Slušaj vest

Neuspeli pokušaj pogubljenja Kriste Pajk u američkoj saveznoj državi Tenesi ponovo je otvorio pitanje smrtne kazne i načina na koje se ona danas izvršava širom sveta.

Krista Pajk (50) osuđena je na smrt zbog brutalnog ubistva 19-godišnje Kolin Slemer, počinjenog 1995. godine, kada je imala samo 18 godina, a zatim je 1996. proglašena krivom za ubistvo prvog stepena i zaveru radi izvršenja ubistva i osuđena na smrt. Decenije koje je provela čekajući izvršenje kazne bile su ispunjene žalbama i pokušajima odbrane da presuda bude preinačena.

Odbrana je tokom kasnijih žalbi tvrdila da porota koja je odlučivala o smrtnoj kazni nije dobila odgovarajuću sliku njenog detinjstva i psihičkog stanja.

Njeni advokati tvrde da je bila izložena teškom zanemarivanju i seksualnom zlostavljanju još kao dete i da je imala ozbiljne psihičke probleme. To ne menja pitanje njene krivice za ubistvo, koju Pajk više ne osporava, već pitanje da li bi porota izrekla smrtnu kaznu da je imala potpuniju sliku njenog razvoja i traume. Upravo je taj argument postao centralan u poslednjim pokušajima da se pogubljenje zaustavi.

Guverner Tenesija Bil Li odbio je zahtev za pomilovanje, a Vrhovni sud SAD na kraju je dozvolio izvršenje kazne.

Pogubljenje je zakazano za 30. septembar 2026. i trebalo je da bude prvo pogubljenje žene u Tenesiju u više od 200 godina. Međutim, nakon što joj je ubrizgana prva doza pentobarbitala, Pajk je nastavila da diše. Primljena je i druga doza, ali ni ona nije dovela do smrti. Procedura je potom prekinuta, a Pajk je prevezena u bolnicu u kritičnom stanju. Guverner Tenesija Bil Li potom je obustavio dalja pogubljenja do kraja godine i naredio nezavisnu istragu.

Pogubljenje Kriste Pajk: Preživela 2 smrtonosne injekcije Foto: Tennessee Department of Correction

Slučaj Kriste Pajk tako je, osim višedecenijske debate o samoj smrtnoj kazni, ponovo skrenuo pažnju i na pitanje načina na koje države izvršavaju najtežu kaznu.

Evropa gotovo potpuno iskorenila smrtnu kaznu

Dok se u SAD smrtna kazna i dalje primenjuje, u Evropskoj uniji ona je potpuno zabranjena. Evropski sistem zaštite ljudskih prava smatra je nespojivom sa pravom na život, ljudskim dostojanstvom i zabranom nečovečnog ili ponižavajućeg kažnjavanja.

Protokolom 13 uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima predviđeno je ukidanje smrtne kazne u svim okolnostima, uključujući ratno stanje.

Belorusija je danas jedina država na evropskom kontinentu koja i dalje sprovodi pogubljenja, dok Rusija zadržava smrtnu kaznu u zakonodavstvu, ali je pod moratorijumom ne izvršava.

Iako je u Evropi praktično iskorenjena, smrtna kazna i dalje se izvršava u pojedinim delovima sveta.

Od vešanja i streljanja do azota

Prema podacima Amnesty Internationala, tokom 2025. potvrđeno je najmanje 2.707 pogubljenja u 17 država, ne računajući hiljade ljudi za koje se veruje da su pogubljeni u Kini, gde su podaci državna tajna.

Najviše potvrđenih pogubljenja izvršeno je u Iranu, najmanje 2.159, zatim u Saudijskoj Arabiji, najmanje 356, Jemenu, najmanje 51, dok je u SAD pogubljeno 47 ljudi.

SAD su posebno zanimljive. Smrtonosna injekcija je dominantna metoda, ali je zbog problema sa nabavkom lekova nekoliko saveznih država vratilo stare metode ili uvelo nove. Južna Karolina je 2025. ponovo koristila streljački vod, dok je od jula 2026. streljački vod postao primarna metoda u Ajdahu.

Metode koje su tokom 2025. korišćene širom sveta bile su vešanje, streljanje, odsecanje glave, smrtonosna injekcija i gušenje azotom.

Vešanje se i dalje koristi u državama poput Irana, Iraka, Japana i Singapura, dok je Saudijska Arabija poznata po pogubljenjima odsecanjem glave. Streljanje se primenjuje u pojedinim državama kao što je Belorusija, jedina evropska zemlja koja još izvršava smrtnu kaznu.

Belorusija je danas jedina država na evropskom kontinentu koja i dalje sprovodi pogubljenja, dok Rusija zadržava smrtnu kaznu u zakonodavstvu, ali je pod moratorijumom ne izvršava.

Smrtonosna injekcija najpoznatija je po primeni u SAD, ali se koristi i u pojedinim azijskim državama. Upravo je ova metoda primenjena u neuspelom pokušaju pogubljenja Kriste Pajk.

Neuspelo pogubljenje osuđenice na smrt Kriste Pajk u Tenesiju Foto: George Walker IV/AP

SAD imaju čitav arsenal metoda

Amerika se izdvaja po tome što različite savezne države dozvoljavaju različite metode. Smrtonosna injekcija ostaje najčešća, ali su u pojedinim državama zakonski dostupni i električna stolica i streljački vod.

Električna stolica još nije nestala. Devet američkih saveznih država je i dalje na neki način dozvoljava, mada je u većini alternativna metoda. U Južnoj Karolini je električna stolica zakonski podrazumevana metoda, uz mogućnost izbora streljačkog voda ili, kada je dostupna, smrtonosne injekcije.

Poslednjih godina pojavila se i nova metoda, gušenje azotom. Osuđeniku se preko maske dovodi azot, zbog čega organizam ostaje bez potrebnog kiseonika. Alabama je postala prva američka savezna država koja je ovu metodu primenila, a kasnije ju je koristila i Luizijana.

Globalni trend ipak ide u suprotnom smeru. Iako je tokom 2025. broj zabeleženih pogubljenja naglo porastao, ona su izvršena u svega 17 zemalja. Kina ostaje najveći svetski izvršilac smrtnih kazni, ali stvarni broj pogubljenih nije poznat.

Zanimljivo je koliko je smrtna kazna globalno postala geografski koncentrisana. Iako je 2025. zabeležen veliki rast broja pogubljenja, Iran i Saudijska Arabija zajedno činili su čak 93% svih poznatih pogubljenja u svetu kada se iz računice izuzmu države poput Kine za koje nema pouzdanih brojki.

Danas, dok je Evropa gotovo u potpunosti napustila smrtnu kaznu, relativno mali broj država nastavlja da je primenjuje, koristeći metode koje se kreću od vekovima starih vešanja i streljanja do smrtonosnih injekcija i najnovijeg gušenja azotom.

(Kurir.rs/TennesseeLookout/People/EEAS/AmnestyInternational/deathpenalty.org)