"DECA SU RAZVILA STRAH OD ZVUKOVA I LJUDI!" Otac devojčice koja je bila žrtva napada naoružanog mladića u osnovnoj školi: Brine me trauma koja se može razviti
Prošlo je više od šest meseci od kobnog 20. decembra 2024. kada je 19-godišnji mladić ušao je u Osnovnu školu Prečko u Zagrebu.
Naoružan nožem, napao je učenike i nastavnike. U tom napadu izbo je dete, dok je troje učenika je teško povređeno, a učiteljica koja je stala između napadača i dece izbodena je čak 31 put. Slučaj je dobio svoj epilog, u ponedeljak 30. juna kada je podignuta optužnica protiv napadača.
Marko Sikirica, stručnjak za sigurnost i otac deteta žrtve napada, govorio je ekskluzivno za Kurir televiziju.
- Ja sam prvi dobio informaciju od jedne mame koja je radila u domu, koja me zvala tačno u 9.54, dvoje dece je pobeglo do nje i na interfon su javili da je učiteljica ubijena. Sa tom informacijom me je zvala. Bio sam na parkiralištu svoje firme, koja je par kilometara udaljena od škole, tako da sam odmah ušao u auto i krenuo u školu. Dogodio se napad na učiteljicu, instinktivno su se deca borila i izašla su iz učionice, a kasnije se vratio napadač i lovio decu po razredu. Deca su bežala u tom trenutku. I u tom trenutku se dogodilo ubistvo deteta iz razreda i ranjavanje drugog sedmogodišnjaka - kaže Sikirica i dodaje:
- Moja ćerka je zajedno sa još dve prijateljice među poslednjima izašla iz tog razreda. Teško je i nama odraslima to razumeti. Kako li je onda toj i deci koja su videla nešto što mi odrasli u životu nismo videli? Deca možda tu još nisu razvila kompleksno razmišljanje i strahove. Početak školske godine nosio je neke velike izazove, strahove od buke, otvorena, zatvorena vrata, iznenadno pojavljivanje ljudi, mraka, zvukova, tuče. Deca su osjetljiva na glasno vikanje. Ono što mene zapravo brine je to da li će se ta trauma doživljena aktivirati negde u budućnosti.
Radiša Roskić, advokat i nekadašnji načelnik u BIA i Snežana Repac, psiholog bili su gosti emisije "Redakcija", a tom prilikom su i govorili na ovu temu.
- Traumatski poremećaj može biti akutan, a može ostati trajan i ostaviti posledice po ličnost. Ako je akutan, on traje kraće vreme, negde do tri meseca. Kasnije, ako se ne razreše ta mučna stanja, ono zaista može da ostavi posledice po nervni sistem i psihu deteta. Gospodin Sikirica je primetio neke pojave kod deteta, kao što je reakcija na zvuk.
- To je ustvari to senzitiranje nervnog sistema, koji je potrešen i koji se oporavlja. Ono što je najstrašnije, jeste da deca nisu ni pomišljala na tako nešto i nisu znala da se takve stvari uopšte mogu dogoditi. Mi kao odrasli smo prošli neke stvari i ratove, ali deca u osnovnoj školi ne znaju šta je smrtt i ubistvo. Dete nemože da rezonuje na osnovu događaja sa kojim nisu ni imali iskustvo. Mogu ostati neke posledice.
Roksić ističe da osumnjičenom iz Zagreba preti do 50 godina zatvora zbog više krivičnih dela u sticaju, te naglašava sličnost sa slučajem iz Ribnikara u tome što su oba izvršioca prethodno planski prikupljala informacije i proučavala oružje.
- Prema instrukcijama iz Krivičnog zakonodavsrva Republike Hrvatske, ukupna kazna koja bi mogla biti izrečena je 50 godina zatvora, jer mu se na teret stavljaju krivična dela u sticaju od teškog ubistva, preko nekoliko drugih krivičnih dela. U Ribnikaru je korišćeno vatreno oružje, u školi u Zagrebu je korišćeno hladno oružje, sečivo - kaže Roksić i dodaje:
- Sličnost je u tome da su i jedan i drugi izvršilac prikljupali informacije, očigledno u nameri da taj zločin i izvrše. Pa je tako izvršilac u Zagrebu, posećivao sajtove na kojima se prikazuju različite vrste oružja. Sa druge strane, ubica iz Ribnikara je izučavao propise koji govore o njegovoj krivično pravnoj odgovornosti.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
Kurir.rs