DEVOJČICU UBIO SPOMENIK: Moje zlato mi je umrlo na rukama!
Foto: Zorana Jeftić

Potresna ispovest majke

DEVOJČICU UBIO SPOMENIK: Moje zlato mi je umrlo na rukama!

Crna Hronika -
Tuga do neba Kad sam videla ćerku pod gomilom betona, dobila sam neverovatnu snagu, podigla sam spomenik od 90 kila i izvukla Draganu, kojoj je krv išla iz usta, priča neutešna majka Sanja Mitić

POŽAREVAC - Tuga!Da je moja Dragana makar ostala bez ruke ili noge, samo da je majci živa. Kako ćemo sad bez naše mezimice, bez našeg zlata. Ćeri, oplakuju te otac i majka, ali nam te ništa ne može vratiti! Za nas utehe nema, ne znam kako da preživimo ovu tragediju!Ovako je juče za Kurir započela ispovest Sanja Mitić, majka devetogodišnje Dragane, koja je poginula kad je na nju na seoskom groblju u Šljivovcima kod Malog Crnića pao spomenik težak skoro 90 kilograma. Da tragedija bude veća, devojčica je nastradala na svega dvadesetak metara od porodične kuće!Potrčala za jaretom- Moja ćerka je pošla za jaretom koje je išlo između spomenika. S njom je bio i brat Saša, koji ima 14 godina. Kad je prošla pored tog spomenika, on se odjednom zaljuljao i počeo da pada. Saša je pokušao da gurne sestricu i da je spase, ali joj se noga zapetljala u šiblje. Pala je, a na nju spomenik - priseća se neutešna Sanja.Brat je odmah počeo da doziva pomoć!- Izašla sam u dvorište da nahranim svinje i odjednom sam čula sina kako kroz plač viče: „Mama, dođi brzo!“ Bacila sam činiju iz ruku i otrčala do groblja. Spomenik je mojoj devojčici pao na glavu. Kad sam je videla pod tim betonom, dobila sam neverovatnu snagu. Zajedno sa sinom digla sam spomenik i izvukla ćerku. Krv joj je već išla iz usta, moje zlato mi je umrlo na rukama - kroz plač jedva izgovara majka Sanja.Održavao se samo na jednom klinuRoditelji su ćerku uneli u automobil i odvezli u bolnicu, ali je, nažalost, bilo kasno.- Posle dva minuta lekari su nam izjavili saučešće. Mom detetu je glava bila smrskana - jauče majka. Draganin otac Safet, nem od bola, nepomično sedi na krevetu gledajući u fotografiju mezimice na oronulom zidu kuće.- Nikad neću otići da vidim taj spomenik koji mi je dete ubio. Kažu da se spomenik držao na jednom klinu. Bože, što mene nisi uzeo kad sam u ratu bio, što mi uze dete - tihim glasom ponavljao je Safet, skrhan od tuge i bola.Otkako je pred Sašinim očima nastradala mlađa sestra, dečak je u šoku.- Danima nije prestajao da plače. Nismo mogli da ga smirimo - kaže Sanja.

Mesto tragedija... Spomenik koji je pao na devojčicu
Mesto tragedija... Spomenik koji je pao na devojčicu

Nema utehe za roditelje... Majka Sanja i otac Safet Mitić
Nema utehe za roditelje... Majka Sanja i otac Safet Mitić

Nastradao i dečakGotovo identična tragedija dogodila se 22. juna u Novom Miloševu kod Bečeja kada je nadgrobna ploča pala na Radovana Rođenkova (9). Od zadobijenih povreda, dečak je izdahnuo na putu do bolnice.- Spomenik se polomio od starosti i vrućine i mermer je svom silinom pao detetu na glavu - rekao je naš izvor.

Ponosili smo se DraganomDragana je bila odličan đak, dobijala je pohvalnice. Svako jutro sam je vodila u školu i odlazila po nju. Ponosili smo se njome, a sada je više nema - jeca Sanja, dok najstarija ćerka Maja (16) pokušava da je uteši.

Spomenik niko ne održavaSpomenik koji je pao na devojčicu podigle su majka i ćerka nakon što su im u Drugom svetskom ratu poginuli muž i sin, odnosno otac i brat.- One su umrle, a jedan od komšija je brinuo o njima i sahranio ih. Spomenik niko nije održavao. Taj čovek radi u Austriji, a u selo povremeno dolazi - priča Safet.

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track