Slušaj vest

Zapadni zvaničnici sve češće upozoravaju da se Rusija možda priprema za opasniju fazu svoje hibridne kampanje protiv NATO-a. Međutim, sabotaže, smrtonosne operacije GRU-a i upadi ruskog naoružanja na teritoriju NATO-a nisu ništa novo, što nameće teže pitanje: šta se tačno promenilo i zašto Evropa ima problema da to objasni, piše estonski novinar Melis Oidsalu za The Baltic Sentinel.

Od proleća ove godine Poljska i Litvanija iznose zabrinutija upozorenja nego ranije o mogućoj ruskoj eskalaciji. Strah se ne odnosi na konvencionalni vojni napad, već na operacije pod lažnom zastavom i agresivnije sabotaže od onih koje smo do sada viđali.

Estonija i Letonija ostale su uzdržanije, insistirajući na tome da se ukupna slika pretnji nije promenila, iako i tamošnji zvaničnici priznaju rizik od eskalacije ruske hibridne kampanje. Na neki način, javno upozoravanje na rizik od hibridne eskalacije može početi da liči na neobičan oblik samopovređivanja, odnosno na nepotrebno podsticanje uznemirenosti.

Nedavna odluka Nemačke da Rusiji pripiše odgovornost za dronove sa eksplozivom pronađene na aerodromu Lajpcig/Hale opisana je kao presedan.

Nemačka šalje 300 specijalaca za odbranu od dronova na aerodrome nakon incidenta sa bespilotnom letelicom punom eksploziva u Lajpcigu Foto: FILIP SINGER/EPA, Hendrik Schmidt/DPA

"Prekretnica" koja zapravo nije bila sasvim nova

Neki su smatrali da se presedan odnosi samo na Nemačku, odnosno na odluku Berlina da javno pripiše odgovornost za napad, dok je Ursula fon der Lajen slučaj u Lajpcigu predstavila kao dokaz da su ruski hibridni napadi prešli novi prag na teritoriji EU. Šef švedske vojne obaveštajne službe otišao je još dalje, nazvavši incident u Lajpcigu "prekretnicom".

"Ako imate napade koji bi mogli da dovedu do ljudskih žrtava ili gubitka veoma kritične infrastrukture... mislim da je to prekretnica", rekao je Tomas Nilson za Gardijan 20. septembra.

Nemački zvaničnici opisali su incident u Lajpcigu kao novi nivo opasnosti, dok ga je novinska agencija AP stavila u kontekst približno 200 sabotaža i drugih neprijateljskih incidenata širom Evrope koji se od 2022. pripisuju Rusiji.

Kao da smo zaboravili da su još 2014. u Češkoj dignuta u vazduh dva skladišta municije. Poginula su dva češka državljanina, odnosno građanina države članice EU i NATO-a.

Češka vlada je 2021. saopštila da su njene obaveštajne i policijske službe povezale eksplozije sa Jedinicom 29155 GRU-a, uključujući Aleksandra Miškina i Anatolija Čepigu, koji su povezani i sa trovanjem Sergeja Skripalja u Solsberiju 2018. godine.

Organi za sprovođenje zakona povezali su ruske mreže i sa dve eksplozije iz 2015. u skladištu municije i proizvodnom pogonu u Iganovu u Bugarskoj. Do 2024. godine šest ruskih državljana optuženo je za krivična dela povezana sa terorizmom u vezi sa tim slučajevima.

U noći 10. septembra 2025. godine 19 ruskih dronova ušlo je u poljski vazdušni prostor. Zvaničan stav poljske vlade bio je da se nije radilo ni o nesrećnom slučaju ni o nenamernom skretanju sa kursa, već o namernoj i koordinisanoj provokaciji. Čak i ako takvo tumačenje ne dele svi u NATO-u, ostaje činjenica da je jedna država članica NATO-a odgovornost za incident pripisala Rusiji.

Ruski dron pogodio stambenu zgradu u gradu Galaci u Rumuniji Foto: Pritnscreen/X, Printscreen/X

U novembru 2025. saboteri koji su delovali u ime ruskih obaveštajnih službi napali su železničku prugu Varšava-Lublin u Poljskoj, digavši u vazduh deo pruge kod Mike i oštetivši nadzemnu elektroenergetsku infrastrukturu kod Golomba.

Tokom 2024. paketi su se zapalili u logističkim objektima DHL-a na aerodromu Lajpcig/Hale i u Birmingemu, u okviru sabotažne operacije povezane sa ruskom vojnom obaveštajnom službom. Prema istrazi litvanskih tužilaca, četiri paketa sa improvizovanim eksplozivno-zapaljivim napravama poslata su iz Vilnjusa 19. jula 2024: dva DHL-om u Ujedinjeno Kraljevstvo i dva DPD-om u Poljsku. Jedan od paketa namenjenih Britaniji zapalio se u Lajpcigu 20. jula, pre nego što je ukrcan na naredni let. Drugi je stigao do Birmingema i zapalio se tamo 22. jula.

Jedan od paketa poslatih u Poljsku aktivirao se u kamionu DPD-a, dok se četvrta naprava nije pravilno aktivirala. Naprave su bile skrivene u vibrirajućim jastucima za masažu i sadržale su, između ostalog, termit. Istražitelji su operaciju povezali sa ruskim državljanima povezanim sa ruskom vojnom obaveštajnom službom.

Finska vojna obaveštajna služba takođe je indirektno povezala oštećenja podmorskih kablova u Baltičkom moru sa Rusijom.

U maju 2026. ruski udarni dron Geran-2 pogodio je stambenu zgradu u Galaciju u Rumuniji. U avgustu su rumunske snage uništile pomorski dron sa eksplozivom u blizini gasnog polja Neptun Deep, a predsednik Rumunije je odgovornost i za taj incident pripisao Rusiji.

Ruski hibridni rat, odnosno državno sponzorisani terorizam protiv NATO-a, već je odneo ljudske živote i traje punim intenzitetom najmanje jednu deceniju.

Šta je onda zapravo novo?

Zašto se onda o incidentu na aerodromu u Lajpcigu i riziku od eskalacije ruskog hibridnog rata protiv NATO-a govori kao o nečemu kvalitativno novom?

Zvaničan stav Estonije jeste da se procene pretnji nisu promenile. Ipak, jedan visoki estonski zvaničnik nedavno mi je rekao da se ove godine među saveznicima gotovo poput požara proširila nova ideja: da Putin traži svoj sledeći potez. Međutim, izgleda da niko sa sigurnošću ne zna šta bi taj potez mogao da bude. A ta praznina ostavlja mnogo prostora za neodređene i beskorisne spekulacije.

Estonski zvaničnik nije otkrio nikakvu tajnu. U već pomenutom tekstu Gardijana, šef češke obaveštajne službe Mihal Koudelka, šef letonske službe bezbednosti Normunds Mežvijets i šef švedske vojne obaveštajne službe Tomas Nilson javno su izrazili sličnu zabrinutost. Sva trojica su poslednjih nedelja upozoravala da se Rusija možda priprema za odlučnije provokacije ili sabotaže, iako se njihova mišljenja razlikuju kada je reč o tome koliko bi eventualni direktni vojni potez mogao da bude blizu.

Zbrkana mešavina ranih upozorenja koja ove godine stižu od zapadnih političara, zvaničnika i šefova obaveštajnih službi nimalo ne podseća na konkretna upozorenja koja su Sjedinjene Američke Države i Ujedinjeno Kraljevstvo izdavali 2021. godine uoči ruske invazije na Ukrajinu punog obima. Ono što sada imamo više liči na mrežu spekulacija, bez drugog elementa koji je obično neophodan za efikasno javno komuniciranje pretnje: ili uputstava sopstvenom stanovništvu za mobilizaciju i pripremu, ili upozorenja protivniku čiji je cilj odvraćanje, zajedno sa odgovarajućom opcijom za odgovor.

Upozorenje bez poruke

Estonski zvaničnici sa kojima sam razgovarao spekulišu da unutrašnja politika delimično objašnjava alarmantniju retoriku Poljske i da je "eskalacija" postala ovogodišnja pomodna reč, slično kao što je ne tako davno to bilo "odvraćanje". Malo ko zastane da pažljivo razmisli šta ta reč zapravo znači, ali pošto njeno pominjanje pouzdano privlači pažnju, postoji iskušenje da se jednostavno ubaci u intervju.

Dakle, pitanje nije da li ruski hibridni rat protiv NATO-a eskalira. On je već godinama smrtonosan i destruktivan. Ruski udarni dronovi sa bojevim glavama više puta su eksplodirali unutar država članica NATO-a. GRU je dizao u vazduh skladišta municije, ubijajući građane država članica EU i NATO-a.

"RUSKI DRONOVI UNIŠTILI SKLADIŠTA ŽITA" Kijev: Dva puta su napali, ovo je bila glavna meta (VIDEO) Foto: Twitter/RaduTudor1970

Pravo pitanje je zašto se sada o svemu tome govori kao da je reč o novom fenomenu. Odgovor bi mogao da bude neprijatno prozaičan: Zapad oseća nejasnu promenu u spremnosti Rusije da preuzima rizike, dok istovremeno ostaje nesiguran u pogledu sopstvenih mogućih budućih odgovora.

A čak i ako to zapravo nije slučaj, neprestano ponavljanje tvrdnje da rizik od eskalacije raste, kao da se prognozira loše vreme, bez prenošenja bilo kakvog osećaja da Zapad ima inicijativu i mogućnost delovanja, moglo bi Moskvi nenamerno da ostavi upravo takav utisak.

Umesto da javno ponavljaju upozorenja o eskalaciji, saveznici bi trebalo ozbiljnije da rade iza zatvorenih vrata, da se bliže koordiniraju i da međusobno otvorenije razgovaraju o mogućim odgovorima. U javnosti bi trebalo da jačaju spremnost i prisustvo.

Svrha odvraćanja nije da protivniku pokazujete koliko ste postali nesigurni, već da mu svojim postupcima jasno stavite do znanja da će njegov sledeći potez suziti njegove sopstvene mogućnosti i dovesti ga u lošiji položaj.

(Kurir.rs/TheBalticSentinel)