Boli me, ali trpim

Ispovest dečaka povređenog u autobusu

Boli me, ali trpim

Crna Hronika -
Ne sećam se kako je drvo palo na nas, znam samo da me čika vozač spasao, ispričao Dejan H. (8). Dejan i Slađana (9) oporavljaju se u bolnici

APATIN - Ničeg se ne seća!Sedeo sam do vozača, jer mnogo volim da gledam šta se dešava tokom vožnje. Kako je drvo palo na naš autobus i šta se posle desilo, ne sećam se... Znam samo da sam bio krvav i da me je čika vozač izneo iz autobusa. Boli me sad, ali trpim, samo malo plačem.

Ovo je majci Marini rekao njen osmogodišnji sin Dejan H., koji je u petak, zajedno sa sestrom Slađanom (9), povređen kad je na školski autobus „Apatin transa” palo stablo stogodišnjeg hrasta! Autobus je prevozio decu iz sela Ribareva do Apatina i u tom trenutku u njemu su se, osim Dejana i Slađane, nalazile još dve njihove rođene sestre, koje, na sreću, nisu povređene. Dejan i Slađana odmah su prebačeni u bolnicu u Somboru.

- Najteže mi je što nisam s mamom. Ne mogu ni da se čujem stalno s njom jer nemam svoj telefon. Zato mama zove devojčicu koja leži u našoj sobi, pa tako seka Slađana i ja pričamo s njom - požalio se Dejan lekarima.

Godinu dana starija sestra Slađana ispričala je da se Dejanu u petak nije išlo u školu. Kao da je nešto predosetio...

- Kada smo krenuli prema autobusu, izljubio je sve redom. I od učiteljice je tražio da ranije ide kući, da neko dođe po njega kako ne bi išao autobusom. Doktor mi je rekao da bi mene možda sada pustio jer se osećam dobro. Međutim, kaže da ostanem pored brata jer će mu tako biti lakše - rekla je Slađana.

Majka Marina juče je od muke kopala u bašti, sve vreme krijući suze od ostale dece.

- Prvi put juče nisam otišla do bolnice u Somboru da obiđem svoju decu. Verujte mi da nemam ni dinara, nemam za kartu... Srce mi puca od tuge... Čula sam se s Dekijem i Slađom. On plače što neću doći. Mali je da bi, jadničak, shvatio da nemam. Slađa to razume. Ali opet, kažem, nek su oni meni samo živi - kaže Marina, nezaposlena samohrana majka šestoro dece, koja ih školuje od socijale koju prima.

Pribrani vozač

Vozač Vladimir Lovrić (29) iz Sonte, koji je i sam povređen, kaže da nije bilo šanse da izbegne ogromno stablo.

- Udarac je bio strahovit! Okrenuo se i video tri devojčice kako sede i vrište, ali Dejana nigde nije bilo. Presekao sam se! Onda sam ga ispod sedišta čuo kako doziva mamu. Onako krvavog sam ga uzeo u naručje i razvalio zadnja vrata - kaže vidno potreseni Vladimir, za koga je i policija utvrdila da nije kriv.

Pakao u braku

Marina se mlada udala za alkoholičara.

- Dok smo bili u braku, tukao je i mene i decu. Uzimao nam je svaki dinar i kupovao alkohol, a onda se s društvom napijao, često i pred decom. Čak je sedmo dete ubio u meni! Udarao me je nogom u stomak. Ovde na selu nemam gde da radim, a i ovo nije naša kuća. Ni klozet nemamo, već idemo kod mojih roditelja, koji su tu blizu - priča Marina.

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja