Slušaj vest

Stotine izgorelih i ugljenisanih olupina traktora, cisterni i raznih vojnih transportnih vozila sada su razbacane duž glavne ruske rute snabdevanja koja povezuje Rusiju sa okupiranim delovima južne Ukrajine i Krima.

Kažu da se prevrnuta vozila i uništeni konvoji koji nikada nisu stigli do svojih odredišta protežu kilometrima duž puta. Deonica od oko 630 kilometara, koja povezuje ruski logistički centar u Rostovu na Donu sa regionom Crnog mora, među ukrajinskim i ruskim vojnicima dobila je nadimak „Autoput smrti“.

Haos oko Krima

Od početka aprila, ukrajinski dronovi u talasima napadaju ključni priobalni transportni koridor duž Azovskog mora, dok su istovremeno i severni mostovi ka Krimu preko Čongarskog moreuza takođe teško oštećeni. Pomorski putevi snabdevanja su ozbiljno poremećeni, železnički saobraćaj je često prekinut, a jedina preostala funkcionalna veza sa Krimom je Kerčki most. Ali čak i on je pod stalnim napadom, zbog čega sada kroz njega prolazi samo delić saobraćaja koji je nekada prolazio. Do kraja juna, svakodnevno su se stvarale saobraćajne gužve automobila, koje su se protezale kilometrima, pokušavajući da napuste poluostrvo.

profimedia-1112179927.jpg
Foto: east2west news / WillWest News / Profimedia

Posledice daleko prevazilaze neprijatnosti za ruske turiste koji borave na Krimu. Ukrajinski napadi su izazvali ozbiljnu nestašicu goriva i municije u okupiranim područjima Hersonske i Zaporoške oblasti. Na primer, 11. juna, ukrajinski 1. samostalni jurišni puk je u jednom napadu uništio veliko skladište goriva i municije za ruske trupe u Zaporošku, zajedno sa oko 50 vojnih vozila spremnih za pokret. Tako je ukrajinska kampanja protiv Krima direktno oslabila sposobnost Rusije da sprovodi operacije na južnom frontu.

Krizu dodatno produbljuju ukrajinski napadi na ruske rafinerije širom zemlje. Prema procenama, Rusija je izgubila oko četvrtine svojih kapaciteta za rafiniranje, što je izazvalo poremećaje u snabdevanju gorivom širom zemlje.

Nestašica goriva

Već danima su česte nestašice struje u Sevastopolju, najvećem gradu na Krimu. 21. juna, šef okupiranog Krima, Sergej Aksjonov, obustavio je prodaju benzina građanima i najavio da će se gorivo snabdevati isključivo državnim institucijama i službama. „Ukrajinsko prekidanje snabdevanja gorivom južnom frontu parališe rusku vojnu logistiku i izoluje ruske snage“, rekao je Serhij Kuzan, direktor Ukrajinskog centra za bezbednost i saradnju.

„Već postoji nestašica goriva na privremeno okupiranim teritorijama. To ograničava upotrebu vojne opreme, otežava rotaciju trupa, evakuaciju ranjenika i isporuku oružja.“

Ukrajinska strategija
Ukrajinsko Ministarstvo odbrane je u maju objavilo da sprovodi strategiju „logističke blokade“ čiji je cilj da Krim od poluostrva pretvori u praktično izolovano ostrvo odsečeno od kopnenog dela Rusije.

Plan je da se sistematski preseku svi putevi snabdevanja koje Rusija koristi za snabdevanje svojih snaga na jugu Ukrajine. Krim je glavno logističko čvorište i pozadinska baza za ceo južni front, a skoro sve ruske trupe u Hersonskoj i Zaporoškoj oblasti zavise od transportnih puteva preko Krima ili kopnenog koridora.

Rusi beže sa Krima Foto: X printscreen

Ukrajinski ministar odbrane Mihailo Fedorov rekao je da Kijev želi da odseče poluostrvo od ruskih linija snabdevanja i sistematski uništi ključnu infrastrukturu kako bi, kako je rekao, ruska okupacija „uvenula“.

Takva strategija trebalo bi da otvori put za buduću ukrajinsku kontraofanzivu i oslobađanje okupiranih teritorija. To se još nije dogodilo, iako dugo najavljivana ruska letnja ofanziva nije postigla nikakve značajne rezultate.

„Ukrajina oblikuje bojno polje“, kaže Žorž Baros iz Američkog instituta za proučavanje rata (ISW).

„Ruske odbrambene linije postepeno postaju sve krhkije. Moguće je da će ih Ukrajina namerno ostaviti u tako ranjivom stanju mesecima, a tek onda pokrenuti kontraofanzivu.“

Dronovi ključni

Glavno oružje kojim Ukrajina postiže takve rezultate su dronovi srednjeg dometa domaće proizvodnje. Relativno su jeftini, ali mogu da pogode ciljeve udaljene skoro 320 kilometara od bojišta.

Među novijim modelima, ističu se FP-2 i Behemot. Potonji, prema CNN-u, leti brzinom od oko 180 kilometara na sat i može da nosi bojevu glavu tešku skoro 70 kilograma.

Njihov domet primorava Rusiju da napusti najkraće i najisplativije logističke rute i preusmerava konvoje na mnogo duže obilaznice, uglavnom kroz severne oblasti.

„Ova kampanja nije stvorena preko noći“, kaže Maksim Beznosjuk iz analitičkog centra GLOBSEC.

„Mesecima Ukrajina sistematski uništava ruske sisteme protivvazdušne odbrane na Krimu, uključujući radare i baterije raketa zemlja-vazduh. Upravo je to omogućilo današnje duboke udare dronova i značajno oslabilo sposobnost Rusije da zaštiti vojne objekte širom poluostrva.“ Kuzan dodaje da iscrpljivanje Krima takođe povećava nezadovoljstvo među stanovnicima okupiranog poluostrva.

Napadi na trafostanice u Simferopolju i Sevastopolju 24. juna izazvali su masovne nestanke struje, što je navelo vlasti da proglase vanredno stanje. Pored nestanka struje i racionisanja goriva, u mnogim oblastima je došlo i do prekida u snabdevanju vodom i ozbiljnih ograničenja saobraćaja.

Šta radi Rusija

Istovremeno, Rusija je primorana da prebacuje sve više osoblja i resursa na Krim.

„Rusija preusmerava svoju pažnju i snage“, kaže Kuzan.

„Znamo da je tamo raspoređeno više osoblja FSB-a kako bi se kontrolisali mogući građanski nemiri. Sve više vojnika stiže da obezbeđuju puteve i upravljaju manjim sistemima protivvazdušne odbrane premeštenim sa drugih bojišta. Rusija stalno traži nove načine za snabdevanje Krima, uključujući izgradnju pontonskih mostova.“

Screenshot 2026-06-22 152035.png
Foto: Printscreen/X

Žorž Baros smatra da potpuna blokada Krima zapravo nije cilj Ukrajine.

„Još uvek postoje putevi za ulazak i izlazak sa poluostrva, i moguće je da je ovo namerno ostavljeno. Ako potpuno zatvorite sve izlaze protivniku, menjate njegovu računicu. Po pravilu, korisnije je dati mu priliku da se povuče nego ga naterati da se bori do poslednjeg čoveka.“

Krim je geostrateški vredan za Rusiju iz nekoliko razloga. Moskva ga često opisuje kao svoj „nepotopljivi nosač aviona“, sa kojeg projektuje vazdušnu i pomorsku moć nad skoro celim Crnim morem, uključujući Kerčki moreuz koji spaja Crno i Azovsko more.

Sevastopolj je dom glavne baze ruske Crnomorske flote, koju Moskva koristi za kontrolu brodarstva i pritisak na izvoz ukrajinskog žita i druge robe. Krim se takođe redovno koristi za lansiranje raketnih napada na Nikolajev i Odesu.

Napadom na ovaj ruski bastion, Ukrajina, zaključuju autori analize, šalje jasnu političku poruku ruskoj javnosti: invazija na Krim nije donela bezbednost koju je ruski predsednik Vladimir Putin obećao još 2014. godine.

Kurir.rs/Forin polisi