Lekari su mi rekli "Ako već moraš da imaš rak, ovaj je najlakši", a onda sam završila u kolicima i izgubila pamćenje
Dodajte Kurir u vaš Google izborKada je Abi Smit prvi put osetila bol u leđima, nije mogla ni da pretpostavi da će nekoliko nedelja kasnije čuti dijagnozu koja će joj promeniti život. Imala je samo 22 godine, studirala je master iz sportskog koučinga i bila fizički aktivna, igrala je kriket i netbol.
Danas, sa 25 godina, govori o tome koliko reči lekara mogu da znače pacijentima, posebno mladima koji se suočavaju sa rakom.
Abi je u aprilu 2023. godine počela da oseća bol u leđima. Najpre su joj prepisani lekovi protiv bolova, ali se ubrzo javila i mučnina. Lekari su njene simptome povezali sa terapijom, pa su joj savetovali da prestane da uzima lekove. Zbog osipa na ruci dobila je i antibiotike.
Pogledajte u galeriji fotografije Abi Smit:
Za tri nedelje lekaru se obratila šest puta. Situacija se zakomplikovala kada joj je ruka otekla, pa je upućena u hitnu pomoć zbog sumnje na krvni ugrušak. Nakon rendgenskih snimaka, analiza krvi i CT skenera, otkriveno je da ima kolabirano plućno krilo, masu na grudima i tri litra tečnosti na plućima.
„Jedina reč kojom mogu da opišem kako sam se osećala jeste utrnulo. Bila sam sa tatom u tom trenutku i oboje smo bili u potpunom šoku. Tada smo mislili da je rak pluća, pa je deo mene zaista mislio da ću umreti. Maglovito se sećam da sam zagrlila tatu i rekla da nisam spremna da umrem”, ispričala je Abi.
„Disala sam samo na jedno plućno krilo”
Abi je kasnije saznala da je neko vreme disala samo jednim plućnim krilom. Kako kaže, njena fizička spremnost u tom trenutku joj je zapravo „radila protiv nje”.
„Rečeno mi je da, da nisam bila toliko fizički spremna, ne bih mogla da izdržim sa jednim plućnim krilom i ranije bi se primetilo da nešto nije u redu”, rekla je ona.
Nekoliko dana kasnije dobila je dijagnozu — akutni limfoblastni limfom, odnosno oblik raka koji se smatra izlečivim i veoma dobro reaguje na terapiju. Ipak, način na koji joj je to saopšteno ostavio je gorak utisak.
„Rekli su mi: ‘Ako već treba da dobiješ rak, ovo je najbolji koji možeš da dobiješ.’ Mislim da su pokušavali da me umire, ali mi to nije pomoglo”, rekla je Abi.
Kako objašnjava, takve rečenice mogu da stvore pogrešnu sliku da je limfom „lak rak”.
„To čini da ljudi misle da je limfom ‘lak rak’, a oni koji ga nisu doživeli ne razumeju koliko je zapravo teško. Takođe su mi rekli da ću morati da se lečim dve i po godine — pa šta je tu lako?”, poručila je.
Zbog terapije je završila na intenzivnoj nezi
Abi je najpre dobila steroide kao deo terapije, ali su joj bubrezi počeli da otkazuju, zbog čega je završila na intenzivnoj nezi. Njenim roditeljima, koji su tokom lečenja svakodnevno bili uz nju, rečeno je da se bubrezi možda nikada neće u potpunosti oporaviti.
Lečenje je uključivalo devet meseci intenzivne intravenske hemioterapije, hemioterapiju koja joj je ubrizgavana u kičmu putem lumbalne punkcije, kao i 21 mesec hemioterapije u tabletama.
Tokom terapije dva puta je imala reakciju na kombinaciju lekova, što je uticalo na njeno pamćenje.
„Jedini način da to opišem jeste kao da su mi reči koje želim da upotrebim ispale iz glave”, rekla je Abi.
U jednom trenutku zaboravila je ko joj je otac.
„Gledala sam ga i znala sam da ga poznajem, ali reč ‘tata’ nije postojala nigde u mom mozgu. Srećom, prvi put kada se to dogodilo već sam bila u bolnici, pa su testovi odmah urađeni”, ispričala je.
Problemi sa pamćenjem kasnije su se povukli, a lekari su ih povezali sa neželjenim dejstvom terapije.
U invalidskim kolicima provela 18 meseci
Abi je završila terapiju održavanja u septembru 2025. godine i vratila se master studijama. Ponovo se bavi sportom, ali na način koji joj sada odgovara — između ostalog, igra hodajući netbol i učestvuje u kriketu u prilagođenoj ulozi.
Ipak, posledice lečenja bile su ozbiljne. Zbog takozvanog pada stopala, odnosno nemogućnosti da podigne prednji deo stopala, 18 meseci je provela u invalidskim kolicima. Problem je nastao nakon krvarenja na nervu u leđima.
Pored fizičkih posledica, teško joj je palo i to kako su joj saopštavane važne informacije tokom lečenja.
„Kada su me pozvali da mi kažu da su snimci pokazali da više nema raka, istovremeno su mi rekli da imam veliki krvni ugrušak na plućima. Volela bih da su te razgovore razdvojili. Da su nam dobre vesti saopštili u drugom trenutku, mogli bismo da ih proslavimo kako treba i bila bih još srećnija što su mi rekli da više nemam rak”, rekla je.
„Prvo recite dobre vesti”
Abi sada učestvuje u kampanji organizacije Teenage Cancer Trust, koja skreće pažnju na probleme u komunikaciji sa mladima obolelim od raka, njihovim porodicama i prijateljima.
Njena poruka zdravstvenim radnicima je jasna:
„Ako je moguće, prvo saopštite pozitivne vesti, a zatim negativne. Kada su mi rekli da imam rak, umesto da nam kažu da je cilj izlečenje, govorili su o tome koliko ću dugo biti u bolnici i o svim mogućim komplikacijama. Volela bih da su razgovor počeli time da je rak izlečiv, da nam makar malo olakšaju.”
Mladima koji prolaze kroz sličnu situaciju poručuje da veruju svom telu i da ne odustaju ako osećaju da nešto nije u redu.
„Vi ste osoba koja najbolje poznaje svoje telo i ako osećate da nešto nije kako treba, imate pravo da to kažete medicinskom radniku. Nijedno pitanje nije glupo. Ako nešto ne znate, nemojte se stideti da pitate”, poručila je Abi.
Video: Kako samopregledati grudi