Slušaj vest

Dvanaest dugih godina prošlo je od nezapamćenog masakra u Velikoj Ivanči, kada je tog krvavog aprilskog dana Ljubiša Bogdanović ubio 13 meštana pa sebe. OD tog 9. aprila 2013. godine u ovom selu kod Beograda ništa više nije isto. Smrt, bol i tuga prisutni su i posle 12 godina od najvećeg masovnog ubistva u Srbiji, a u ovom selu, ostao je tek poneki meštanin, propala i napuštena imanja i korov...

WhatsApp Image 2025-04-09 at 11.40.03 AM (1).jpeg
Stanica Kostadinović Foto: Kurir

Podsetimo, Ljubiša je tog 9. aprila hicima iz pištolja ubio svog sina, majku i 11 komšija, među kojima i dvogodišnjeg Davida Despotovića, i tako upisao Veliku Ivanču u istoriju kao mesto najvećeg masakra u Srbiji, a sebe kao najmonstruoznijeg ubicu.

- Bogdanovići su prokleti, pa šta da kažemo kad je njegov ujak ubio sina zbog praseta! - reči su kojima Stanica Kostadinović, inače prva komšinica Ljubiše Bogdanovića, započinje svoju ispovest za Kurir. Ona i posle toliko godina, dok govori o crnom danu, ne može da zaustavi suze. Ekipa Kurira zatekla je Stanicu u dvorištu. Kako kaže, oni se i dalje pitaju zar je moralo tako da bude?

WhatsApp Image 2025-04-09 at 11.40.02 AM.jpeg
Stanica Kostadinović Foto: Kurir

Kako kaže, u selu je ostalo svega devet meštana jer su kuće nekoliko porodica zauvek ugašene. 

- Najžalije mi je onog deteta od 18 meseci, tek su ga krstili, a on (Ljubiša Bogdanović prim.aut.) je bio na veselju, igrao, pevao i častio muziku kao pravi domaćin. Samo nekoliko dana kasnije dete je ubio dok je bilo u majčinom naručju - priča kroz plač Stanica.

Selo Velika Ivanča 12 godina od masakra Foto: Kurir

Stanica objašnjava da je Ljubiša Bogdanović tog jutra pre tačno 12 godina počeo da seje smrt po selu, a žrtava bi verovatno bilo i mnogo više da ga u krvavom pohodu nije sprečila majka malenog Davida, koja je pozvala policiju dok se ubica potukao sa njenim suprugom.

- Da majka dečaka nije pozvala policiju, ko zna šta bi sa nama bilo, ubio bi celo selo - priča Stanica i dodaje da je noć pre ubistva videla Ljubišu kako stoji u dvorištu.

Pitala sam ga šta radi, a on mi je rekao da gleda prirodu. To je bio naš poslednji razgovor i viđanje pre nesreće - prisetila se naša sagovornica. 

Prema njenim rečima, Bogdanović je važio za velikog domaćina u selu, pomagao je svojim komšijama i u posedu imao dva traktora, kombajn i prateće mašine za poljoprivredu.

Put kojim se ubica kretao u Velikoj Ivanči tokom masakra Izvor: Kurir

- Naš pas je tog jutra neprestano lajao i cvilio, a kad je moj suprug izašao u dvorište video je Ljubišu kako se spušta ka voćnjaku i ide ka komšijnoj kući. Rekao mi je: “Ne znam šta bi Ljubiši da ide preko voćnjaka, ali ovo ne sluti na dobro". Posle toga kad sam videla policiju i novinare, rekoše mi da je neki ćelavi čovek pobio komšije, tada sam shvatila da je u pitanju Ljubiša - zaključuje prva komšinica čoveka koji je selo Velika Ivanča zauvek zavio u crno.

Na godišnjicu masakra za Kurir je govorio i meštanin koji je nakon krvoprolića sahranio nekoliko članova porodice.

- Ovaj datum je jako težak za mene, ja sam sahranio majku, oca i dečaka Davida od 18 meseci. Takođe, Ljubiša je presudio i mojim rođacima - priča meštanin sela Velika Ivanča. 

Udovica masovnog ubice se preudala

Kako saznajemo, Javorka, supruga masovnog ubice, koja je preživela njegov metak, ne živi više u ovom selu, ona se preudala pre nekoliko godina i sada živi u mestu pored Velike Ivanče. 

Ona je ranije govorila za Kurir kada je rekla da sa svim komšijama ima korektan odnos, dok sa porodicama žrtava službeno komunicira, kao i da ne zna zašto je njen suprug to uradio.

- Kunem se Bogom da ne znam zašto ih je Ljubiša pobio. Svi misle da znam razlog i da ga krijem, ali i ja bih najviše volela da znam zašto. Pa ubio je i moje dete. Volela bih da je Ljubiša ostao živ, pa da nam svima kaže šta mu se desilo tog dana, sa porodicama žrtava samo službeno komuniciram, ali i šta bih pričala sa njima posle svega... - reči su Javorke koja je pre nekoliko godina govorila o masakru. Kako je tada ispričala, ona se dugo dvoumila da li da sahrani Ljubišu ili ne, ali je ipak odlučila da to učini.

- Može neko da me osuđuje ili ne, ali ipak sam ja s njim imala i lepe trenutke. Zajedno smo izrodili i odgajili troje dece. Svaki dan idem na groblje. Sedim tamo dugo, pa krenem kući, ali mi se na pola puta učini da tamo stoji neko. Pomislim da je to moj sin, pa se vratim. Sve mislim desiće se neko čudo, pojaviće se on. Zato pitam Boga kada će i mene da uzme - pričala je ranije Javorka.

S. Nedeljković / T. Vasiljević