Slušaj vest

Dvorište Osnovne škole "Ivan Gundulić" na Novom Beogradu već više od tri decenije krije jednu od najpotresnijih priča beogradskog podzemlja devedesetih i početka dvehiljaditih. Na svega šezdesetak metara razdaljine, u razmaku od osam godina, ugašena su dva mlada života – najpre šesnaestogodišnjeg Nikole Medića, a potom i njegovog mlađeg brata Marka Medića (22), zvanog Mali Meda. Tragedija porodice Medić ostala je upamćena kao jedna od najmračnijih priča tog vremena, a zločin nad Markom ni do danas nije rasvetljen.

Marko Medić ubijen je na današnji dan 2000. godine u večernjim satima u školskom dvorištu, svega pedesetak metara od zgrade u Studentskoj ulici u kojoj je živeo sa ocem. Prema tadašnjim navodima njegovih prijatelja, dvadesetak minuta pre ubistva razgovarao je na stepeništu zgrade sa dvojicom mladića sa kojima je, kako su tvrdili, želeo da razreši određene nesporazume. Dogovorili su da se sastanu u dvorištu škole, ne sluteći kako će se susret završiti.

- Marko je s drugom krenuo u školsko dvorište da se nađe sa tim mladićima. Nije očekivao ozbiljan sukob. Međutim, rasprava se pretvorila u svađu, a potom su se čuli pucnji - objasnio je tada žrtvin drug, sve vreme gledajući u krv na mestu gde je ubijen Medić.

Prema njegovim rečima, čim je počela pucnjava, Markov prijatelj je pobegao, dok je jedan od napadača ispalio još jedan hitac u grudi dvadesetdvogodišnjaka. Posle zločina, ubice su pobegle u pravcu restorana "McDonald's" kod Fontane.

- Pritrčao sam Marku koji je ležao, bio je živ, ali mu nije bilo pomoći. Odmah je došao i Markov otac. Sin mu je preminuo na rukama - sa setom je pričao Medin prijatelj.

Policija je tokom uviđaja pronašla dve čaure kalibra 9 mm PARA, dok treća nije pronađena, zbog čega se tada pretpostavljalo da su napadači, pored pištolja, koristili i revolver. Iako je istraga vođena, Markove ubice nikada nisu otkrivene.

Marko Medić u to vreme bio je poznat policiji. Protiv njega su vođene istrage zbog više krivičnih dela, između ostalog zbog sumnje da je oteo mobilni telefon, kao i da je zajedno sa jednim mladićem učestvovao u napadu na drugog mladića kod splava "Kolos", ali prema dostupnim podacima nikada nije bio pravosnažno osuđen.

Njegova smrt bila je još potresnija zbog činjenice da je gotovo na istom mestu, osam godina ranije, ubijen njegov rođeni brat Nikola. Imao je samo 16 godina kada je 29. februara 1992. godine u školskom dvorištu došlo do obračuna sa Dejanom Stajkićem (18), sa kojim je mesecima bio u sukobu.

Prema tadašnjim navodima, sukob je počeo zbog sata koji je, kako se tvrdilo, Stajkić ranije oteo Marku Mediću. Postojale su i tvrdnje da je sukob između Nikole i Dejana eskalirao zbog Markove devojke. Kada su se Nikola i Dejan ponovo sreli u dvorištu škole, svađa je brzo prerasla u oružani obračun. Obojica su bila naoružana.

Prema rekonstrukciji događaja iz istrage, Nikola je prvi pokušao da zapuca, ali mu se metak zaglavio u cevi. Stajkić je potom ispalio hitac koji ga je pogodio ispod desnog oka. Nikola je preminuo na licu mesta, dok je njegov napadač pobegao i narednog dana se sam prijavio policiji.

Dejan Stajkić osuđen je na četiri godine maloletničkog zatvora u Kazneno-popravnom domu u Valjevu. Na slobodu je izašao 1996. godine, a ubrzo nakon toga ubijen je u Holandiji.

Porodicu Medić tragedije su pratile i pre oba zločina. Markova i Nikolina majka preminula je u septembru 1990. godine, zbog čega su dečaci deo detinjstva provodili kod oca, a deo kod bake i deke. Poznanici su kasnije pričali da braća nisu redovno pohađala školu i da su, poput mnogih mladih sa Novog Beograda tog vremena, odrastala u atmosferi svakodnevnih obračuna, nasilja i kriminala koji su obeležili devedesete godine. 

Na mestu gde je Nikola izgubio život ostao je samo jedan buket karanfila.

Godinama kasnije prijatelji porodice govorili su da je Marko želeo da podigne spomen-ploču na mestu gde mu je brat ubijen. Sudbina je, međutim, htela da i sam bude ubijen gotovo na istom mestu, svega šezdesetak metara dalje. Tako je školsko dvorište na Novom Beogradu postalo mesto koje zauvek čuva uspomenu na dvojicu braće čiji su životi okončani prerano, u razmaku od osam godina.

Kurir.rs/Glas javnosti/Rudar7