NIKADA VEĆA HARMONIJA IZMEĐU MAKRONA I MERCA IZ STRAHA OD MARIN LE PEN Ove nedelje se čak 4 puta sastali da pokažu blisko partnerstvo Francuske i Nemačke (FOTO)
Fridrih Merc i Emanuel Makron ove nedelje su učinili sve kako bi demonstrirali blisko partnerstvo – verovatno delimično i zato što se obojica plaše da bi na čelu predsednik mogla da bude Marin le Pen.
Dojče vele (DW) navodi da je francusko-nemačko partnerstvo ostvarilo zamah ove nedelje s nekoliko zajedničkih ministarskih sastanaka i ukupno četiri susreta predsednika Makrona i kancelara Merca.
Mesto održavanja ovog petka bilo je posebno simbolično: dvorac Augustusburg u Brilu u Severnoj Rajni-Vestfaliji – upravo mesto gde su predsednik Šarl de Gol i kancelar Konrad Adenauer postavili temelje francusko-nemačkog partnerstva 1962. godine.
Još jedan vrhunac bilo je Mercovo učešće na paradi u Parizu, povodom Nacionalnog praznika Francuske, 14. jula Dana pada Batilje.
Poslednji put neki nemački lider prisustvovao je tome 2019. godine – tada je tamo bila Angela Merkel.
Zamenik portparola vlade, Štefen Majer, ranije je taj događaj opisao kao „ličnu čast“ za kancelara – odbacujući ujedno spekulacije o zahlađenju odnosa između Merca i Makrona.
- Apsolutno nema govora o zahlađenju odnosa, naprotiv. Odnosi su veoma dobri i mi nastavljamo da radimo na tome da tako i ostane - kazao je Majer.
Francusko-nemačka saradnja: Uspeh nije zagarantovan
Međutim, Štefan Zajdendorf, zamenik direktora Francusko-nemačkog instituta iz Ludvigsburga, smatra da situacija nije baš tako jednostavna.
- Vreme od kada je Merc stupio na dužnost pokazalo je da zaista postoje velike razlike između Francuske i Nemačke i da ta saradnja nije nešto što se odvija na autopilotu, već da zahteva naporan rad - rekao je Zajdendorf za DW.
Razlike na primer postoje u energetskoj politici – nemačkoj nuklearnoj politici postepenog ukidanja, naspram francuske nuklearne politike – i u evropskoj fiskalnoj politici, gde Nemačka redovno koči u vezi sa francuskim zahtevima za mutualizaciju duga.
Neuspeli veliki projekti
Najveća parada kojom je obeležen francuski nacionalni praznik otkako je Makron stupio na dužnost 2017. održana je ove godine pod motom „Strateško buđenje Evrope“.
To je tema koju je odlazeći predsednik kasnije ponovio i u Nemačkoj.
Cilj mu je da pošalje signal: signal kontinuirane podrške Ukrajini i većeg samopouzdanja Evrope u odnosu na SAD pod Donaldom Trampom.
Što se tiče Ukrajine, Nemačka je sada – nakon početnog oklevanja – pristala da učestvuje u prvoj vežbi takozvane „Koalicije voljnih“.
Ta grupa od oko 35 država okuplja se da podrži Ukrajinu u slučaju prekida vatre sa Rusijom.
Prve vojne vežbe biće održane u Poljskoj.
Poslednjih nedelja videli smo uglavnom negativne vesti u vezi sa francusko-nemačkim odnosima: pre svega, neuspeh ključnih zajedničkih odbrambenih projekata.
Pored projekta borbenog aviona FCAS, koji je zvanično obustavljen, čini se da je i projekat tenka MGCS u opasnosti.
Povrh svega, desničarska populistkinja Marin le Pen početkom jula najavila je svoju kandidaturu za predsedničke izbore u proleće 2027. godine – to je trka u kojoj Makron ne može ponovo da se kandiduje.
Le Pen je već tri puta pokušala da postane predsednica – dva puta je izgubila od Makrona u drugom krugu.
Ovoga puta, međutim, ankete sugerišu da ona ima šanse da postane sledeća francuska predsednica.
Njena pobeda bila bi noćna mora i za nemačku vladu – Le Pen se zalaže za nacionalizam, a ne za evropske integracije.
Nuklearni kišobran Francuske za Nemačku?
U tom kontekstu, Merc i Makron više puta su nastojali da generišu pozitivne naslove.
Umesto zajedničkog borbenog aviona, dve zemlje imaju za cilj da sarađuju na proizvodnji dronova i zajednički razvijaju sisteme protivvazdušne odbrane i rakete dugog dometa.
Komentarišući propast projekta FCAS, Štefan Zajdendorf primećuje da „ideja da političari mogu jednostavno dekretom izdaju nalog korporacijama da razvijaju velike projekte – borbene avione i tenkove – možda je koncept čije je vreme prošlo".
- Sada bi bilo važnije da Francuska i Nemačka sarađuju s drugima na razvoju evropskog tržišta za odbrambenu opremu - rekao je on.
Pa ipak, Zajdendorf veruje da političari jednostavno favorizuju takve masovne projekte, jer „kada uspeju, političari mogu da se stave u centar pažnje“.
Saradnja u oblasti nuklearnog odvraćanja takođe će se intenzivirati, vođena rastućom percepcijom u Berlinu da američki nuklearni kišobran postaje sve nepouzdaniji.
Između ostalog, očekuje se da će vojnici nemačkog Bundesvera po prvi put ove jeseni učestvovati u francuskoj nuklearnoj vežbi.
Francusko-nemački odnosi – više od politike
Uprkos svim spoljašnjim pokazivanjima harmonije, pitanje šta bi se desilo u slučaju izborne pobede Marin le Pen iz njenog desničarskog Nacionalnog okupljanja (RN) ovog proleća nadvija se nad francusko-nemačkim odnosima.
Jakob Ros, stručnjak za Francusku u Nemačkom savetu za spoljne odnose, primećuje da bi „pre svega, došlo do trenutnog gubitka poverenja – unutar administracija i kada je reč o političkoj saradnji".
- To bi dovelo do prekida u mnogim oblastima gde se saradnja trenutno odvija prirodno i organski, i gde informacije teku između dveju zemalja. Te veze barem privremeno bi bile prekinute i morale bi ponovo da se uspostave - kazao je Ros.
On, međutim, ne veruje da bi to označilo kraj francusko-nemačkog sporazuma o prijateljstvu.
- To bi svakako bio ozbiljan test opterećenja za okvir sporazuma između Nemačke i Francuske, kao i za evropske integracije. Ipak, ne isključujem mogućnost da bi mogao da se učvrsti određeni pragmatizam – da bi RN morala da se udalji od ekstremnih zahteva i obećanja u svojoj platformi i na kraju da usvoji razumniji pristup kada preuzme vladu - ocenio je Ros.
Zajdendorf iz Francusko-nemačkog instituta takođe ističe da francusko-nemački odnosi idu mnogo dalje od politike.
U slučaju pobede Le Pen, „svaki od tih kontakata – bilo da je u administraciji, biznisu, civilnom društvu, bratimljenju gradova ili razmeni studenata – pokrenuo bi pitanje kako najbolje postupiti: kako ne oštetiti instrumente saradnje, kao što je npr. partnerstvo gradova, a istovremeno izbeći i situacije poput sedenja za istim stolom sa nekim gradonačelnikom iz redova Nacionalnog okupljanja“.
Berlin već razmatra upravo te scenarije i priprema se za takvu mogućnost.
(Kurir.rs/Dojče vele/Preneo: N. V.)
