Slušaj vest

Sanja Sabljov, majka iz Pančeva, prošla je kroz pravu životnu agoniju koja je potresla javnost tada kada ju je ispričala. Kako je rekla, njoj se nije nazirao kraj. Nakon nasilja koje je, prema njenim rečima, doživela od tadašnjeg partnera, bilo joj je oduzeto jedno dete.

Sve je počelo 2011. godine

Prema njenim rečima, prava tortura počela je davne 2011. godine, kada je njen tadašnji partner sve češće dolazio kući u alkoholisanom stanju i fizički je napadao.

- Kada više nisam mogla da izdržim požalila sam se Centru za socijalni rad, anonimno, jer nisam htela da on sazna, ali oni su ga odmah obavestili - rekla je Sanja za Glas javnosti.

Sanja je, kako navodi, tek nakon toga počela da proživljava pravu torturu, jer joj je suprug zamerao što se požalila, dok, prema njenim rečima, od Centra za socijalni rad nije dobila nikakvu pomoć niti adekvatnu reakciju.

Tek nakon njenog upornog obraćanja ovoj instituciji ponuđen joj je privatni smeštaj, koji se, kako tvrdi, ispostavio kao veći pakao od onog koji je već proživljavala.

Kao „sklonište“ od nasilnika Sanja je dobila garsonjeru u zgradi u Pančevu sa kojom su došle i komšije za (ne)poželeti. Kako je tada ispričala, proživela je pravu traumu. 

- Kada izađem iz stana da prostrem veš ili odem do prodavnice, oni zaključaju vrata i ne daju mi da uđem. Ispred vrata su mi ostavljali izmet i đubre. Govorili su mi da tamo nije mesto ženi sa kopiladima - rekla je Sanja.

Pored svih neprijatnosti koje je, kako navodi, doživela u tom smeštaju, Sanju je jedan incident naterao da se vrati kod supruga.

Naime, stan u kojem je živela sa decom, prema njenim rečima, zapalili drugi, ali je za to okrivljena ona, zbog čega je, kako tvrdi, imala problema sa policijom i bila prinuđena da napusti zgradu.

2455436.jpg
Foto: youtube printscreen/glas javnosti

"Nisam bila jedina žrtva"

Najveću torturu od strane Sanjinog partnera, kako je ispričala u jednoj od svojih ispovesti, trpeli su ona i njegovi baba i deda, koji su pokušavali nju da zaštite pa bi i sami bili fizički napadnuti.

- Cela porodica je bila ugrožena, nisam samo ja bila žrtva, ponekad je to bio i njegov otac - kaže ona.

Najgore od svega je, kako kaže Sanja, to što nije mogla da dobije nikakvu zaštitu, uprkos svim apelima, reakcije nadležnih su izostale.

- Smatram da je moj muž tada bio u saradnji sa socijalnim radnicima, svaki laik može da se malo udubi u predmete i da shvati da tu nisu „čista posla“.

Kako kaže, niko od socijalnih radnika koji im je bio dodeljen nije uradio ništa da joj pomogne, u najgorim trenucima u kojima joj je bila potrebna najveća pomoć nije dobila adekvatan odgovor.

- Došao je kući u teško alkoholisanom stanju i udario me preko usta. Deca i ja smo se trudili da zaspimo i da ne reagujemo na njega, jer smo na sve to već navikli, na maltretiranje. Međutim, on se vratio sa kuhinjskim nožem i počeo da me ubada kao u jastuk, krv je bila svuda, deca su vrištala.

 - Ona su i stala da me zaštite a on je šutnuo sina koji je vikao „nemoj da je ubiješ, mama mi je sve" - ispričala je ona tada.

Jedno od dece se obratilo njenom svekru za pomoć, kako Sanja tvrdi, uz reči „dođi brzo, tata kolje mamu“, koji mu je oteo nož iz ruke i spasao Sanjin život. Kako je rekla tada, da je uspeo još jednom da je ubode bila bi mrtva.

- Sve mi je bilo jasno kada sam videla da niko nije reagovao na pretnje koje je on uputio meni pred njima, dok su one bile u prostoriji on mi je rekao da ne može više da izdrži i da će me ubiti - priča Sanja.

Kurir.rs

Ispovest majke čije dete preživljava stravično vršnjačko nasilje: Uboli su ga šestarom, škola ne reaguje Izvor: Kurir televizija