaš nekog. Sad sam sama. Ima već dugo da sam sama i lepo mi je. Znaš? U fazonu sam kao "pa ne moram baš da budem zaljubljena", lepo mi je. U stvari ne. Ja sam sebe ubeđivala da mi je bilo lepo, uopšte mi nije bilo lepo. Bilo mi je predosadno. I ja sam shvatila da ja u stvari moram da budem zaljubljena da bih bila srećna. Tako da od kompromisa nema ništa. Meni je lepo u mojoj koži. Super mi je, ja se stvarno ne osećam usamljenom. Sad šalu na stranu. Niti se osećam usamljeno, niti mi fali nešto u životu, Bogu hvala svi su mi živi i zdravi. Karijera mi je super, zadovoljna sam sobom, imam unučiće... pa gde ćeš bolje? Ali naravno, fali partner. Fali partner, ali ja neću bilo šta. Ja hoću da to bude onako kako sam ja zamislila. E pa to kako sam ja zamislila, to nema. I onda bolje je biti sam nego s bilo kim.
Kurir/Telegraf
Ceca o Arkanu: