Slušaj vest

Poznati svetski književnici neretko su inspiraciju za svoja književna dela pronalazili u zatvorima. Međutim, sve popularniji trend među osuđenicima u Srbiji postao je da se oprobaju u pisanju dok služe višedecenijske robije za najteža krivična dela.

Legija.jpg
Legija Foto: Printscreen YouTube

Najpoznatiji srpski „pisac“ iz kazamata svakako je Milorad Ulemek Legija, koji služi maksimalnu kaznu u takozvanom Alkatrazu, najčuvanijem zatvoru u Srbiji, koji se nalazi unutar Zabele. Legija je osuđen na 40 godina zatvora kao organizator ubistva premijera Zorana Đinđića i zbog drugih zločina zloglasnog zemunskog klana, ubistva Ivana Stambolića i atentata na Ibarskoj magistrali.

Objavio više od 25 knjiga

- Ulemek se predao 2004, a 2010. postao je prvi stanovnik takozvanog Alkatraza, najčuvanijeg zatvora u Srbiji, u kojem važe stroga pravila i propisi boravka. Međutim, kao i drugi osuđenici, kako u ovom tako i u drugim zatvorima, on ima pravo da u svoje „slobodno vreme“ radi šta želi. Za ovih 20 godina u Alkatrazu napisao je i izdao više od 25 romana, od kojih su neki, kako piše, autobiografski - objašnjava sagovornik Kurira.

Inače, prošle godine iz Uprave za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS) detaljno je objašnjeno kako Ulemek provodi vreme iza zidina zatvora. Otkriveno je da, osim što je za 15 godina napisao više od 25 knjiga, ide i na likovnu sekciju, da je radno angažovan i da ima mogućnost da posećuje psihoterapeuta.

- Osuđenom Ulemeku godinama je omogućeno da boravi tri puta dnevno van sobe, i to po dva sata napolju, dva sata u teretani i dva sata tokom društveno-sportskih aktivnosti. Ono što je novo jeste da je osuđeno lice Ulemek od početka prošle godine i radno angažovano i u tim aktivnostima provodi dodatni sat van sobe, tako da je i u tom smislu došlo do napredovanja u tretmanu. Znači, ukoliko želi, osuđeni Ulemek može da boravi van sobe u kojoj je smešten sedam sati dnevno - saopštili su iz UIKS pre dve godine.

Tada je otkriveno i da Legija, za kog se verovalo da je u samoizolaciji i da se ne druži sa drugim osuđenicima, deo vremena provodi u čajnoj kuhinji, koju koriste i drugi stanovnici Alkatraza.

Njegov „komšija“ iz takozvanog zatvora u zatvoru Zvezdan Jovanović, koji takođe služi maksimalnu kaznu jer ga je Specijalni sud osudio na 40 godina zatvora kao direktnog izvršioca koji je pucao u Zorana Đinđića u martu 2003, krenuo je istim putem kad je u pitanju izlet u književnost.

Zvezdan Jovanović Foto: Profimedia, YouTube/ RUDAR 7

- Knjiga je izašla u prodaju 2022, a kao izdavač je navedena supruga Zvezdana Jovanovića. Predstavljena je kao biografija i svedočenje o događajima za koje mu se sudilo, i to iz Jovanovićevog ugla. Ova knjiga je izazvala puno kontroverzi, jer ju je pisao čovek koji je osuđen kao izvršilac atentata i zbog toga sve ono što je napisano, a što ne prolazi proveru ili cenzuru državnih organa, čitaoci treba da uzmu s rezervom. Sudski postupak vođen je pred sudom, a vid odbrane putem knjiga zakon ne poznaje - kaže sagovornik Kurira.

Opisivali svoje zločine

I drugi stanovnici strogo čuvanog zatvora, nekadašnji pripadnici zemunskog klana Nikola Bajić i Sretko Kalinić, inače osuđeni na po 35 godina zatvora, iz ćelija su objavili knjige. Bajić je u javnosti često pominjan kao vozač zloglasnog „audija“ smrti, a Kalinić kao direktni izvršilac mnogih ubistava.

facebook.jpg
Sretko Kalinić Foto: Facebook Printscreen

- Spisak onih koji odlučuju da na taj način prekrate vreme, iznesu svoju istinu ili prosto skrenu pažnju javnosti sve je duži. U tome im najčešće pomažu saradnici ili članovi porodica koji su na slobodi - dodaje naš sagovornik.

U nekim delima pomenutih zloglasnih pripadnika nekadašnjeg zemunskog klana detaljno su opisani ubistva, prodaja droge, etiketirani su izdajnici i sl.

1008.jpg
Nikola Bajić Foto: Privatna Arhiva

- Većina njih knjige počinje da piše kad postane suočena sa dugogodišnjom robijom i pošto budu poslati na odsluženje kazne, jer tada imaju više vremena. Postoji još jedan razlog, a to je da su tada iscrpli sve pravne mogućnosti i to im je jedina odbrana koju posle pravosnažne presude mogu da iznesu u javnost - dodaje:

mihajlo medienica olivera ćirković
Maksimović i Ćirković Foto: Petar Aleksić, Zorana Jevtić

I oni su pisali iza rešetaka


Makro i „pink panterka“ objavili knjige

Među retkima koji je knjigu počeo da piše tokom boravka u Centralnom zatvoru jeste beogradski makro Mihailo Maksimović, koji je pisao o svom „poslu“, starletama, pevačicama i uopšteno ženama koje su radile za njega. Po izlasku iz strogo čuvanog zatvora u Grčkoj knjigu je objavila Olivera Ćirković, nekadašnja članica bande Pink Panteri.

- Knjige napisane o kriminalu, ali i one o zatvorskim danima lako nalaze put do čitalaca. Međutim, svako ko se odluči da vreme provede uz ove knjige trebalo bi da ima svest o tome da su one često pranje biografije i prikazivanje pisca u sklopu romantizovane priče. Opasne su u smislu da, kao što se nekada poistovećujemo sa negativnim likovima iz filmova ili serija, ovi „pisci“, ukoliko se njihova dela ne gledaju kritički iz aspekta moralnosti, mogu lako da postanu idoli mladima - objašnjava naš sagovornik i dodaje da njihova dela jednostavno treba posmatrati kao romane, a ne autobiografska dela u kojima iznose istinu o sebi ili drugima.