Svjetlanu majka uvela u Jehovine svedoke, nije smela da slavi rođendan, ni da ima prijatelje! Otkrila šokantne detalje, agonija trajala sve dok nije srela njega
Dok su se njene vršnjakinje igrale u pesku i s lutkama, sa samo četiri godine Svjetlana je bila primorana da ide na sastanke Jehovinih svedoka, a ono što je u početku za njenu majku izgledalo kao toplo okruženje i briga zajednice, s godinama se pretvorilo u pakao i kontrolu svakog njenog koraka! Tek sa 18 godina Svjetlana je smogla snage i hrabrosti da se iščupa.
Nakon bega usledila je psihička borba, depresija i pokušaj da pronađe život van stroge zajednice koja joj je, kako navodi u razgovoru za Kurir, oduzela detinjstvo. Svjetlana Kovačević (34), čiji je otac poginuo u ratu u BiH, otišla je s majkom kao izbeglica u Nemačku 1994. godine. Njen život se zauvek promenio kad je majka preko komšija ušla u tu versku zajednicu.
- Majka je počela redovno da prisustvuje sastancima. Već od četvrte godine i ja sam išla na te sastanke, koji su u početku bili zanimljivi, jer sam osećala pažnju i podršku okoline. U tom periodu Jehovini svedoci još nisu negativno uticali na moj život, jer ipak sam bila dete. Ali kad smo se 1998. godine vratili u moj rodni grad Vitez, majka je u Novom Travniku upoznala novu zajednicu Jehovinih svedoka - priseća se za Kurir Kovačevićeva.
Nametnuta pravila
Njena majka zanemarivala je činjenicu da se porodica tome protivila, te se potpuno priključila zajednici krstivši se u zajednici Jehovinih svedoka.
- Vodila me je tri puta nedeljno na sastanke koji traju dva sata. Uz obaveze koje sam imala u školi, to je bilo jako izazovno, ali nisam imala opciju da ne idem. U naš život ušao je novi čovek koji je došao iz Nemačke, takođe Jehovin svedok. Imala sam devet godina kad mi je on postao očuh. U početku se ponašao normalno, ali je ubrzo prihvatio i nametao stroga pravila zajednice - priča sagovornica Kurira.
Od desete godine njen život postaje strogo kontrolisan. Bilo joj je zabranjeno da se druži s drugom decom, kretala se samo između škole, kuće i sastanaka, a očuh ju je primoravao da uči religijsku literaturu.
- Čak sam na ulici delila verske časopise, bilo mi je neprijatno zbog toga. Stalno sam bila pod pritiskom da se dokažem kao pravi vernik. Nisam imala slobodu izbora, bio mi je ograničen kontakt s ljudima van zajednice, a te njihove propovedi su postale iscrpljujuće i teške. Život mi se sveo na školu, mene i mačke. Pisala sam dnevnik koji su odrasli iz zajednice čitali i primetili su da moje misli "odstupaju", to su tumačili kao negativan uticaj. Bila sam primorana da uništim svoj dnevnik - navodi Kovačevićeva.
Nije slavila praznike, ni rođendane, podršku je nalazila kod rodbine sa očeve strane koja je bila katoličke vere. Sa 14 godina pobegla je na rođendan jedne devojčice, nakon toga majka i očuh donose odluku da se presele u Hrvatsku.
Zabrane i ismevanja
- Prisiljena sam da u novoj školi svima otkrijem kojoj religiji pripadam, a zabranili su mi da pišem sastave na temu praznika i da ustajem tokom intoniranja himne. Često su me vršnjaci ismevali... Roditelji su doneli odluku da se opet preselimo, i to van naseljenog mesta. Opet sam pisala dnevnik, a oni su pronašli zapise o mom kontaktu sa jednim dečkom. Zajednica je donela rešenje da me isključi, a posle toga usledile su godine psihičkog pritiska da se "vratim na pravi put" - priseća se.
Postala je buntovna, a psihički pritisak više puta ju je naveo na pokušaj samopovređivanja. Sa 18 godina se odselila i počela da živi sama. Tek kad je upoznala supruga, naučila je šta znači prava ljubav i prihvatanje. Prekinula je kontakt sa majkom i očuhom.
- Nakon svih traumatičnih iskustava, pokušala sam da vodim normalan život, rodila sam dvoje dece i radila, ali posledice detinjstva su me pratile. Potražila sam stručnu pomoć. Psihoterapija je otkrila granični poremećaj ličnosti, ciklotimiju, anksioznost i depresiju. Suprug mi je pomogao da izađem iz teškoća - zahvalna je ona.
- I dalje je ostala depresija koja se ispoljava, vraćaju mi se misli. Deca i muž mi pomažu da te misli obojim, imam podršku i članova šire familije, koji su spoznali istinu o mojoj borbi koju sam vodila do 18 godine, pa i kasnije.
Strog proces
Kovačevićeva Jehovine svedoke opisuje kao zajednicu koji narušava ljudska prava, razara porodice i manipuliše članovima.
- Punopravno članstvo u zajednici zahteva strog proces, proučavanje literature, testove i odricanje. Odbijaju transfuziju krvi čak i u situacijama kad ona potencijalno spasava život - ispričala je Svjetlana.