VOJVODINA PROKOCKALA ISTORIJSKU ŠANSU! NE MOŽE SE DO TROFEJA OPSTRUKCIJOM IGRE: Novosađani imali pehar Kupa u rukama, a onda ga sami predali Zvezdi
Dodajte Kurir u vaš Google izborImaće za čim Vojvodina da žali, posle izgubljenog finala Kupa Srbije u Loznici.
Nikada tako blizu u protekla tri finala zaredom nisu Novosađani bili tako blizu vrednog trofeja i nikada nisu tako nadigrali Crvenu zvezdu. Ali, samo u prvih 45 minuta...
Ne igra se finale 45 minuta
A, fudbal je magična igra koja ima dva poluvremena. A, finale u Loznici, imalo je i produžetke. Vojvodina je igrala samo jedno poluvreme, drugo su njeni fudbaleri koristili za valjanje po terenu i krađu vremena. Produžetke da umrtve igru i čekaju sreću sa penala, koja im se nije osmehnula.
Krenimo redom. Odlično je trener Vojvodine Miroslav Tanjga spremio utakmicu. Udario je Zvezdu gde je najranjivija pred kraj sezone, na njenu motivaciju i energiju. Igrači Vojvodine bili su agresivni u duelima, prgavi i namazani u duelima, bez imalo respekta prema velikim imenima u Zvezdinom dresu. To se najbolje videlo u duelima Đorđa Crnomarkovića i Marka Arnautovića, te Vukana Savićevića i Njegoša Petrovića sa Radetom Krunićem i Timijem Maksom Elšnikom.
Kraduckanje i opstrukcija
I tu je Vojvodina dobila bitku, koja je krunisala sa dva vredna gola preko Kornela Suča i Milutina Vidosavljevića. Trofej su držali Novosađani u jednoj ruci, videla se euforija na njihovim licima, a i reakcija čelnika u loži novosadskog kluba nije izostala. A, onda u drugom delu potpuno drugi lice igrača Vojvodine. Neprepoznatljivo.
Umesto da nastave u istom ritmu, fudbaleri novosadske Stare dame počeli su sa opstrukcijom igre, da se izležavaju po terenu, simuliraju povrede i kraduckaju vreme. Nije to stil Miroslava Tanjge, nije to njegova fudbalska filozofija. Mahao je rukama trener svojim igračima, vikao, tražio da igraju, ali... A, kad je tako, onda ti se to vrati. Ne možeš da igraš fudbal, a da ga potkradaš i varaš, budeš na kraju surovo kažnjen.
I povrede učinile svoje
Treba reći da su igrači Vojvodine bili pod strahovitim pritiskom Zvezde, međutim nisu igrali svoj fudbal, onaj iz prvih 45 minuta. Šampion se vratio u igru preko Marka Arnautovića, a kukavička igra Vojvodine kažnjena je pred sam kraj utakmice, dva minuta pre nego što će sudija Pavle Ilić svirati kraj, kada je Brazilac Rodrigao snažnim šutem gotovo pocepao mrežu Dragana Rosića.
Odbranila je Vojvodina svoj gol u narednih pola sata produžetaka, ali je bila izmasakrirana povredama svojih igrača, jer su pre vremena van terena morali Đorđe Crnomarković, Njegoš Petrović, Vukan Savićević, Aleksa Vukanović, Milutin Vidosavljević... Mnogi od njih sigurne penaldžije, tako da je trener Miroslav Tanjga za dramu i izvođenje jedanesteraca izabrao pet najsmirenijih, a posle ko se javi...
Ako je velika, Vojvodina će se vratiti
Prvo je Marko Mladenović promašio okvir gola, a na drugoj strani mu se revanširao Vladimir Lučić. Kod vođstva Crvene zvezde, loptu je uzeo Kamerunac Džon Meri. Suviše nonšalantno je prišao lopti kod izvođenja penala i očajno šutnuo, gotovo ćušnuo, tako da mu je Mateus uhvatio živu loptu. I tu je bio kraj. Treće izgubljeno finale Vojvodine od Crvene zvezde... Koje da su ga dobili garantovalo bi im kvalifikacije za Ligu Evrope, koje će sada morati da brane i traže preko Superlige.
Niko Vojvodini nije kriv za gubitak trofeja koji su praktično imali u rukama. Posebno ne sudije. Novosađani uzrok za činjenicu, da pehar Kupa Srbije ni ovaj put nisu doneli na stadion "Karađorđe" treba da traže u sebi samima. Posebno u igri koju su pokazali u drugom poluvremenu. Bol i žal ostaju, ali veliki klubovi vidaju rane i vraćaju se još jači. Valjda će tako biti i sa Vojvodinom.