Slušaj vest

Kampanja koju mediji Dragana Šolaka vode godinama unazad, a koja je posebno intenzivirana od trenutka kada je smenjen sa čela Junajted grupe, kao nikada do sada obiluje iznošenjem ogromnog broja spinova i lažnih informacija.

Ovih dana na meti ovakve gotovo kriminalne prakse samozvanih medijskih profesionalaca, čiji je glavni novinarski princip zaštita bogatstva Dragana Šolaka i njegovih najbližih saradnika, pored uobičajene mete Aleksandra Vučića našao se i čelnik Telekoma Srbije Vladimir Lučić, ali i novo rukovodstvo Junajted grupe koje je postavljeno nakon što je Šolak dobio otkaz.

Fabrikacija tekstova koje objavljuju N1 i Nova S, u sprezi sa ostalim članovima Šolakovog mehanizma za uništavanje konkurencije, još jedan su dokaz da su ovi mediji stvoreni isključivo s ciljem da štite biznis Dragana Šolaka, čije je osnovno pravilo od početka bilo neprestano uvećanje njegovog bogatstva po svaku cenu i na svaki način.

Sve ovo čemu svedočimo poslednjih dana i nedelja samo je potvrda onoga što je Kurir pisao o Šolaku i njegovom biznisu u serijalima tekstova još 2021. i 2022. godine.

Tada smo u desetinama tekstova istraživali poslove Šolaka i detaljno demaskirali način na koji je ovaj biznismen godinama, često na sumnjive načine, uvećavao bogatstvo. Kako smo otkrili, Šolakov biznis je rastao korišćenjem raznih dozvoljenih i nedozvoljenih sredstava, nefer poslovanjem, kršenjem zakona, nelojalnom konkurencijom, špijuniranjem protivnika, potplaćivanjem konkurencije...

Pročitajte i uverite se koliko su svi tekstovi koje smo napisali pre nekoliko godina bili tačni!

U februaru i martu 2021. godine, Kurir je objavio serijal tekstova PLJAČKA POD PLAŠTOM DEMOKRATIJE I BORBE ZA SLOBODU MEDIJA, u kojima je detaljno razotkrio mutne poslove Dragana Šolaka. 

U jednom od prvih tekstova, dokumenti i saznanja do kojih je tada došla ekipa Kurira pokazali su da je Šolakova imperija izgrađena na brojnim špekulativnim, kaubojskim, pa čak i kartelskim akcijama.

Takođe, tada smo utvrdili da Šolakov lični imetak, prema zvanično dokumentovanim podacima o vrednosti imovine koju poseduje, premašuje 1,22 milijarde evra!

Tokom istraživanja došli smo do podataka da je Šolak biznis počeo sa piratskim diskovima, profitirao od sankcija devedesetih i da je hteo da ukrade lokal PGP u Ljubljani, a pokazalo se i da mu otimačina državne imovine nije strana, kada je Šolak oštetio Beogradske elektrane za 110 miliona evra!

I 2022. godine, u serijalu KAKO JE ŠOLAK POSTAO NAJBOGATIJI SRBIN Kurir je nastavio da istražuje kako je izgledao put ovog kontroverznog milijardera u mutnim vodama balkanske tranzicije.

Šolakov finansijski uspon započeo je 90-ih godina prošlog veka, a do pozicije najbogatijeg Srbina, Šolak je prešao dug put od prodavca VHS kaseta i diskova preko osnivanja prve kablovske televizije u zemlji, pa do tada vlasnika grupacije koja u svom portfoliju drži preko stotinu regionalnih medija i poseduje imovinu čija se vrednost procenjuje na više od tri milijarde evra.

Odmah po propasti svog dotadašnjeg biznisa u Sloveniji, Šolak se 1998. godine vratio u Srbiju gde je zajedno sa svojim zetom Dušanom Radosavljevićem osnovao firmu “Kablovski distributivni sistem” (KDS), preteču današnje kompanije SBB, a strateška prekretnica u poslovnoj karijeri Dragana Šolaka bilo je partnerstvo sa Sorošem.

Svoj nezadrživi pohod na regionalno tržište Šolak je ostvario uz podršku velikih investicionih fondova, kada je 2007. godine vlasništvo nad SBB-om preuzeo investicioni fond “Mid Europa Partners” iz Londona u kojem je Džordž Soroš bio jedan od ključnih ulagača.

Posle 5. oktobra država, Telekom i PTT bez borbe predali tržište Šolakovom SBB-u, a zbog toga što su državni konkurenti SBB-a kasno otkrili internet i kablovsku televiziju, Šolakov SBB je potisnuo Telekom iz velikih gradova u Srbiji.

U nastavku širenja svoje imperije, Šolak je nastaviolično bogaćenje nezakonitim korišćenjem i uzurpacijom javnih resursa, a njegova kompanija SBB je u stambenim zgradama protivpravno uzimala struju iz zajedničkih i privatnih strujomera, čiji su ceh za napajanje mreže Šolakove firme plaćali su stanari tih zgrada a da to niti su znali.

I dok se formalno zalagao za slobodno tržište, Šolakov SBB primenjivao širok spektar metoda počev od obmanjivanja nadležnih regulatornih tela, preko postupaka koji spadaju u domen nelojalne konkurencije, pa sve do zakonom zabranjenih kartelskih dogovora čiji je jedini cilj bio uništavanje poslovanja srpskog Telekoma.

Koliko su SBB i ostale kompanije u vlasništvu Dragana Šolaka do detalja razradile mehanizme za sticanje ekstraprofita, svedočio i slučaj Unifi mreže od koje kontroverzni srpski milijarder imao direktnu finansijsku korist, dok se troškovi funkcionisanja ove mreže prevaljivali na leđa korisnika.

Dragan Šolak i njegove firme posebno su se istakli u zaobilaženju plaćanja autorskih prava, a prelomna 2014. godina za Junajted grupu bila je donošenje medijskih zakona u Srbiji .

Da bi ispunio svoje ciljeve i pokrenuo TV N1, Dragan Šolak je morao da se pobrine da se medijski zakoni promene kako bi se distributerima omogućilo da budu proizvođači sadržaja, a a kako bi izbegao plaćanje poreza na dobit državi Srbiji, Šolak je čak tri puta fiktivno, samom sebi, prodavao kablovskog operatera SBB.

Pored toga što je očigledno da je tokom formalnih kupoprodaja SBB-a Dragan Šolak simulirao stvarne vlasničke promene u svojoj glavnoj firmi u Srbiji, pravi razlog zbog čega je ovo uradio vidi se tek kada se isprate tokovi novca kojim je ova operacija finansirana.Naime, iz dokumentacije do koje je tada došla redakcija Kurira, jasno se vidi da su sve ove lažne kupovine finansirane novcem samog SBB-a, čime je zloupotrebom brojnih propisa stvorena šema za izvlačenje novca iz Srbije u vidu lažnih troškova.

Kako je Kurir pisao 2022. Šolakova poslovna imperija sastojala se od preko sto firmi, čiji broj se stalno menjao zbog osnivanja novih i gašenja već iskorišćenih. Kompanije unutar ove mreže redovno su obavljale međusobni finansijski promet, zahvaljujući čemu je Šolak vršio optimizaciju plaćanja poreza i, preko povezanih lica, delimično prikriva svoje vlasništvo u nekim firmama.

Prema šemi firmi povezanih sa Šolakom, čitav njegov poslovni sistem je organizovan kao složena struktura velikog broja kompanija u kojima se Šolak pojavljuje kao suvlasnik zajedno sa fondovima “BC Partners” i KKR (do januara 2012).

U pomenutom serijalu tekstova, Kurir je pisao da su se u javnosti pojavili neoborivi dokazi da su u bar tri slučaja Dragan Šolak i Dragan Đilas imali zajedničke poslove, a postoje indicije da aktivno sarađuju i na određenom broju drugih projekata. Pominjala se Dajrekt medija, a prema zvanično dostupnim podacima, Dajrekt mediju u aprilu 2001. godine osnovali su Mlađan Đorđević, Egon Franičević i Milan Krstić, da bi je 2004. godine, posredstvom svoje kompanije Multikom grupa Đilas kupio za 10 hiljada dolara.

Uprkos kontroverznoj poslovnoj praksi kompanija Šolaka, koja je podrazumevala netransparentno vlasništvo skriveno iza kompanija u ofšor zonama, kartelske podele tržišta i vođenje negativnih medijskih kampanja protiv poslovne konkurencije, gotovo od početka postojanja njegovog biznisa uz kontroverznog srpskog milijardera postojano je stajala Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD), koja počev od 2004. ima vlasnički udeo u Junajted grupi.

Dugoročnu podršku ove finansijske institucije za svoje kompanije Šolak je obezbedio kako uvlačenjem banke u svoj biznis putem zvaničnog partnerstva, ali i prikrivenim vezama preko pojedinih menadžera EBRD.

Iako je svih ovih godina uspevao da za javnost Srbije bude praktično čovek bez lica i neko ko najveći deo posla obavlja ispod radara, Dragan Šolak je na kraju ipak isteran na čistac i to kao prvi srpski evromilijarder.